Ničija zemlja

Dolazak nemačkog kancelara Šolca u Srbiju samo je potvrdio stav Partije rada da je Srbiji i Balkanu namenjena uloga kolonijalnog predvorja Evropske unije iz kojeg će najmoćnije države Evrope i sveta moći da čerupaju ljudske, prirodne i druge resurse prema svom nahođenju, a samim narodima Balkana ostaviti bedu, siromaštvo i jad.

Blatantno negiranje režima Aleksandra Vučića većinske želje u narodu da se ne dovode multinacionalne rudne korporacije takođe potvrđuje da Srbija, kao i ostale države tzv. Zapadnog Balkana, ne raspolažu nikakvom suverenošću, te  da se iza praznih nacionalnih zastava, simbola i himni krije obična kolonijalna realnost u kojoj je svaki resurs zemlje stavljen na tacnu.

Francuske nuklearne elektrane, kineski rudnici bakra i ostalih metala, Nemcima litijum, Rusima naftu i gas, a Amerikancima i NATO-u baze i oružje – to je realnost Balkana. Kompradorske elite se neće zaustaviti sve dok poslednji delić zemlje ne bude u stranim rukama.

Međutim, pogrešno bi bilo misliti da će se na ovome stati. Evropa koja se već intenzivno fašizuje neće na nove frontove poslati sinove glavnih i najsnažnijih država EU – rizikujući time socijalne nemire, sve dok zemlje Balkana, Baltika i Istočne Evrope mogu popuniti njihovo mesto.

Kao što se sada Ukrajina nalazi između čekića i nakovnja američkog i ruskog imperijalizma, tako će i sve do jedne balkanske države biti grupisane i bačene u borbu krupnih finansijskih oligarhija.

Dojučerašnja neprijateljstva u Bosni, Srbiji i Kosovu zamenjuju novi odnosi, nove političke i vojne forme pod palicom trenutno najmoćnijeg saveza koji će istovremeno potpirivati nacionalne tenzije i mržnju kako bi hranio šovinizam i dalje delio naše narode.

Stoga nacionalizam u ovom momentu igra ulogu ostarelog psa na lancu imperijalističkih saveza i bez obzira što ta ideologija u ovom momentu i sama postaje farsa, ona će pre ili kasnije morati biti zamenjena  još gorim i reakcionarnijim ideologijama koje se ponovo uzdižu Evropom.

I baš tu se nalazi seme propasti ne samo gangsterskih balkanskih režima, nego i celokupnog sistema koji održava i dalje razvija takvo stanje.

Daljim pritiskanjem spolja, svi kompradori će morati da skinu svoju „patriotsku“ masku i agresivnije nastupiti u interesu krupnog kapitala i njihovih vojnih saveza. Ostali, nacionalna buržoazija i slabiji eksploatatorski slojevi, moraće da se nađu ili na strani otvorenog pljačkanja sopstvenog naroda ili  propasti i time intenzivnije grupisati društvene klasne snage.

Jedina klasa i jedina potencijalna politička sila koja neće i ne može imati više šta da izgubi jeste i biće radnička klasa koja će u vrtlogu velikih događaja morati da spozna sopstvenu snagu. Jedino oružje radničke klase protiv militarizovane, fašisoidne i imperijalističke buržoazije koja više ne bira sredstva u ostvarenju svojih ciljeva, jeste moćna i monolitna organizacija koja neće zavisiti od želja i mehanizama vladajuće klase. Takva organizacija neće biti posledica želje nekolicine avangardnih individua ili želja bilo kojih struktura. Ona mora biti organski proizvod klasne borbe kojom će čitav Balkan biti obuhvaćen.

Takve organizacije na prostorima Jugoslavije, Albanije i ostatka Balkana su već jednom povele radničku klasu, seljaštvo i svu slobodoumnu inteligenciju u pobedu nad nemačkim i italijanskim fašizmom, kao i nad plejadom domaćih izdajnika i eksploatatora. U toj borbi, jugoslovenski i ostali proleteri su se konstituisali u moćnu vojnu, političku i ekonomsku silu.

Radnička klasa balkanskih država danas može i mora ponoviti takav razvoj i od miliona inertnih i nezainteresovanih individua stvoriti moćno telo koje će biti sposobno da razori sve elemente šovinističkog, kolonijalnog i zaostalog društva kakav je Balkan danas.

Ničija zemlja je sinonim za sve balkanske zemlje na kojima mogu da gospodare i rade šta hoće oni koji poseduju silu: vojnu, ekonomsku, političku uz saradnju domaćih izdajnika. Kako je to uvek radio svaki okupator kroz istoriju. Sve dok ne izgori u ognju koji je sam uvek posejao. I zato je potrebno prema novim okolnostima isticati nove parole nezadovoljnih masa:

Kopati se neće!

Jedino Revolucijom!

Balkanskim Pokretom Otpora!

Smrt imperijalizmu!

Balkanski rat i mir

Ratni bubnjevi opet se čuju po brdovitom Balkanu, ili se bar tako čini. Velike vojne nabavke, nacionalna pitanja kao konstantni „opijum za mase“, sve veće državne represije i opšte siromašenje glavna su obeležja praktično svih balkanskih država.

Međutim, kada se strgne propagandna zavesa vladajuće klase videće se zajedničke vojne vežbe, objedinjavanje tržišta robe, kapitala i radne snage i snažnog usisavanja Balkana u manje ili više integrisanu celinu pod vojnom, političkom i ekonomskom dominacijom tzv. Zapada.

U tom procesu, govoriti o zemljama Balkana kao o samostalnim činiocima značilo bi negirati realnost i njihov pravi istorijski položaj, odnosno romantizovati ih i uzdizati na nivo kome one ne pripadaju. Balkan, baš kao i Evropa, nije izuzet od globalnog pregrupisavanja snaga i upravo je
njegova sudbina određena sopstvenom ekonomskom pozicijom i tih samih globalnih odnosa snaga.

Sukob u Ukrajini i njegovo neminovno širenje nužno dovode prvenstveno američki, nemački i francuski imperijalizam u proces pretvaranja Balkanskog prostranstva u sigurnu zaleđinu iz koje će se nesmetano moći vršiti eksploatacija resursa i radne snage, ali i negirati ruskom imperijalizmu osvajanje novih političkih i vojnih pozicija.

Stoga je i jasno da zveckanje oružjem od strane ovog ili onog balkanskog režima služi isključivo opravdavanju povećanja vojnog prisustva NATO-a, kao i političkog prisustva SAD i EU, ali i sklapanju lukrativnih (po kapitaliste) vojnih aranžmana pokrivenih novim kreditima i dugovima.
Ovakva politika koja proizilazi iz skoro kolonijalne pozicije balkanskih država samo produbljuje već duboku zavisnost i zaduženost u kojoj se ove zemlje nalaze. Jasno je da će se ti dugovi „naplatiti“ kroz još veću eksploataciju radničke klase, povećanjem različitih poreza i nameta i opšte rasprodaje resursa i da će jedini koji će u tom poslu profitirati biti krupne multinacionalne kompanije i lokalni kompradorski režimi.

Prema tome, pitanje nije kada će rata biti, jer on već traje i vidi se kako kroz učešće samih balkanskih država u lancima proizvodnje imperijalističkog saveza, kao i u lancu dužničkog ropstva i eksploatacije koji je nametnut sopstvenim populacijama, a taj unutrašnji rat traje bez prestanka. On se ogleda u nominalnom rastu, a realnom opadanju plata, povećanjem stepena siromaštva, depolulaciji, opštoj dekadenciji i daljem etičkom sunovratu društava koje je već bilo na niskom novou u prethodnim decenijama, potpuna sprega politike i mafije, odnosno mafijaški oblik vladanja pokriven samo formalnim ostacima tzv. parlementarne demokratije, i najvažnije, spremnost balkanskih režima da svoj kompradorski položaj u službi imperijalistima podigne na još viši stepen, gušeći u narodu i taj preostali osjećaj nezavisnosti i otpora svakom osvajaču.

Ovaj lanac militarizacije i eksploatacije usisaće podjednako sve narode na Balkanu i time stvoriti preduslove za rađanje sopstvene istorijske negacije u vidu revolucionarne istorijske sile koje će biti sposobne da likvidacijom kapitalističkog sistema i privatne svojine, nužno unište i materijalnu osnovu za svaki budući osvajački rat na Balkanu, i širiti osnovu za besklasno komunističko društvo. U protivnom, balkanske narode neizbežno čeka da budu „topovsko meso“ i potrošni materijal u globalnom procesu opšte militarizacije i rata u kojem im neće biti ni ostavljeno da ratuju protiv „mrskih suseda“, već isključivo kao pomoćna sila u opštem međuimperijalističkom ratu.

Bakanskim pokretom otpora!

Stav Partije rada

Globalna kapitalistička kriza tjera imperijalističke zemlje da ponovno dijele svijet kako bi proširili vlastite sfere utjecaja. Bez obzira na izgovore koje imperijalisti koriste da opravdaju svoje zločine, vojni sukob u Ukrajini rezultat je zaoštravanja konkurencije između dva protivrečna tabora, koja se više ne može riješiti diplomatskim sredstvima i praznim kompromisima. Konkurencija za tržište, sirovinu, transportne puteve, sfere uticaja.

Continue Reading

Ustanimo protiv novog rata!

Devedesetih godina se u krvi njenih naroda raspala Jugoslavija. Taj raspad je izvršen od nacionalističkih snaga koje su nastale u vrhu samog sistema, oživljavajući sve one zločinačke ideje i kolaboracionističke snage koje su poražene tokom Narodnooslobodilačke borbe za vreme Drugog svjetskog rata.

Posle više od dve decenije od završetka međunacionalnih sukoba, ubrzanim razvojem opšte kapitalističke krize i rasta međuimperijalističkih tenzija, na razvalinama Jugoslavije ponovo se čuju ratni bubnjevi. Ponovo se pokušava s nacionalističkim ludilom koje bi zahvatilo mase i izazvalo nove sukobe. Ponovo se zvecka oružjem, formiraju zločinačke falange i vrši ubrzana militarizacija Srbije, Hrvatske, BiH, Kosova i drugih delova Balkana.

Narodima Balkana su danas neprijatelji imperijalisti sa svojom okupatorskom čizmom, svojim bazama, svojim multinacionalnim monopolima, svojim bankama i dužničkim ropstvom koji su nametnuli novim kolonijalizmom.

Narodima Balkana danas su neprijatelji svi njihovi marionetski režimi koji su spremni da služe tim okupatorima u pljački i gaženju po sopstvenim narodima i njihovim interesima.

Narodima Balkana su danas neprijatelji sve nacionalističke i fašističke horde pod raznim zastavama koje, služeći moćnim gospodarima, žele ostvariti svoje sulude i reakcionarne ideje na krvi drugih i sopstvenog naroda.

Mi, sledbenici ideja NOB i borbe svih balkanskih naroda protiv fašizma, smo odlučni da danas branimo te ideje i suprotstavimo se nadolazećem ratu koji može zahvatiti celi Balkan.

Pozivamo sve istinski progresivne i slobodoljubive delove balkanskih naroda da odlučno preuzmu svoju istorijsku ulogu u odbrani svojih naroda, svoje zemlje u zajedničkoj borbi protiv imperijalističkog okupatora, vladajućih bandi diktature kapitala i njihovih nacionalističkih i fašističkih falangi koji pokušavaju gurnuti naše narode u nove ratove.

U borbu za mir među balkanskim narodima!

U borbu protiv nacionalističke mržnje i za slobodu i zajedništvo svih balkanskih naroda!

U borbu protiv imperijalističkih okupatora, nosilaca rata i njihove zločinačke politike!

Balkanskim pokretom otpora!

  • Partija Rada
  • Antifašistička akcija BiH
  • Revolucionarni savez rada
  • Antifašisti Cetinja
  • Radnički pokret
  • AntifaSo

Stav PR povodom bunta rudara u BiH

Kriza imperijalizma postaje sve dublja, samim tim, kapitalistička eksploatacija postaje sve oštrija. Trenutrni bunt rudara u BiH predstavlja osnovnu vrstu klasne borbe između onih koji rade i onih koji žive na rad spomenutih. Rudari BiH koji su se opravdano pobunili svjesni su da se ne mogu boriti sami – ako radnik zahtjeva veću platu ili smjenu generalnog direktora – direktor mu kaže da mu slijedi otkaz, jer na kapiji ima dosta gladnih ljudi koji bi da rade. Trenutni bunt rudara je posljedica direktne potrebe vladajuće klase da se teret opšte krize prevali na radnike, u ovom slučaju da se smanji minimalna plata rudara u uslovima kada realni životni troškovi ubrzano rastu.

Stoga, ovaj herojski sloj bosanskog proleterijata, organizovao se ovaj put kao klasa, što je vrlo značajan pomak u otporu obespravljenih masa i njhovo udaljenje od nacionalnih podjela. I ti rudari odbijaju da učestvuje u procesu proizvodnje sve dok njihovi zahtjevi nisu ispunjeni. Rudari BiH svijesni su da mogu pružiti otpor samo zajedno, kako štrajkom tako i prijetnjom pobune. Ovakve akcije, čak i ako ih vode nekoliko stotina rudara, predstavljaju generalni trend jedinstva proleterijata kao klase.

Partija Rada bezuslovno podržava rudarski bunt i obraća se drugovima rudarima s porukom da nikakav dogovor nije moguć. Nema kompromisa – vaši zahtjevi moraju biti ispunjeni. Proleterijat ne smije dozvoliti da bude onaj ko će kapitalistima plaćati za krizu koju su oni sami proizveli. I ovo nije održivo.

Partija Rada je sigurna da će razvitak kapitalističke krize i njenih protivrečnosti dovesti do još većeg nivoa jedinstva u radničkom pokretu.

Partija rada poziva rudare da stupaju u njezine redove i zajedno s ostalim proleterima osnuju sopstvene organe političke moći. Sa parazitima nema razgovora.

Mir narodima – rat klasama!

Balkan balkanskim narodima!

Crna Gora Crnoj Gori!

Crnogorsko nacionalno pitanje se može posmatrati kao dio opšteg pitanja prava naroda za sticanje nacionalne samobitnosti, kao pitanje istorijskog kašnjena razvoja pojedinih nacija na Balkanu, kao pitanje nastojanja određenih lokalimperijalizama, prije svega velikosrpkog, da negira crnogorsku državnost i crnogorsku naciju, kao dio borbe velikih sila za dominacijom na Balkanu, i, na kraju, kao dio opšte borbe proleterske revolucije.

Svako negiranje prava pojedinih naroda da razvijaju posebni nacionalni identitet je izraz klasnog društva i klasnih odnosa, gdje pojedine vladajuće klase žele, radi sopstvenih pohlepnih interesa, onemogućiti prava drugim narodima. I to se dešava svakodnevno u borbi kapitalističke klase za dominacijom na određenoj teiritoriji.

Istovremeno, u poimanju crnogorskog nacionalnog pitanja se mora poći od tog istorijskog kašnjenja, zbog kasnijeg prodora kapitalističkih odnosa na Balkan. I to istorijsko kašnjenje nije svojstveno samo u formirnaju crnogorske nacije nego i drugih naroda Balkana.

Continue Reading

Jačanje ideje o Balkanskom pokretu otpora

Ideja o Balkanskom pokretu otpora je nastala nakon završetka ratova na prostoru bivše Jugoslavije, okončanja tzv. procesa privatizacije, bolje reći sveopšte pljačke, potpune sprege mafije i državnih struktura, a nadasve ekonomskog i vojnog porobljavanja od strane imperijalističkih zemalja. Praksa će pokazati održivost i snagu ove ideje, odnosno njenu istorijsku opravdanost. Da bi ona u praksi počela pokazivati svoju opravdanost mora, prije svega, oko sebe okupiti najborbenije i najsvjesnije predstavnike svih balkanskih naroda sa  duboko klasnom orjentacijom – sa predstavnicima radničke klase i svih slojeva koje diktatura kapitala tako nemilosrdno gazi. Ujedno ona mora predstavljati i sintezu svih dosadašnjih revolucionarnih linija u novim istorijskim okolnostima. Borba za uništenje izvora nacionalističke svijesti i posebno šovinizma među balkanskim narodima je jedan od osnovnih ciljeva kako bi ova ideja bila pobjedonosna. Predstavnici Partije rada, Antifašističke akcije BiH i bliskih revolucionarnih organizacija su se sastali da bi razgovarali o putevima jačanja ideje Balkankog pokreta otpora.

Za jedinstveni udruženi revolucionarni pokret!

Za otpor kapitalizmu i imperijalističkom porobljavanju!

Za uništenje nosilaca šovinizma i imperijalističkih slugu!

Balkan balkanskim narodima!

Stav PR o štrajku rudara iz Zenice i Breze

Generalni štrajk u Zeničkom rudniku i u rudniku Breza proglašen u petak 12. februara, a kojemu je prethodio štrajk glađu dijela radnika i sindikalaca, predstavlja još jedan akt očaja proletera koji u sigurnosno najrizičnijim radnim uslovima ispunjavaju jedan od najtežih i najopasnijih poslova našeg vremena. Rudari su potpuno neopskrbljeni opremom neophodnom za iole siguran rad, a stanje i vizualni izgled tehnike i strojeva kojima je povjeren život rudara pri obavljanju njihovih radnih zadataka podsjeća na apokaliptičke ruine. Funkcionalne karakteristike ovih strojeva i opreme u potpunosti opravdavaju ovaj dojam, s obzirom na nerijetke nesreće koje se na spomenutim rudnicima događaju i odnose živote rudara.

Rudari su zakinuti za svoja primanja koja redovito kasne i ne isplaćuju se u punom obimu. S obzirom na ionako mizerne plate, koje u vampirskim umovima političara, vlasnika i drugih odgovornih kriminalaca, očito predstavljaju adekvatnu kompenzaciju za stavljanje na kocku vlastitog života, rudari i njihove porodice neprestano životare na rubu egzistencijalne neizvjesnosti koju postojano prati samo izvjesnost bijede i nemaštine.

Ugrožen je i položaj onih koji su formalno stekli pravo na odlazak u penziju, ali uslijed malverzacija s plaćanjem socijalnih doprinosa (u nekim slučajevima se ovi ne isplaćuju redovito od 2009. godine), ne mogu otići u penziju, i prisiljeni su da se na izmaku snaga povjeravaju milosti fašističkih krvopija iz različitih stranaka i drugih kapitalističkih birokratskih struktura.

Posebno cinično zvuči izjava resornog ministra Nermina Džindića koji na federalnom kanalu žalosno izjavljuje kako rudari svojim radom omogućuju da, uprkos sto postotnoj realizaciji plana, „od ukupnog prihoda, rudnik Zenica može samo platiti plate s doprinosima“. Dakle, usprkos tome što radnici u potpunosti ostvaruju svoje radne zadatke, usprkos subvencijama koje se, po javno dostupnim podacima računaju u milionima evra, rudnik može isplatiti samo plate i doprinose koje, kako vidimo, ne isplaćuje niti redovito, niti u zagarantovanom obimu.

            Ministar sjetno napominje kako je čitava rudarska infrastruktura nerentabilna, ekološki strašno problematična, i podsjeća na Evropsku Uniju i potrebe da se BiH prilagodi njezinim imperijalističkim ucjenama. Zaključak: slijedi restrukturizacija – to jest masovna otpuštanja radnika i ultimativno ugrožavanje njihove ionako neizvjesne egzistencije. Još jedna u nizu mračnih prijetnji transnacionalnog kapitala perifernim klanovskim prćijama koje se poput BiH, Srbije, Hrvatske, itd. nazivaju državama…

Međutim svijetli primjer rudarske solidarnosti, solidarnosti u radu i zajedničkom prevladavanju svakodnevnih životnih teškoća, koju ovaj dio herojske proleterske mase poznaje i cijeni možda više nego i jedan drugi odred radničke klase, ostavlja mjesto za određeni optimizam u pogledu proleterske organizacije i borbe. Nekoliko stotina okupljenih rudara koji, iako boreći se za svoja ekonomska prava, počinju da pozivaju na opće rudarsko proletersko jedinstvo i prozivaju kapitalističke mafijaše i krvopije, mogu u uvjetima općeg osiromašenja i posvemašnje degradacije socijalnih uslova života, iznjedriti nove forme povezanosti radničke klase, sve proletariziranijeg srednjeg sloja, i mase mladih ljudi koji u uslovima pljačkaške fašizacije društva ne mogu imati budućnost dostojnu čovjeka.

Partija rada bezuslovno podržava rudarski bunt i obraća se drugovima rudarima s porukom da ne zaborave kako s poltronskim krvopijama, koje izbacuju radnog čovjeka s posla zbog samog upita o razlozima neisplate plate, nikakav dogovor nije moguć. S porukom da, sjećajući se svojih poginulih radnih drugova jačaju klasnu mržnju i iskoriste snagu svoje radničke solidarnosti, kao i mogućnost svoje kolektivne organizacije, za iznalaženje novih formi otpora koje odbacuju kompromis s prokletim buržujima.

Partija rada poziva drugove rudare da stupaju u njezine redove i zajedno s ostalim proleterima postignu još više od onog što im je prije trideset godina prevarom i ratom oduzeto.

Jedino revolucijom!

Stav PR o Bosni i Hercegovini

Partija rada je u prethodnom ratu svim svojim snagama podžavala pravednu borbu za odbranu jedinstvene BiH, a protiv agresije velikosrpskih nacionalista, a potom i velikohrvatskog nacionalizma u njihovim zajedničkim namjerama podijele i parčanja BiH. I tada je Partija rada izbacila parolu: „Bosna se dijeliti neće, jer se dijeliti ne može!“

Posle završetka rata Partija rada je razvila aktivnost u masama radi otpora izdizanju kriminalizovane klike na tekovinama rata i protiv pljačke i siromašenja širokih masa, a koje su podnijele najveći teret rata. Zato je Partija rada bila sa tim masama u njihovoj pobuni 2014. godine. U njihovom socijalnom buntu, ali koji je pretrpeo poraz, jer nije imao organizovanu revolucionarnu silu koja bi predvodila pobunu masa.

Danas je BiH okupirani i podeljeni feud od imperijalisa I nacinalističkih klika u Banja Luci, Sarajevu I Mostaru. Danas je BiH rastrojeno kriminalizovano društvo sa stalnim političkim aferama i gdje se sve čini da se spriječi da se potčinjeni i osiromašeni slojevi ujedine I postanu relevantni politički subjekat. Danas je BiH država gdje mnogi žele pobeći iz nje, jer ne vide perspektivu, i ne vide smisla boriti se za tu zemlju i za taj narod.

Partija rada nastupa s parolom: „Balkanskim pokretom otpora“ i tu parolu neprekidno širi u masama. Ta parola je u interesu svih naroda BiH i Balkana. Ta parola ne sadrži u sebi samo smjer za rješavanje međunacionalnih suprotnosti naroda BiH, nego ujedno u sebi nosi i klicu poraza svih nacionalista, svih kapitalista, cjelokupne kriminalne bande na vlasti i otpora porobljavanju BiH od svih koji je gaze spolja i iznutra.

Partija rada vjeruje u tu zemlju u taj narod. Partija rada vjeruje u buđenje slobodarkih težnji balkanskih naroda.

Balkanskim pokretom otpora!