Povodom najnovijih dešavanja na Kosovu iznosimo svoj stav.
Partija rada je od početka svog djelovanja bila za pravednu borbu albanskog naroda na Kosovu za nacionalno oslobođnje, kao i na njegovo pravo na samoopredeljenje.
Podržavali smo borbu albanskog naroda za nezavisnost Kosova, iako ta borba nije mogla biti ostvarena bez pomoći zapadnog imperijalizma, a što je uslovilo da je Kosovo jednu okupaciju od strane velikosrpkog režima u Beogradu zamijenilo novom okupacijom od svojih „oslobodioca“.
Današnji režimi u Beogradu, Prištini i Tirani su kolaboracionistički i u službi jednog ili više imperijalsta i oni ne mogu dovesti do oslobođenja najširih masa srpskog i albanskog naroda. Oni su samo sredstvo u rukama imperijalista koji ih koriste za svoje nadmetanje na Balkanu.
Takođe tzv. opozicija ovim režimima je samo druga strana iste medalje, istorijski neutemeljena u smislu spremnosti vođenja srpskih masa u obračunu sa velikosrpskim nacionalizmom, ili vođenju albanskih masa u suprostavljenju novim okupatorima.
Pozivamo da se ne učestvuje u buržoarskim sukobima, mase će sve više biti u ovakvim situacijama gde se jasnije prepoznaje u kom pravcu treba krenuti, koje su istinske vrednosti i za šta se treba boriti.
Parija rada podržava jačanje otpora imperijalistima u balkanskim masama jer ih taj otpor može jedino dovesti do slobode i spriječiti krvoproliće u ime interesa američkog, evropskog, ruskog ili bilo kog drugog imperijalizma.
Partija rada se zalaže za jačanje pokreta otpora sadašnjem stanju i građenju zajedništva među balkanskim narodima, ali ne pod diktatom krupnog kapitala i imperijalista za njihove osvajačke i pljačkaške interese, već na bazi istinske ravnopravnosti balkanskih naroda, a koja se može ostvariti jedino upornom i odlučnom borbom protiv imperijalista, domaćih kolaboracionista i njihove mafijaške diktature kapitala.
Pred prelomne trenutke za balkanske narode Partija rada ponavlja svoje političke stavove.
Partija rada je uvijek isticala da svoje ideološko uporište nalazi u borbi jugoslovenskih naroda za oslobođenje tokom Drugog svjetskog rata, odnosno u partizanskom pokretu predvođenim komunističkom partijom na čelu sa Titom, kao i samoj socijalističkoj revoluciji i temeljima novih socijalističkih društvenih odnosa.
Kao partija zasnovana na proleterskom internacionalizmu, Partija rada smatra da je izdaja proleterskog internacionalizma od strane Tita i prelaska na revizionističke pozicije, kao i svrstavanje u neprijateljski tabor zapadnih imperijalista, bio onaj početni impuls za restauraciju kapitalizma u Jugoslaviji i glavni uzrok njenog raspada.
Ma koliko se trudile nacionalističke horde da je devedesetih godina prošlog vijeka razbiju nijesu uspjele.
Ali su uspjele da je toliko osakate, da je danas BiH nešto između, između stvarnog i tamo negdje, s tendencijom da potpadne pod potpunu okupaciju, sa ostavljenim identitetskim simbolima koji ništa ne znače i sa poslušničkom kompradorskom vlasti, ili da ponovo potone u sukobe sa nacionalističkim barjacima koji će sada imati mnogo manji značaj jer će sada biti dominantni oni imperijalistički za koju će ginuti bosanska mladost sa svih njenih strana.
Da li su mogući novi sukobi u BiH?
Ne, ukoliko se bude pitao narod. A sami vladajući kompradori nisu sposobne za tako nešto, niti im je stalo do stvarnog sukoba. Da, ukoliko se međuimperijalistički sukob iz Ukrajine proširi na Balkan, posebno uslijed destabilizacije i otvorene bitke imperijalista za Srbiju.
Sada, sa novim pokušajima učvršćenja svog kompradorskog režima u Bosni i Hercegovini, zapadni imperijalisti, većinom američki, prisliljeni su da sve otvorenije utiču na veću zavisnost svojih polukolonija (BiH među njima). Zbog zaoštravanja svjetske krize BiH ulazi u sve dublju zavisnost i okupaciju od inostranog kapitala. OHR je jedan od glavnih alata u nametanju volje inostranog kapitala narodnim masama BiH, pokušavaju da uspostave zakone koje bi zadovoljile potrebe njihovih kapitalista. S takvim načinom rada imperijalistički okupatori upravo pokazuju svoje pravo lice i sve otvorenije i slobodnije nastupaju, spremni da BiH prodaju bilo kome ako im je to interes.
U BiH dolazi do sukoba ne samo ruskog i američkog imperijalizma, već i između svih drugih imperijalista koji imaju sopstvene interese u regionu, a koji ne žele da kompromituju svoju poziciju kako bi pomogli interesu drugoga imperijaliste.
Upravo kroz te sukobe jedni druge slabe i daju više prostora za nešto sada naizgled nemoguće – za razvoj revolucionarnog pokreta unutar BiH.
U BiH se primjećuju naznake zaoštravaja protivriječnosti između narodnih masa i imperijalističkih okupatora i pojavljuju se prvi znaci spremnosti na otpor. U isto vrijeme dolazi do zaoštravanja protivriječnosti između nacionalnih i sitnih kapitalističkih slojeva sa imperijalizmom koji ugrožava položaj nacionalnih i sitnih buržuja i tjera ih da se bune.
Zbog zaoštravanja ovih protivriječnosti dio narodni masa je nedavno izašao u protest protiv OHR-a i ugrožavanja nacionalnog suvereniteta Bosne i Hercegovine. Međutim, u ovim protestima narodi Bosne su vođeni od strane političkih predstavnika slojeva nacionalne i sitne buržoazije kao jedine klase u ovom momentu sa dovoljno političke moći za takav poduhvat. Ovu protesti narodnih masa sa višim i srednjim slojevima na čelu će neizbježno završiti u porazu za narodne mase. Buržoazija nije sposobna da vodi istinsku antiimperijalističku borbu, i uvijek je spremna na kompromis na štetu radničkih i potlačenih masa BiH.
Historija je bezbroj puta pokazala da je jedini put do istinskog nacionalnog oslobođenja nacija i naroda samo kroz oružanu borbu vođenu od strane narodnih masa koje vodi proleterska klasa kroz svoju partiju.
Partija rada jeste i uvjek će biti uz narodne mase Bosne i Hercegovine u svojoj pravednoj borbi protiv imperijalističke okupacije, ali naglašava da put do pobjede naših naroda nad imperijalizmom vodi kroz stvaranje revolucionarne političke sile koja bi zajedno sa narodnim masama stvorila i branila nove organe političke moći na prostoru Bosne i Hercegovine.
Obespravljenje mase Bosne i Hercegovine trenutno su još u defanzivi prema vlasti, imperijalističkim okupatora i svojim kapitalističkih krvopija. Pojedini izlivi nezadovoljstva i bunta imaju taj stihijski, neorganizovani otpor, bez jasnog cilja i bez jakog revolucionarnog subjekta koji bi predvodio taj otpor protiv strane okupacije i njihovih slugu u Sarajevu, Banja Luci i Mostaru. Predvodio borbu ujedinjenog naroda Bosne I Hercegovine za jedinstvenu i ponovo prkosnu Bosnu.
SMRT KOMPRADORSKIM SLUGAMA OKUPATORA!
SMRT OKUPATORIMA i RAZBIJAČIMA BOSNE I HERCEGOVINE!
Partija rada je od svog osnivanja podržavala pravednu borbu albanskog naroda na Kosovu za nacionalno oslobođenje od beogradskog režima.
Oslobađanje od velikosrpske čizme s kraja dvadesetog vijeka nije značilo slobodu naroda Kosova. Oni su potpali pod čizmu moćnijeg gospodara i postali još jedno sredstvo u imperijalističkom nadmetanju na Balkanu.
Sadašnje tenzije oko Kosova kojim se od strane beogradskog režima, uz podršku ruskih imperijalista, daje posebna pažnja je u službi izazivanja većih sukoba na Balkanu, odnosno otpora ruskog imperijalizma da ne bude potisnut sa Balkana. Istovremeno je to i nastojanje agresivnog zapadnog imperijalizma da u potpunosti stavi Balkan pod svoju kontrolu, i od kojeg kosovske vlasti, u svojoj servilinosti i nemoći, traže zaštitu, ne pomišljajući da nastave borbu za oslobođenje naroda Kosova.
Partija rada sva dešavanjana na Balkanu koja nose mogućnosti ozbiljnijih sukoba ne smatra samo izrazom megalomanskih i nerealnih težnji reakcionarnih balkanskih režima, nego prije svega kao sastavni dio šireg međuimperijalističkog sukoba. U ovom slučaju sukoba zapadnog i ruskog imperijalizma.
Stav svih revolucionara u ovom istorijskom trenutku mora biti potpuno jasan – odlučno buđenje svijesti u potčinjenim balkanskim masama. U tim masama koje žele pobjeći sa Balkana u nadi za boljim životom i tim masama koje ne mogu pobjeći sa Balkana pred cunamijem sloma globalnog ekonomskog sistema. Buđenje otpora u samoj radničkoj klasi koja je odavno razbijena i dezorjentisana, i koja ne posjeduje dovoljni nivo proleterske svijesti o svojoj snazi i mogućnostima udruživanja u moćnu silu – silu koja će se suprotstavljati imperijalističkoj okupaciji Balkana i uništiti njihove sluge; u silu kako bi se povratila snaga balkanskh masa koje bi, kao u nekim prethodnim vremenima, dale doprinos u rušenju starog svijeta.
Partija rada smatra da samo udružena sila balkanskih naroda može dovesti do slobode, da ne budu potrošna roba, ginući za interese globalnih predatora.
Jačajmo zajedništvo među albanskim i srpskim narodom u interesu mira na Balkanu!
Jačajmo otpor albanskog i srpskog naroda NATO okupatorima i svim drugim imperijalistima!
U internacionalističkom stroju zajedno sa pobunjenim masama svijeta!
Od kada je početkom XX vijeka kapitalizam ugušio revoluciju u Njemačkoj, ne dozvolivši da se širi “kuga boljševizma” na Zapad, evropski proletarijat je sve više tonuo na reformističke i oportunsitičke pozicije, nesposoban da predstavlja stvarnu opasnost za tzv. zapadni svijet kapitala. Za to su postojali uzroci prije svega u koncentraciji kapitala na tlu Erope koja je ostala zajedno sa SAD tvrđava kapitalizma u borbi protiv komunističkog svijeta iza “gvozdene zavjese”, uz dobro izgrađeni repesivni aparat i snažnim propagandnim mehanizmima koji su sužavali mogućnost revolucionarnog organizovanja. Sa druge strane, položaj evropskog proletarijata je bio položaj radničke aristokratije u odnosu na proletarijat kolonijalizovanih i nerazvijenih zemalja u ostatku svijeta. Ovaj izlog potrošačkog društva proklamovanih „političkih sloboda“ neodoljivom silom je mamio svjetsku sirotinju da dolazi u Evropu po parče hljeba i u političku sigurnost, bježeći od siromaštva i ugroženosti.
Partija Rada se jasno izjasnila po pitanju rata u Ukrajini, zauzimajući poziciju proleterskog internacionalizma. Međutim, samo izbijanje rata je jasnije ocrtalo pozicije raznih struja u pokretu.
Idejne pozicije u međunarodnom radničkom pokretu mogu se uglavnom svrstati u tri trenda:
Globalna kapitalistička kriza tjera imperijalističke zemlje da ponovno dijele svijet kako bi proširili vlastite sfere utjecaja. Bez obzira na izgovore koje imperijalisti koriste da opravdaju svoje zločine, vojni sukob u Ukrajini rezultat je zaoštravanja konkurencije između dva protivrečna tabora, koja se više ne može riješiti diplomatskim sredstvima i praznim kompromisima. Konkurencija za tržište, sirovinu, transportne puteve, sfere uticaja.
Zaoštravanje političke situacije u Srbiji nije samo posledica predstojećih izbora, već refleksija širih procesa, gde se ponovo izvlači karta Balkana, a pre svega Srbije, na stolu međuimperijalističkog nadmetanja.
Partija rada podržava otpore masa i građanske neposlušnosti koji se ispoljava po gradovima Srbije protiv režima i njihove politike. Svi ti otpori u krajnjem obliku imaju tu klasnu osnovu. Ta podrška proizilazi iz stava PR da treba rušiti sve balkanske režime koji su kao mafijški, pljačkaški i kolaboracionistički neprijatelji najširih masa Balkana. I tu PR ne pravi kalkulacije kojem imperijalizmu bi taj otpor masa ili podrška odgovarala. PR zna da taj otpor odgovara interesima naroda i jača klasni otpor. Mase se moraju naoružati iskustvom za sve buduće borbe.
PR će sa svojim pripadnicima dati svoj doprinos radikalnijim oblicima otpora u masama Srbije.
Kriza imperijalizma postaje sve dublja, samim tim, kapitalistička eksploatacija postaje sve oštrija. Trenutrni bunt rudara u BiH predstavlja osnovnu vrstu klasne borbe između onih koji rade i onih koji žive na rad spomenutih. Rudari BiH koji su se opravdano pobunili svjesni su da se ne mogu boriti sami – ako radnik zahtjeva veću platu ili smjenu generalnog direktora – direktor mu kaže da mu slijedi otkaz, jer na kapiji ima dosta gladnih ljudi koji bi da rade. Trenutni bunt rudara je posljedica direktne potrebe vladajuće klase da se teret opšte krize prevali na radnike, u ovom slučaju da se smanji minimalna plata rudara u uslovima kada realni životni troškovi ubrzano rastu.
Stoga, ovaj herojski sloj bosanskog proleterijata, organizovao se ovaj put kao klasa, što je vrlo značajan pomak u otporu obespravljenih masa i njhovo udaljenje od nacionalnih podjela. I ti rudari odbijaju da učestvuje u procesu proizvodnje sve dok njihovi zahtjevi nisu ispunjeni. Rudari BiH svijesni su da mogu pružiti otpor samo zajedno, kako štrajkom tako i prijetnjom pobune. Ovakve akcije, čak i ako ih vode nekoliko stotina rudara, predstavljaju generalni trend jedinstva proleterijata kao klase.
Partija Rada bezuslovno podržava rudarski bunt i obraća se drugovima rudarima s porukom da nikakav dogovor nije moguć. Nema kompromisa – vaši zahtjevi moraju biti ispunjeni. Proleterijat ne smije dozvoliti da bude onaj ko će kapitalistima plaćati za krizu koju su oni sami proizveli. I ovo nije održivo.
Partija Rada je sigurna da će razvitak kapitalističke krize i njenih protivrečnosti dovesti do još većeg nivoa jedinstva u radničkom pokretu.
Partija rada poziva rudare da stupaju u njezine redove i zajedno s ostalim proleterima osnuju sopstvene organe političke moći. Sa parazitima nema razgovora.
Parija rada podsjeća na njen stav koji je branila dvedesetih godina prošlog vijeka o pravu naroda Kosova na samoopredljenje i davala aktivnu podršku albanskim masama da ostvare svoje nacionalno oslobodjenje. Takođe, Partija rada je, uz taj stav, istakla i stav koji je danas sve aktuelniji, a to je da albanske mase, posle oslobođenja od velikosrpke čizme beogradskog režima, moraju svoju budućnost graditi na antiimperijalističkoj borbi protiv novih okupatora u zajedničkom otrporu balkanskih naroda. Iz tih razloga Partija rada će vršiti i dalje propagandu na podizanju svijesti, prije svega u srpskim i albanskim masama da se odupru svojim marionetskim režimima i ne dozvole da oni sprovode politiku pojedinih imperijalista. Istorija nas uči da je Balkan uvijek bio moneta za potkusurivanje velikih sila i gdje su oni koristili balkanske narode kao topovsko meso u ratovima za svoje pljačkaške interese.
