Stavovi

Ma koliko se trudile nacionalističke horde da je devedesetih godina prošlog vijeka razbiju nijesu uspjele.

Ali su uspjele da je toliko osakate, da je danas BiH nešto između, između stvarnog i tamo negdje, s tendencijom da potpadne pod potpunu okupaciju, sa ostavljenim identitetskim simbolima koji ništa ne znače i sa poslušničkom kompradorskom vlasti, ili da ponovo potone u sukobe sa nacionalističkim barjacima koji će sada imati mnogo manji značaj jer će sada biti dominantni oni imperijalistički za koju će ginuti bosanska mladost sa svih njenih strana.

Da li su mogući novi sukobi u BiH?

Ne, ukoliko se bude pitao narod. A sami vladajući kompradori nisu sposobne za tako nešto, niti im je stalo do stvarnog sukoba. Da, ukoliko se međuimperijalistički sukob iz Ukrajine proširi na Balkan, posebno uslijed destabilizacije i otvorene bitke imperijalista za Srbiju.

Sada, sa novim pokušajima učvršćenja svog kompradorskog režima u Bosni i Hercegovini, zapadni imperijalisti, većinom američki, prisliljeni su da sve otvorenije utiču na veću zavisnost svojih polukolonija (BiH među njima). Zbog zaoštravanja svjetske krize BiH ulazi u sve dublju zavisnost i okupaciju od inostranog kapitala. OHR je jedan od glavnih alata u nametanju volje inostranog kapitala narodnim masama BiH, pokušavaju da uspostave zakone koje bi zadovoljile potrebe njihovih kapitalista. S takvim načinom rada imperijalistički okupatori upravo pokazuju svoje pravo lice i sve otvorenije i slobodnije nastupaju, spremni da BiH prodaju bilo kome ako im je to interes.

U BiH dolazi do sukoba ne samo ruskog i američkog imperijalizma, već i između svih drugih imperijalista koji imaju sopstvene interese u regionu, a koji ne žele da kompromituju svoju poziciju kako bi pomogli interesu drugoga imperijaliste.

Upravo kroz te sukobe jedni druge slabe i daju više prostora za nešto sada naizgled nemoguće – za razvoj revolucionarnog pokreta unutar BiH.

U BiH se primjećuju naznake zaoštravaja protivriječnosti između narodnih masa i imperijalističkih okupatora i pojavljuju se prvi znaci spremnosti na otpor. U isto vrijeme dolazi do zaoštravanja protivriječnosti između nacionalnih i sitnih kapitalističkih slojeva sa imperijalizmom koji ugrožava položaj nacionalnih i sitnih buržuja i tjera ih da se bune.

Zbog zaoštravanja ovih protivriječnosti dio narodni masa je nedavno izašao u protest protiv OHR-a i ugrožavanja nacionalnog suvereniteta Bosne i Hercegovine. Međutim, u ovim protestima narodi Bosne su vođeni od strane političkih predstavnika slojeva nacionalne i sitne buržoazije kao jedine klase u ovom momentu sa dovoljno političke moći za takav poduhvat. Ovu protesti narodnih masa sa višim i srednjim slojevima na čelu će neizbježno završiti u porazu za narodne mase. Buržoazija nije sposobna da vodi istinsku antiimperijalističku borbu, i uvijek je spremna na kompromis na štetu radničkih i potlačenih masa BiH.

Historija je bezbroj puta pokazala da je jedini put do istinskog nacionalnog oslobođenja nacija i naroda samo kroz oružanu borbu vođenu od strane narodnih masa koje vodi proleterska klasa kroz svoju partiju.

Partija rada jeste i uvjek će biti uz narodne mase Bosne i Hercegovine u svojoj pravednoj borbi protiv imperijalističke okupacije, ali naglašava da put do pobjede naših naroda nad imperijalizmom vodi kroz stvaranje revolucionarne političke sile koja bi zajedno sa narodnim masama stvorila i branila nove organe političke moći na prostoru Bosne i Hercegovine.

Obespravljenje mase Bosne i Hercegovine trenutno su još u defanzivi prema vlasti, imperijalističkim okupatora i svojim kapitalističkih krvopija. Pojedini izlivi nezadovoljstva i bunta imaju taj stihijski, neorganizovani otpor, bez jasnog cilja i bez jakog revolucionarnog subjekta koji bi predvodio taj otpor protiv strane okupacije i njihovih slugu u Sarajevu, Banja Luci i Mostaru. Predvodio borbu ujedinjenog naroda Bosne I Hercegovine za jedinstvenu i ponovo prkosnu Bosnu.

SMRT KOMPRADORSKIM SLUGAMA OKUPATORA!

SMRT OKUPATORIMA i RAZBIJAČIMA BOSNE I HERCEGOVINE!

BALKANSKIM POKRETOM OTPORA!

Partija rada je od svog osnivanja podržavala pravednu borbu albanskog naroda na Kosovu za nacionalno oslobođenje od   beogradskog režima.

Oslobađanje od velikosrpske čizme s kraja dvadesetog vijeka nije značilo slobodu naroda Kosova. Oni su potpali pod čizmu moćnijeg gospodara i postali još jedno sredstvo u imperijalističkom nadmetanju na Balkanu.

Sadašnje tenzije oko Kosova kojim se od strane beogradskog režima, uz podršku ruskih imperijalista, daje posebna pažnja je u službi izazivanja većih sukoba na Balkanu, odnosno otpora ruskog imperijalizma da ne bude potisnut sa Balkana. Istovremeno je to i nastojanje agresivnog zapadnog imperijalizma da u potpunosti stavi Balkan pod svoju kontrolu, i od kojeg kosovske vlasti, u svojoj servilinosti i nemoći, traže zaštitu, ne pomišljajući da nastave borbu za oslobođenje naroda Kosova.

Partija rada sva dešavanjana na Balkanu koja nose mogućnosti ozbiljnijih sukoba ne smatra samo izrazom megalomanskih i nerealnih težnji reakcionarnih balkanskih režima, nego prije svega  kao sastavni dio šireg međuimperijalističkog sukoba. U ovom slučaju sukoba zapadnog i ruskog imperijalizma.

Stav svih revolucionara u ovom istorijskom trenutku mora biti potpuno jasan – odlučno buđenje svijesti u potčinjenim balkanskim  masama.  U tim masama koje žele pobjeći sa Balkana u nadi za boljim životom i tim masama koje ne mogu pobjeći sa Balkana pred cunamijem sloma globalnog ekonomskog sistema. Buđenje otpora u samoj radničkoj klasi koja je odavno razbijena i dezorjentisana, i koja ne posjeduje dovoljni nivo proleterske svijesti o svojoj snazi i mogućnostima udruživanja u moćnu silu – silu koja će se suprotstavljati imperijalističkoj okupaciji Balkana i uništiti njihove sluge; u silu kako bi se povratila snaga balkanskh masa koje bi, kao u nekim prethodnim vremenima, dale doprinos u rušenju starog svijeta. 

Partija rada smatra da samo udružena sila balkanskih naroda može dovesti do slobode, da ne budu potrošna roba, ginući za interese globalnih predatora.

Jačajmo zajedništvo među albanskim i srpskim narodom u interesu mira na Balkanu!

Jačajmo otpor albanskog i srpskog naroda NATO okupatorima i svim drugim imperijalistima!

U internacionalističkom stroju zajedno sa pobunjenim masama svijeta!

Balkanskim pokretom otpora!

Parija rada podsjeća na njen stav koji je branila dvedesetih godina prošlog vijeka o pravu naroda Kosova na samoopredljenje i davala aktivnu podršku  albanskim masama da ostvare svoje nacionalno oslobodjenje. Takođe, Partija rada je, uz taj stav, istakla i stav koji je danas sve aktuelniji, a to je da albanske mase, posle oslobođenja od velikosrpke čizme beogradskog režima, moraju svoju budućnost graditi na antiimperijalističkoj borbi protiv novih okupatora u zajedničkom otrporu balkanskih naroda. Iz tih razloga Partija rada će vršiti i dalje propagandu na podizanju svijesti, prije svega u srpskim i albanskim masama da se odupru svojim marionetskim režimima i ne dozvole da oni sprovode politiku pojedinih imperijalista. Istorija nas uči da je Balkan uvijek bio moneta za potkusurivanje velikih sila i gdje su oni koristili balkanske narode kao topovsko meso u ratovima  za svoje pljačkaške interese.