Umro je drug Milenko Perović, jedan od osnivača Partije rada.
U prvim godinama njenog djelovanja radio je na utemeljenju idejnog pravca Partije rada, posebno u suprotstavljanju ratu i nacionalističkoj mržnji na jugoslovenskom prostoru.
Posle istupanja iz Partije rada posvetio se crnogorskom nacionalnom pitanju gdje je dao veliki doprinos.
Fašistička čudovišta oružanih snaga Filipina kidnapovala su, mučili i nemilosrdno ubili deset filipinskih revolucionara, od kojih su Ka Laan i Ka Bgong Tao, bili dvoje najcjenjenijih revolucionara u filipinskom pokretu.
Partija Rada smatra ovaj brutalni čin pukim aktom očaja stare kompradorske države. Ne uspevajući iznova i iznova da ispune obećanje koje su dali svojim američkim gospodarima, odnosno da ugase vatru dugotrajnog narodnog rata, stara kompradorska država ulaže svoje nade u individualni teror.
Smrt revolucionara neće imati efekat kakvom su se nadale vladajuće klase i američki imperijalisti. Revolucionarna istorija filipinskog naroda će se neprestano obogaćivati i neće prestati kada prestane život pojedinih ličnosti.
U ovom trenutku se podsjećamo riječi poginulog druga Ka Orisa:
“Ne plašimo se smrti. Svako će umrijeti ili od bolesti ili metka. Za nas je važno da je naš pokret pravedan. Mi se borimo za interese radničke klase i njihovog bliskog saveznika seljaštva. Oni se bore za interese američkih i kineskih imperijalista. I ljudi vide kvalitativnu razliku u tome. Zbog toga imamo mnogo novih, mladih kadrova svake godine. I apsurdno je misliti da kada mi stari odemo da će revolucija otići sa nama. Naša revolucija ne zavisi od jednog čovjeka. Kada Ka Orisa ne bude bilo, neko istog ili boljeg kvaliteta će ga zamijeniti. Revolucija se nastavlja, jer ima osnova za to.”
Živjelo revolucionarno sjećanje na Ka Laanu i Ka Bagong-Toa i pale drugove!
Živjela borba filipinskog naroda predvođena Komunističkom Partijom Filipina i Novom Narodnom Arimijom!
Devedesetih godina se u krvi njenih naroda raspala Jugoslavija. Taj raspad je izvršen od nacionalističkih snaga koje su nastale u vrhu samog sistema, oživljavajući sve one zločinačke ideje i kolaboracionističke snage koje su poražene tokom Narodnooslobodilačke borbe za vreme Drugog svjetskog rata.
Posle više od dve decenije od završetka međunacionalnih sukoba, ubrzanim razvojem opšte kapitalističke krize i rasta međuimperijalističkih tenzija, na razvalinama Jugoslavije ponovo se čuju ratni bubnjevi. Ponovo se pokušava s nacionalističkim ludilom koje bi zahvatilo mase i izazvalo nove sukobe. Ponovo se zvecka oružjem, formiraju zločinačke falange i vrši ubrzana militarizacija Srbije, Hrvatske, BiH, Kosova i drugih delova Balkana.
Narodima Balkana su danas neprijatelji imperijalisti sa svojom okupatorskom čizmom, svojim bazama, svojim multinacionalnim monopolima, svojim bankama i dužničkim ropstvom koji su nametnuli novim kolonijalizmom.
Narodima Balkana danas su neprijatelji svi njihovi marionetski režimi koji su spremni da služe tim okupatorima u pljački i gaženju po sopstvenim narodima i njihovim interesima.
Narodima Balkana su danas neprijatelji sve nacionalističke i fašističke horde pod raznim zastavama koje, služeći moćnim gospodarima, žele ostvariti svoje sulude i reakcionarne ideje na krvi drugih i sopstvenog naroda.
Mi, sledbenici ideja NOB i borbe svih balkanskih naroda protiv fašizma, smo odlučni da danas branimo te ideje i suprotstavimo se nadolazećem ratu koji može zahvatiti celi Balkan.
Pozivamo sve istinski progresivne i slobodoljubive delove balkanskih naroda da odlučno preuzmu svoju istorijsku ulogu u odbrani svojih naroda, svoje zemlje u zajedničkoj borbi protiv imperijalističkog okupatora, vladajućih bandi diktature kapitala i njihovih nacionalističkih i fašističkih falangi koji pokušavaju gurnuti naše narode u nove ratove.
U borbu za mir među balkanskim narodima!
U borbu protiv nacionalističke mržnje i za slobodu i zajedništvo svih balkanskih naroda!
U borbu protiv imperijalističkih okupatora, nosilaca rata i njihove zločinačke politike!
Balkanskim pokretom otpora!
Drug Radnik je bio člana Partije rada od njenih početaka. Kao predstavnik radničke klase nesebično je davao doprinos svim radničkim manifestacijama i protestima.
Ostaće za primjer drugovima i drugaricama kako je drug Radnik prednjačio u kolonama radnika ispred zgrade Vlade i zvukom sirene, koja je zaglušujući parala vazduh, nagovještavao ono što dolazi i u kom položaju će se naći radnici sa gubitkom svojih prava u nastupajućoj diktaturi kapitala.
Posebno će ostati u sjećanju njegov doprinos štrajku radnika “Medele” u Vrbasu kada je, kao jedan od organizatora štrajka, odlučno stao na kapiju fabrike, ne dozvoljajući iznošenje sirovina, odnosno pljačku onog što su radnici stvarali.
U našim zajedničkim koracima ka visoko postavljenim ciljevima drug Radnik je učestvovao i u nizu drugih manjih bitaka. I u njima nije nikada zakazao.
Svojim primjerom pokazivao je mlađim članovima kako se treba boriti za interese svoje klase.
Kriza imperijalizma postaje sve dublja, samim tim, kapitalistička eksploatacija postaje sve oštrija. Trenutrni bunt rudara u BiH predstavlja osnovnu vrstu klasne borbe između onih koji rade i onih koji žive na rad spomenutih. Rudari BiH koji su se opravdano pobunili svjesni su da se ne mogu boriti sami – ako radnik zahtjeva veću platu ili smjenu generalnog direktora – direktor mu kaže da mu slijedi otkaz, jer na kapiji ima dosta gladnih ljudi koji bi da rade. Trenutni bunt rudara je posljedica direktne potrebe vladajuće klase da se teret opšte krize prevali na radnike, u ovom slučaju da se smanji minimalna plata rudara u uslovima kada realni životni troškovi ubrzano rastu.
Stoga, ovaj herojski sloj bosanskog proleterijata, organizovao se ovaj put kao klasa, što je vrlo značajan pomak u otporu obespravljenih masa i njhovo udaljenje od nacionalnih podjela. I ti rudari odbijaju da učestvuje u procesu proizvodnje sve dok njihovi zahtjevi nisu ispunjeni. Rudari BiH svijesni su da mogu pružiti otpor samo zajedno, kako štrajkom tako i prijetnjom pobune. Ovakve akcije, čak i ako ih vode nekoliko stotina rudara, predstavljaju generalni trend jedinstva proleterijata kao klase.
Partija Rada bezuslovno podržava rudarski bunt i obraća se drugovima rudarima s porukom da nikakav dogovor nije moguć. Nema kompromisa – vaši zahtjevi moraju biti ispunjeni. Proleterijat ne smije dozvoliti da bude onaj ko će kapitalistima plaćati za krizu koju su oni sami proizveli. I ovo nije održivo.
Partija Rada je sigurna da će razvitak kapitalističke krize i njenih protivrečnosti dovesti do još većeg nivoa jedinstva u radničkom pokretu.
Partija rada poziva rudare da stupaju u njezine redove i zajedno s ostalim proleterima osnuju sopstvene organe političke moći. Sa parazitima nema razgovora.
Mir narodima – rat klasama!
Balkan balkanskim narodima!
Ideja o Balkanskom pokretu otpora je nastala nakon završetka ratova na prostoru bivše Jugoslavije, okončanja tzv. procesa privatizacije, bolje reći sveopšte pljačke, potpune sprege mafije i državnih struktura, a nadasve ekonomskog i vojnog porobljavanja od strane imperijalističkih zemalja. Praksa će pokazati održivost i snagu ove ideje, odnosno njenu istorijsku opravdanost. Da bi ona u praksi počela pokazivati svoju opravdanost mora, prije svega, oko sebe okupiti najborbenije i najsvjesnije predstavnike svih balkanskih naroda sa duboko klasnom orjentacijom – sa predstavnicima radničke klase i svih slojeva koje diktatura kapitala tako nemilosrdno gazi. Ujedno ona mora predstavljati i sintezu svih dosadašnjih revolucionarnih linija u novim istorijskim okolnostima. Borba za uništenje izvora nacionalističke svijesti i posebno šovinizma među balkanskim narodima je jedan od osnovnih ciljeva kako bi ova ideja bila pobjedonosna. Predstavnici Partije rada, Antifašističke akcije BiH i bliskih revolucionarnih organizacija su se sastali da bi razgovarali o putevima jačanja ideje Balkankog pokreta otpora.
Za jedinstveni udruženi revolucionarni pokret!
Za otpor kapitalizmu i imperijalističkom porobljavanju!
Za uništenje nosilaca šovinizma i imperijalističkih slugu!
Balkan balkanskim narodima!
Prošle su dvije decenije od smrti Vlada Dapčevića, revolucionara, našeg osnivača, druga i učitelja.
Rijetki su oni koji su zalužili tokom života i nakon svoje smrti da budu uzor svima onima koji žele stupiti na revolucionarnu stazu. A drug Vlado je svojom praksom to dokazao. Dokazao je to od svoje rane mladosti u sukobima sa fašističkom omladinom, demonstracijama i bitkama sa žandarmima, stvaranjem komunstičkih grupa, prvim ustaničkim pucnjima protiv okupatora, u stroju proleterskih brigada, jurišima i besanim noćima, izložen studeni, gladi i žeđi…
Continue Reading
U svojoj 57. godini umro je drug Feliks.
Naš drug je bio dosledni borac za pravedniji svijet, boreći se protiv kapitalizma i imperijalističkog porobljavanja. Zbog svog svakodnevnog aktivizma na propagiranju antifašizma, ideja i ciljeva Partije rada, bio je hapšen i osuđivan. Njegova principijelna pozicija je izazivala poštovanje među drugovima i drugaricama i bila primjer mlađim članovima partije.
Slava drugu Feliksu!
U predvečerje rasplamsavanja novih formi Trećeg svjetskog rata koji prijeti cjelokupnom čovječanstvu, pozivamo najborbenije dijelove balkanskih naroda na mobilizaciju. Na mobilizaciju u borbi za mir i protiv nadiranja fašizma u novim oblicima; za jačanje pokreta za borbu protiv izazivača svog zla na planeti – u svjetskoj borbi pobunjenih masa protiv kapitalizma.
Pred ovom opštom opasnošću stajati po strani je zločin i mirenje sa ropstvom, čin izdaje pred samim sobom, svojim najbližima, sa onima s kojim živimo i zemlji kojom koračamo.
Radnici, žene, seljaci, naučna inteligencijo, studenti, prekaristi, nezaposleni, osiromašeni, stupajmo u prve redove borbe protiv kapitalizma, rata, haosa i uništenja koje prijeti ćovječanstvu!
Srbi, Hrvati, Albanci, Bošnjaci, Makedonci, Crnogorci i ostali narodi Balkana, stupajmo u borbu protiv onih koji šire nacionalne podjele i šovinsitičku mržnju. U borbu za zajednicu ravnopravnih balkanskih naroda. U borbu za zajednicu koja se ne stvara diktatom krupnog kapitala i sluganstvom njihovih režimskih marioneta i dužničkim ropstvom, već borbom balkanksih naroda za odbranu svoje zemlje, svojih prirodnih resursa, svoje kulture i svoga dostojanstva.
Stupajmo u borbu spremni da nesebično podnesemo najveću žrtvu radi slobode!
Nema borbe protiv ropstva i poniženja u okviru kapitalističkog sistema i kolaboracijom sa predstavnicima njegove vladajuće klase, sa pregovorima, kuknjavom i ispostavljanjem poniznih molbi. Nema borbe bez zajedničke sile obespravljenih masa svih balkanskih naroda.
Odlučno pod zastavama i parolama koje pozivaju na uništenje osnova samog kapitalističkog sistema!
Odlučno u marševima protiv okupacije, podaničkih režima, pljačke, siromašenja i svakodnevnog haosa koje izazivaju!
Odlučno protiv bodljikavih žica, zidova, militarizacije i novih vidova sveopšte kontrole!
Odlučno sa internacionalističkom solidarnošću sa svim koji su izloženi patnjama, teroru i progonu od strane kapitalizma!
Odlučno s pokretom koji je spreman da povede balkanske narode u borbu za slobodu!
Rat vladajućim klasama – mir balkanskim narodima!
Smrt kapitalizmu – sloboda narodu!
Balkanskim pokretom otpora!
Milosav Mića Petrović je rođen pre 97 godina. Kao mladić je pripadao radničkom i komunističkom pokretu u Beogradu. Učesnik je Narodnoosolobodilačkog rata i nosio je partizansko ime Mića Kolubarac. Posle rata je bio omladinski rukovodilac. Kao politički osuđenik je proveo šest godina na Golom otoku braneći svoja komunistička uverenja. Posle Golog otoka nastavlja sa školovanjem postajući mašinskim stručnjakom.
Jedan je od osnivača Partije rada.
Bio je dosledni internacionalista i komunista “starog kova” – uzor za sve njegove mlađe drugove i drugarice, neumorno se boreći za jedan bolji i pravedniji svet. Dao je nemerljiv doprinos u očuvanju idejne linije.
Slava dugu Mići!