Ne može se nijedan narod proglasiti genocidnim, ali svaki narod snosi odgvornost što je dozvolio da se u njegovo ime i od strane njegove političke i vojne sile sprovodi genocid.
Njemački narod je odgovoran za pobjedu nacizma i neviđene ratne zločine i genocid širom Evrope. Američki narod je odgovaran za višedecenijske zločine njene vojske širom svijeta a posebno u Vijetnamu, Iraku, Avganistanu, Južnoj Americi itd. Turski narod je odgovoran za zločine nad kurdskim narodom. Jevrejski narod u Izraelu za genocid nad Palestincima. I tako redom i tako dalje. Dokle god živimo u svijetu klasnih odnosa gdje vladajuća klasa, radi sopstvenih interesa očuvanja vlasti, profita i ekspanzije, neprekidno potpiruje nacionalizam, šovinizam i rasizam, a čiji intenzitet je doziran trenutnom političkom situacijom.
Jugoslovenski narodi su odgovorni što su dozvolil pojavu, bujanje i divljanje nacionalizma koji je razorio njihovu zajedničku državu kroz ratne zločine i genocid.
Srpski narod se mora kad tad suočiti sa zločinima posebno prema Bošnjacima i Albancima i počinjenim genocidom. Hrvatski narod mora priznati genocidne namjere spram srpskog naroda s ciljem rješavanja “remetilačkog faktora”. Albanski narod svoju pravednu i oslobodilačku borbu ne smije uprljati skrivanjem zločina nad srpskim narodom.
Za Partiju rada nacionalizam je predvorje samog genocida. Od nacionalizma do šovinizma je samo korak, a od šovinizma do fašizma koračić. Tako se i “naši”nacionalisti, koji se busaju patriotizmom – ja sam nacionalist jer sam patriota, u suštini samo licemerni bijednici koji u prvoj povoljnijoj situaciji su spremni da pokažu na djelu svoju šovinizam i mržnju prema drugim narodima, pravdjući ga ugroženošću “svog naroda”, sve do finalnog fašizma kada se ta mržnja i težnja za uništenjem drugih naroda ne skriva i pretvara u “vrlinu”. Suočavanjem sa počinjenim ratnim zločinima, genocidom, etički i istorijski imperativ svih naroda i programski cilj potlačenih klasa i revolucionarnog pokreta tih naroda.
Partija rada smatra da je trenutno povišena nacionalistička retorika samo potreba skrivanja opšteg kolapsa sa kojim se suočavaju marionetski režimi Balkana, ali i izraz njihove nemoći da izazovu bilo kakve sukobe. Potlačeni balkanski narodi ne žele i odbijaju sukobe. A marionetskim režimima na Balkanu krupni kapital je već ostavio samo zastave, grbove, himne i da vegetiraju na svojim izmišljenim mitovima.
No, Partija rada ukazuje na drugu i realniju opasnost za balkanske narode – na opštu svjetsku krizu kapitalizma, sukobe imperijalističkih sila i ultimatume za priklanjanja njihovim savezima i globalnim namjerama nadnacionalnog kapitala. Ti sukobi su sve bliži, izvjesniji i na višem stupnju, dok će se balkanski rezimi svrstavati uz pojedine imperijalne saveze, gurajući sopstveni narod u nova krvoprolića.
Partija rada poziva na stalno jačanje i radikalizaciju klasnog otpota diktaturi kapitala s ciljem njihovg uništenja.
Partija rada poziva i na odupiranju svakom pozivu od domaćih kolaboracionista i izdajnika na nove sukobe.
PR je davno nastupila sa devizom – neću vašu slugansku pušku!
Balkanskim pokretom otpora!