Partija Rada se jasno izjasnila po pitanju rata u Ukrajini, zauzimajući poziciju proleterskog internacionalizma. Međutim, samo izbijanje rata je jasnije ocrtalo pozicije raznih struja u pokretu.
Idejne pozicije u međunarodnom radničkom pokretu mogu se uglavnom svrstati u tri trenda:
Continue Reading
U izdanju Partije rada je “O Partiji rada”. Ova brošura je da hronološki pokaže razvojni put jedne organizacije, da pokuša da rasvetli pitanje teorije i prakse o organizacionim formama kao i perspektivu izradnje revolucionarne organizacije i pokreta na Balkanu.
Globalna kapitalistička kriza tjera imperijalističke zemlje da ponovno dijele svijet kako bi proširili vlastite sfere utjecaja. Bez obzira na izgovore koje imperijalisti koriste da opravdaju svoje zločine, vojni sukob u Ukrajini rezultat je zaoštravanja konkurencije između dva protivrečna tabora, koja se više ne može riješiti diplomatskim sredstvima i praznim kompromisima. Konkurencija za tržište, sirovinu, transportne puteve, sfere uticaja.
Continue Reading
Devedesetih godina se u krvi njenih naroda raspala Jugoslavija. Taj raspad je izvršen od nacionalističkih snaga koje su nastale u vrhu samog sistema, oživljavajući sve one zločinačke ideje i kolaboracionističke snage koje su poražene tokom Narodnooslobodilačke borbe za vreme Drugog svjetskog rata.
Posle više od dve decenije od završetka međunacionalnih sukoba, ubrzanim razvojem opšte kapitalističke krize i rasta međuimperijalističkih tenzija, na razvalinama Jugoslavije ponovo se čuju ratni bubnjevi. Ponovo se pokušava s nacionalističkim ludilom koje bi zahvatilo mase i izazvalo nove sukobe. Ponovo se zvecka oružjem, formiraju zločinačke falange i vrši ubrzana militarizacija Srbije, Hrvatske, BiH, Kosova i drugih delova Balkana.
Narodima Balkana su danas neprijatelji imperijalisti sa svojom okupatorskom čizmom, svojim bazama, svojim multinacionalnim monopolima, svojim bankama i dužničkim ropstvom koji su nametnuli novim kolonijalizmom.
Narodima Balkana danas su neprijatelji svi njihovi marionetski režimi koji su spremni da služe tim okupatorima u pljački i gaženju po sopstvenim narodima i njihovim interesima.
Narodima Balkana su danas neprijatelji sve nacionalističke i fašističke horde pod raznim zastavama koje, služeći moćnim gospodarima, žele ostvariti svoje sulude i reakcionarne ideje na krvi drugih i sopstvenog naroda.
Mi, sledbenici ideja NOB i borbe svih balkanskih naroda protiv fašizma, smo odlučni da danas branimo te ideje i suprotstavimo se nadolazećem ratu koji može zahvatiti celi Balkan.
Pozivamo sve istinski progresivne i slobodoljubive delove balkanskih naroda da odlučno preuzmu svoju istorijsku ulogu u odbrani svojih naroda, svoje zemlje u zajedničkoj borbi protiv imperijalističkog okupatora, vladajućih bandi diktature kapitala i njihovih nacionalističkih i fašističkih falangi koji pokušavaju gurnuti naše narode u nove ratove.
U borbu za mir među balkanskim narodima!
U borbu protiv nacionalističke mržnje i za slobodu i zajedništvo svih balkanskih naroda!
U borbu protiv imperijalističkih okupatora, nosilaca rata i njihove zločinačke politike!
Balkanskim pokretom otpora!
Svijet se sada nalazi u završnoj fazi formiranja imperijalističkih saveza, koji se sve više više dijeli na dvije suprotstavljene strane. Na jednoj strani je zapadni imperijalizam predvođen SAD-om i NATO snagama sa svojim satelitima, na drugoj strani je imperijalistička osovina Rusija-Kina sa svojim saveznicima. Grupisanje kapitalističkih zemalja je ubrzano. Preko noći stari odnosi i savezi pucaju i novi se stvaraju, sve u zauzimanje pozicije pred odlučujuće sukobe i u nadi da je to ona slamka spasa koja štiti od propasti. Do tog sukoba niz manjih ratova odgovara i jednim i drugim imeprijalistima, jer pomažu razvoju ratne mašinerije i ublažuju stanje totalne krize i haosa u kom se svijet nalazi. Vidimo da oni ratuju jedni protiv drugih na nekim tačkama svijeta, dok na drugim su saveznici, a što nije uopšte u protivrečju sa samom prirodom kapitalizma i imperijalizma. No, vrijeme ipak ističe i ulazi se u period međusobnih ultimatuma.
Koji je položaj balkanskih naroda u tom imeprijalističkom nadmetanju i predstojećem ratu?
Continue Reading
Drug Radnik je bio člana Partije rada od njenih početaka. Kao predstavnik radničke klase nesebično je davao doprinos svim radničkim manifestacijama i protestima.
Ostaće za primjer drugovima i drugaricama kako je drug Radnik prednjačio u kolonama radnika ispred zgrade Vlade i zvukom sirene, koja je zaglušujući parala vazduh, nagovještavao ono što dolazi i u kom položaju će se naći radnici sa gubitkom svojih prava u nastupajućoj diktaturi kapitala.
Posebno će ostati u sjećanju njegov doprinos štrajku radnika “Medele” u Vrbasu kada je, kao jedan od organizatora štrajka, odlučno stao na kapiju fabrike, ne dozvoljajući iznošenje sirovina, odnosno pljačku onog što su radnici stvarali.
U našim zajedničkim koracima ka visoko postavljenim ciljevima drug Radnik je učestvovao i u nizu drugih manjih bitaka. I u njima nije nikada zakazao.
Svojim primjerom pokazivao je mlađim članovima kako se treba boriti za interese svoje klase.
Zaoštravanje političke situacije u Srbiji nije samo posledica predstojećih izbora, već refleksija širih procesa, gde se ponovo izvlači karta Balkana, a pre svega Srbije, na stolu međuimperijalističkog nadmetanja.
Partija rada podržava otpore masa i građanske neposlušnosti koji se ispoljava po gradovima Srbije protiv režima i njihove politike. Svi ti otpori u krajnjem obliku imaju tu klasnu osnovu. Ta podrška proizilazi iz stava PR da treba rušiti sve balkanske režime koji su kao mafijški, pljačkaški i kolaboracionistički neprijatelji najširih masa Balkana. I tu PR ne pravi kalkulacije kojem imperijalizmu bi taj otpor masa ili podrška odgovarala. PR zna da taj otpor odgovara interesima naroda i jača klasni otpor. Mase se moraju naoružati iskustvom za sve buduće borbe.
PR će sa svojim pripadnicima dati svoj doprinos radikalnijim oblicima otpora u masama Srbije.
Balkanskim pokretom otpora!
Balkan balkanskim narodaima!
Kriza imperijalizma postaje sve dublja, samim tim, kapitalistička eksploatacija postaje sve oštrija. Trenutrni bunt rudara u BiH predstavlja osnovnu vrstu klasne borbe između onih koji rade i onih koji žive na rad spomenutih. Rudari BiH koji su se opravdano pobunili svjesni su da se ne mogu boriti sami – ako radnik zahtjeva veću platu ili smjenu generalnog direktora – direktor mu kaže da mu slijedi otkaz, jer na kapiji ima dosta gladnih ljudi koji bi da rade. Trenutni bunt rudara je posljedica direktne potrebe vladajuće klase da se teret opšte krize prevali na radnike, u ovom slučaju da se smanji minimalna plata rudara u uslovima kada realni životni troškovi ubrzano rastu.
Stoga, ovaj herojski sloj bosanskog proleterijata, organizovao se ovaj put kao klasa, što je vrlo značajan pomak u otporu obespravljenih masa i njhovo udaljenje od nacionalnih podjela. I ti rudari odbijaju da učestvuje u procesu proizvodnje sve dok njihovi zahtjevi nisu ispunjeni. Rudari BiH svijesni su da mogu pružiti otpor samo zajedno, kako štrajkom tako i prijetnjom pobune. Ovakve akcije, čak i ako ih vode nekoliko stotina rudara, predstavljaju generalni trend jedinstva proleterijata kao klase.
Partija Rada bezuslovno podržava rudarski bunt i obraća se drugovima rudarima s porukom da nikakav dogovor nije moguć. Nema kompromisa – vaši zahtjevi moraju biti ispunjeni. Proleterijat ne smije dozvoliti da bude onaj ko će kapitalistima plaćati za krizu koju su oni sami proizveli. I ovo nije održivo.
Partija Rada je sigurna da će razvitak kapitalističke krize i njenih protivrečnosti dovesti do još većeg nivoa jedinstva u radničkom pokretu.
Partija rada poziva rudare da stupaju u njezine redove i zajedno s ostalim proleterima osnuju sopstvene organe političke moći. Sa parazitima nema razgovora.
Mir narodima – rat klasama!
Balkan balkanskim narodima!
Parija rada podsjeća na njen stav koji je branila dvedesetih godina prošlog vijeka o pravu naroda Kosova na samoopredljenje i davala aktivnu podršku albanskim masama da ostvare svoje nacionalno oslobodjenje. Takođe, Partija rada je, uz taj stav, istakla i stav koji je danas sve aktuelniji, a to je da albanske mase, posle oslobođenja od velikosrpke čizme beogradskog režima, moraju svoju budućnost graditi na antiimperijalističkoj borbi protiv novih okupatora u zajedničkom otrporu balkanskih naroda. Iz tih razloga Partija rada će vršiti i dalje propagandu na podizanju svijesti, prije svega u srpskim i albanskim masama da se odupru svojim marionetskim režimima i ne dozvole da oni sprovode politiku pojedinih imperijalista. Istorija nas uči da je Balkan uvijek bio moneta za potkusurivanje velikih sila i gdje su oni koristili balkanske narode kao topovsko meso u ratovima za svoje pljačkaške interese.
Continue Reading
Druga Abimaela Guzmana – Gonzala Partija Rada smatra velikim komunističkim revolucionarom, teoretičarom proleterijata. Veliki prijatelj potlačenih naroda i odlučan borac protiv imperijalizma i revizionizma. Gonzalo je kao militantni revolucionar prešao veličanstven put, počevši od malih marksističkih krugova kao profesor filozofije, pa do rukovodstva Komunističke Partije Perua. Kao odani marksista, Gonzalo je aktivno učestvovao u formiranju partijskih organizacija širom Perua, zahvaljujući svojim žarkim spisima, marksističkim duhom i bezgraničnoj vernosti proleterskoj ideologiji.
Narodni rat započet od strane Komunističke Partije Perua, pod vođstvom druga Gonzala, dogodio se u vrijeme velike krize za komunistički pokret. Socijalizam u Kini je pao nakon pobjede revizionističke klike, SSSR se već preobrazio u socijal-imperijalističku zemlju. Širom svijeta, komunističke partije su se dezorjentisale pod uticajem revizionizma i dogmatizma. U takvim okolnostima, drug Gonzalo sa KPP podiže barjak revolucije i tim ogromnim činom postaje inspiracija za revolucionarne grupe mnogih zemalja.
Tek nakon više od deset godina narodnog rata, peruanska država uspješno pronalazi i hapsi druga Gonzala. Od tada je bio izložen stalnim napadima ne samo na njegovo zdravlje, već i na njegov lik od strane peruanskih reakcionara. Ipak, Gonzalo nikada nije spustio svoju pesnicu. Nastavio je svoju borbu protiv imperijalizma i reakcionara koji drže vlast u državi. I koliko god su se trudili, nikada ga nisu slomili.
Gonzalo je bio zatvoren u Centru za maksimalnu bezbjednost u pomorskoj bazi Callao, potpuno izolovan od spoljašnjeg svijeta i proveo skoro 30 godina u takvim uslovima. No ipak, njegov revolucionarni duh nikada nije ugašen. Gonzalo je ostao vjeran ideji komunizma i borbi proletarijata sve dok mu je srce kucalo.
ŽIVJELO SJEĆANJE NA DRUGA GONZALA!