Rat u Ukrajini između ruskog i američkog imperijalizma u dosluhu sa njemačkim, francuskim i britanskim imperijalizmom poprima obrise koji će ga učiniti mnogo širim u lancu opšteg imperijalističkog rata, pri čemu je Ukrajina samo poligon u okviru sukoba transnacionalnih grupacija kapitala. Rat se bespoštedno vodi na svjetskom tržištu kapitala s oblikovanjem imperijalističkih saveza i uz nastojanje mnoštva zemalja da se pokušaju pozicionirati kako ne bi platile najveću cijenu rata. Taj rat može imati dugotrajnu cikličnu fazu nalazeći se između opšteg uništenja, “dozvoljenog” razaranja, pregovaranja, povremenih primirja i novih savezništava. Stradanja širokih masa se već statistički registruje samo u propagandne svrhe imperijalista.
Balkan je u prethodnim imperijalističkim ratovima bio jedno od čvorišta koje je odigralo značajnu ulogu u opštim sukobima. Taj istorijski slijed mu može opet biti namenjen. Početni simptomi takvog toka dešavanja se već jasno naziru.
Nalazimo se u epohi imperijalizma i proleterskih revolucija. Proces koji nas komuniste u ovoj epohi najviše interesuje jeste upravo proces svjetske proleterske revolucije.
Smatramo da je opet neophodno ponoviti koje su glavne protivrječnosti unutar samog objekta tj. savremenog svijeta.
Fundamentalna protivrječnost u ovom procesu, odnosno protivrječnost koja neće nestati sve dok proces nije završen, i koja u potpunosti određuje kvalitet i suštinu cijelog procesa, jeste protivrječnost između rada i kapitala. Ali brzina rješavanja ove osnovne protivrječnosti zavisi od brzine rješavanja ostalih glavnih protivrječnosti koje je čine.
To su:
protivrječnsot između ugnjetenih naroda i imperijalizma;
Partija rada je od svog osnivanja podržavala pravednu borbu albanskog naroda na Kosovu za nacionalno oslobođenje od beogradskog režima.
Oslobađanje od velikosrpske čizme s kraja dvadesetog vijeka nije značilo slobodu naroda Kosova. Oni su potpali pod čizmu moćnijeg gospodara i postali još jedno sredstvo u imperijalističkom nadmetanju na Balkanu.
Sadašnje tenzije oko Kosova kojim se od strane beogradskog režima, uz podršku ruskih imperijalista, daje posebna pažnja je u službi izazivanja većih sukoba na Balkanu, odnosno otpora ruskog imperijalizma da ne bude potisnut sa Balkana. Istovremeno je to i nastojanje agresivnog zapadnog imperijalizma da u potpunosti stavi Balkan pod svoju kontrolu, i od kojeg kosovske vlasti, u svojoj servilinosti i nemoći, traže zaštitu, ne pomišljajući da nastave borbu za oslobođenje naroda Kosova.
Partija rada sva dešavanjana na Balkanu koja nose mogućnosti ozbiljnijih sukoba ne smatra samo izrazom megalomanskih i nerealnih težnji reakcionarnih balkanskih režima, nego prije svega kao sastavni dio šireg međuimperijalističkog sukoba. U ovom slučaju sukoba zapadnog i ruskog imperijalizma.
Stav svih revolucionara u ovom istorijskom trenutku mora biti potpuno jasan – odlučno buđenje svijesti u potčinjenim balkanskim masama. U tim masama koje žele pobjeći sa Balkana u nadi za boljim životom i tim masama koje ne mogu pobjeći sa Balkana pred cunamijem sloma globalnog ekonomskog sistema. Buđenje otpora u samoj radničkoj klasi koja je odavno razbijena i dezorjentisana, i koja ne posjeduje dovoljni nivo proleterske svijesti o svojoj snazi i mogućnostima udruživanja u moćnu silu – silu koja će se suprotstavljati imperijalističkoj okupaciji Balkana i uništiti njihove sluge; u silu kako bi se povratila snaga balkanskh masa koje bi, kao u nekim prethodnim vremenima, dale doprinos u rušenju starog svijeta.
Partija rada smatra da samo udružena sila balkanskih naroda može dovesti do slobode, da ne budu potrošna roba, ginući za interese globalnih predatora.
Jačajmo zajedništvo među albanskim i srpskim narodom u interesu mira na Balkanu!
Jačajmo otpor albanskog i srpskog naroda NATO okupatorima i svim drugim imperijalistima!
U internacionalističkom stroju zajedno sa pobunjenim masama svijeta!
Sa porastom antikomunističkih trendova unutar komunističkog pokreta, nastalih usled ideološke konfuzije u drugoj polovini XX vijeka, započela je očajnička potraga za zamjenom revolucionarnog subjekta proleterijata.
Ovakva potraga bila je zasnovana na ekstremno desničarskim i ljevičarskim odstupanjima od marksizma i njegove revolucionarne materijalističke dijalektike. No, pored mnoštvo razlika u formi, suština ovih odstupanja bila je ista: odsustvo u svemu, proleterijata i proleterske discipline.
Jedna takva tendencija, koja duboko dominira u redovima legalne ljevice na Balkanu, jeste tendencija građanskog “antifašizma”. Organizacije u kojima je ovakav oportunizam dominantan fašizam redukuju na površne pretpostavke poput: “Fašizam je netolerancija prema različitosti.”. Oni u krajnjem ishodu dolaze do zaključka da je fašizam svugdje oko njih, da je što god im se ne dopada fašizam. U isto vrijeme, oni mnoge stvarne manifestacije fašizma ignorišu iz ličnih oportunističkih razloga.
Od svog osnivanja Partija Rada zauzimala je stav da su američki imperijalizam i njegovi saveznici najveći protivnici balkanskih naroda i naroda svijeta. NATO trupe su uspostavile mir u BiH i Kosovu, iz sopstvenih interesa, što je u tom trenutku i bilo u interesu jugoslovenskih naroda. Međutim, ostanak tih trupa na teritoriji bivše Jugoslavije Partija Rada je proglasila uvodom u okupaciju Balkana, pa je organizovala propagandno-političku borbu protiv prisustva NATO. Od tada, balkanske zemlje sve dublje bivaju umiješane u imperijalističke NATO ambicije, igrajući ulogu NATO lakeja. One obezbeđuju vojne baze na svojoj teritoriji, daju logističku podršku, i na kraju pružaju direktan doprinos imperijalističkim agresijama NATO u Iraku, Avganistanu, Libiji i drugim polukolonijalnim zemljama.
Uloga NATO kristalno je jasna ne samo našoj partiji, već i svim revolucionarnim organizacijama širom svijeta. Samim tim, neophodno je voditi neprestanu borbu protiv američkog imperijalizma te i protiv NATO kao njegove udarne pesnice.
No, danas, i pod novim okolnostima međuimperijalističkog sukoba, određeni oportunisti u proleterskom pokretu pokušavaju osporiti ovu tezu, sve više postajući obično kolaboracionističko sredstvo u rukama jednog imperijalizma.
Podsjetimo se da je NATO nastao 1949. godine u trenutku kada se komunistički pokret nalazio u strateškom ekvilibrijumu. Komunistički pokret i njegove partije uspostavile su moć nad velikim dijelom Evrope, a revolucija je pobijedila i u Kini, čime je svjetski proletarijat dobio snažni oslonac za dalju borbu. Iz tog globalnog odnosa snaga kapitalizmu je bilo nužno da se agresivnim vojnim paktom suprotstavi širenju tzv. komunističke opasnosti. Međutim, sa resturacijom kapitalizma u SSSR-u i njegovim raspadom, kao i porazom istinskih socijalističkih zemalja, zaključno sa Kinom u Hladnom ratu, nije označio i prestanak potrebe za postojanjem NATO pakta.
Od kada je početkom XX vijeka kapitalizam ugušio revoluciju u Njemačkoj, ne dozvolivši da se širi “kuga boljševizma” na Zapad, evropski proletarijat je sve više tonuo na reformističke i oportunsitičke pozicije, nesposoban da predstavlja stvarnu opasnost za tzv. zapadni svijet kapitala. Za to su postojali uzroci prije svega u koncentraciji kapitala na tlu Erope koja je ostala zajedno sa SAD tvrđava kapitalizma u borbi protiv komunističkog svijeta iza “gvozdene zavjese”, uz dobro izgrađeni repesivni aparat i snažnim propagandnim mehanizmima koji su sužavali mogućnost revolucionarnog organizovanja. Sa druge strane, položaj evropskog proletarijata je bio položaj radničke aristokratije u odnosu na proletarijat kolonijalizovanih i nerazvijenih zemalja u ostatku svijeta. Ovaj izlog potrošačkog društva proklamovanih „političkih sloboda“ neodoljivom silom je mamio svjetsku sirotinju da dolazi u Evropu po parče hljeba i u političku sigurnost, bježeći od siromaštva i ugroženosti.
Prvi maj,međunarodni dan borbe radničke klase, austrijski aktivisti obilježavaju u istinski crvenom i internacionalističkom duhu. Tokom obilježavanja 1. maja, drugovi iz Austrije posvetili su dobar dio svog vremena kako bi prikazali solidarnost sa komunističkim i progresivnim organizacijama širom svijeta.
Jedna od tih komunističkih organizacija bila je i naša partija, Partija Rada. Držeći u rukama svoje crvene zastave borbe, austrijski drugovi proglašavaju; “Živjela Partija Rada! Vlado Dapčević je besmrtan! Naprijed sa Balkanskim Pokretom Otpora!”
Ovo je još jedan čvrst dokaz stvaranja zajedničke borbe proleterijata Austrije i proletarijata republika nastalih na ruševinama Jugoslavije. Proizvod saradnje socijalističkog proletarijata ovih zemalja sigurno će biti od ogromnog značaja za dalji razvitak Balkanskog Pokreta Otpora kao i same PR, služeći svjetskoj revoluciji.
Živio proleterski internacionalizam!
30 Godina Partije Rada: Živela Partija Rada i Balkanski Pokret Otpora
Zapadni imperijalizam, predvođen SAD, prolio je more suza povodom invazije ruskog imperijalizma na, kako navode, “suverenu” državu Ukrajinu. Međutim, ne moramo daleko pogledati kako bi ponovo razotkrili licemjerje ovih “dušebrižnika”. Sa druge strane Crnog mora, turski okupatori, koristeći trenutnu geopolitičku situaciju, pokušavaju likvidirati kurdsku borbu za nacionalno oslobođenje. Žele da zaustave revolucionarni proces i unište predvodnike oslobodilačke borbe kurdskog naroda, a u kurdskim kolaboracionistima nađu privremenog saveznika za sebe. Time turska država, kao NATO članica, nastavlja sa svojim vojnim ekspanzionističkim planovima u regionu. Jasno je da zapadni imperijalizam ne mari za kurdske žrtve, sve dok im nije ugrožena pljačkaška pozicija u samom Kurdistanu i dok se Turska pokušava privoljeti na svoju stranu u sukobu sa ruskim i drugim imperijalistima.
U okupiranoj Palestini kolonijalna cionistička vlada Izraela sprovodi konstantan teror nad palestinskim narodom. Tokom više od sedam decenija izraelske okupacije, Palestinci su bili prisilno odvajani od svojih porodica, protjerivani iz svojih gradova, i ubijani. Izrael nikada nije bio primoran da se povuče ili da odgovara za brojna kršenja tzv. medjunarodnog prava i zločine koje je počinio nad Palestincima. SAD kao zaštitnik izrealskog režima, nastavlja svoju politiku odbacivanju poziva da se osude zločini Izraela, a umjesto toga su Palestince ocjenili kao “teroriste”. Smatraju da je izraelsko bombardovanje u skladu sa “pravilima rata”, a njihov genocid kao “pravo na samoodbranu”. U stvarnosti, najnovija agresija Izraela je samo još jedan nastavak njene kampanje višedecenijskog genocida i nasilne okupacije palestinskih teritorija, uz odobravanje i primjenu dvostrukih standarda SAD i zapadnih imperijalista.
Gdje su suze? Te iste suze koje su prolivene povodom rata u Ukrajini. Gdje su sankcije Turskoj i Izraelu? Gdje je osuda Turske i Izraela zbog okupacije drugih “suverenih” zemalja? Narodi svijeta su se davno suočili sa zločinačkom prirodom zapadnog imperijalizma i njihovom licemjernom politikom. I sadašnja šutnja nad postupcima Turske i Izraela je očekivana. Kao što je očekivan i nastavak jačanja ratnohuškačke politike u Ukrajini i samoj Evropi. Sve maske padaju i ogoljena politika imperijalističkih zemalja nailazi na sve veći otpor naroda svijeta. I to je nezaustavljivi proces koji vodi slomu samog imperijalizma.
Ujedinjeni narodi svijeta u borbi protiv imperijalista!
Rat u Ukrajini, koji je direktan proizvod eskaliranja konkurencije između imperijalističkih sila, jasno je ocrtao odnose snaga u i međuimperijalističkim taborima, kao i u samom radničkom pokretu. Partija Rada je, zauzevši stav proleterskog internacionalizma, od početka samog rata u Ukrajini bila je na poziciji da ovaj rat neće stati u i na Ukrajini, i smatra da je ovo opredeljujući sukob koji će do kraja izoštriti sve odnose i na samom Balkanu, na koji se može proširiti i sam ratni sukob.
Revolucionarni socijalisti u ovakvim uslovima moraju vršiti neprestalnu analizu samog sukoba, kao i društvenih promjena koje prolizilaze iz njega. Kako se zaoštrava sam međuimperijalistički sukob, zaoštrava se i linija koja dijeli oportuniste od iskrenih revolucionarnih snaga, samim tim, neophodno je imati pravilan odnos prema ovom sukobu i mogućnostima njegovog daljeg razvitka.
Naša partija poziva sve antimperijalističke, antikapitalističke organizacije, grupe i pojedince, da aktivno vode borbu protiv oportunističkih shvatanja i nerazumjevanja prirode ovog medjuimperijalističkog sukoba. Da taj sukob označavaju kao bitnu fazu Trećeg svjetskog rata sa svim njegovim posljedicma za balkanske narode.
Partija Rada se jasno izjasnila po pitanju rata u Ukrajini, zauzimajući poziciju proleterskog internacionalizma. Međutim, samo izbijanje rata je jasnije ocrtalo pozicije raznih struja u pokretu.
Idejne pozicije u međunarodnom radničkom pokretu mogu se uglavnom svrstati u tri trenda:
