Stav

Velika galama i predstava oko 20­godišnjice genocida u Srebrenici. Masovno se eksploatiše to stratište za političke potrebe, bilo da se radi o bošnjačkim, srbijanskim, regionalnim političarima ili imperijalistima. Danas svako pokušava na smrti hiljada graditi neku svoju političku poziciju. Grobovi mrtvih im služe kao pozornica za neke buduće izbore, za učvršćenje vlasti, za svrstavanje uz moćnike, ili čak za ličnu promociju.

Kamenje koje je upućeno prema premijeru Srbije Vučiću je nešto najmanje što mu se moglo desiti. Ne samo zbog njegovog dvadesetogodišnjeg učešća u širenju nacionalističkog zla i mržnje koje su svojevremeno doveli i do Srebrenice, nego prvenstveno zato što režim u Beogradu ne može da izađe iz okvira velikosrpske politike; samo se, u zavisnosti od datih okolnosti, prilagođava odnosu velikih sila koje trenutno dominiraju Balkanom. I dalje se u potaji sanja neko Kosovo, neko priključenje Republike Srpske, neka Srbija kao regionalna sila itd….I sve je to nerealno i tragično po narod Srbije. I dalje se veliča četništvo i rehabilituje Draža i svi ostali i vrši revizija istorije. I dalje se od režima njeguju razni ravnogorski pokreti u četničkim uniformama, daje se medijski prostor fašističkim i klerofašističkim organizacijama. I dalje se nacionalnom retorikom pokušava zamagliti suština u kojoj se nalaze mase u Srbiji, i njihovo siromašenje, da bi se lakše vladalo i pljačkalo. Istovremeno se pokušavaju dodvorništvom moćnicima ostvariti neki trenutni interesi. I tu je čak ova nacionalistička i fašistička stoka u pravu – oni nemaju nikakvog dostojanstva.

Neko će, opet, od ovih “malograđanskih”, reći – treba prihvatiti ruku pomirenja ako je iskreno upućena. Ne, nije iskreno. Da se ne lažemo. I ne da nije iskreno samo od strane Srbije i Vučića. Nije iskreno ni od ostalih.

Nije iskreno i licemjerno je od strane zapadnih imperijalista koji se žele učvrstiti na Balkanu preko kostiju i stradanja balkanskih naroda, a znamo dobro njihovu ulogu u prepuštanju Srebrenice i tolerisanju zločina. Ne, oni nemaju pravo da se pojave u Srebrenici. Nemaju pravo ni hrvatski, ni crnogorski predstavnici režima jer su i oni su bili sateliti i saradnici jedne politike uništenja BiH.

Nemaju pravo ni predstavnici sadašnje vlasti u BiH. Možda je njima, u moralnom smislu, i najmanje mjesto tu, jer su i najmanje učinili za sve one borce koji su krvarili za BiH, i za šire bosanske mase. Potvrda tome je i odgovor bosanskih masa koje su svojom pobunom i paljenjem svih državnih ustanova jasno poručile šta misle o njima.

Neka je “svetao” onaj kamen koji je upućen premijeru Srbije Vučića. No, to – Marš! – trebalo je reći i ostalima. I kamenje prema njima se ne bi vratilo nazad, jer je upućeno u pravom smjeru.

Narodi Balkana će sami sebe miriti i živjeti zajedno, kada zbace sve one koji, radi sopstvenih interesa ili interesa moćnika, zavađaju radi pljačke ili ih guraju u nove sukobe i krvoprolića.

Balkanskim pokretom otpora!

Proces propadanja grčkih masa i jačanja klasnog otpora se nastavlja.

Najnoviji referendum u Grčkoj pokazuje sve veću polarizaciju u masama, ali i nagovještava dublje procese u samoj Evropi i na Balkanu. Grčke mase znaju šta neće i to trenutno ima većinsku podršku – one odbijaju diktat i ucjene međunarodnih lihvara i „disciplinovanje“ grčkog naroda. Dakle, grčke mase neće dalje da siromaše, bez obzira na „obavezu vraćanja dugova“. To je jasno i treba to raspoloženje masa prilikom analize budućih događaja uzeti kao bitnu polaznu činjenicu.

Ono oko čega se vodi borba i vlada opšta konfuzija je – šta grčke mase hoće, jer ne postoje još jasne idejne podijele koje bi grčko društvo gurnule ka radikalnom zaokretu. No, jasno je, kako vrijeme odmiče, da se polako na grčkoj političkoj sceni pozicioniraju tri bloka. Prvi, i trenutno najjači blok, je svakako taj blok sa parolom – Grčka iznad svega. To je blok okupljen oko vladajuće Sirize i nacionalističkih i fašističkih snaga. Taj blok je suprotstavljen EU i njenom diktatu, ali je istovremeno spreman na saradnju sa EU i sa ostalim imperijalistima kako bi na protivrječnostima imperijalista obezbijedio što povoljniju poziciju za „interese Grčke“.

Drugi blok političkih snaga je okrenut zapadnim imperijalistima i trenutno je u političkoj defanzivi i sužen mu je manevarski prostor. Te snage direktno zavise od poteza zapadnog imperijalizma i njegovog odmjeravanja snaga sa ruskim imperijalizmom i njegovim pokušajima da iskoristi situaciju za svoje ciljeve.

Treći politički blok je trenutno najmalobrojniji, ali i najradikalniji. Njega čine pojedine komunističke i revolucioanarne organizacije, kao i anarhisti. Taj blok je okrenut protiv svih imperijalista i zastupa interese najširih grčkih masa sa internacionalističkih pozicija i borbe protiv diktature kapitala. On je jednako uperen protiv diktata EU, svih imperijalista i diktature kapitala. Posebno je okrenut protiv kapitaluntske i izdajničke uloge vladajuće Sirize, s tendencijom da se „dvovlašće“ u Grčkoj dokine.

PR smatra da se pred grčkim masama i revolucionarnim snagama postavlja samo jedno pitanje – da li su spremni, po cijenu građanskog rata i oružane borbe, ući u sukob sa imperijalistima. I znamo da je to pitanje iluzorno postvljati vladajućoj Sirizi.

PR će biti svim srcem sa grčkim masama u njihovom otporu EU, svim imperijalistima i diktaturi kapitala.

PR podržava proces jačanja klasne borbe u Grčkoj i jačanje revolucionarne pozicije u grčkim masama.

PR će nastaviti da žigoše reformističku politiku svih onih pseudorevolucionarnih snaga, čiji je Siriza tipični predstavnik i čiji je slom od interesa za najšire grčke mase.

Za Balkanski pokret otpora!

Komunisti su prije skoro jednog vijeka zauzeli jasan stav u vezi makedonskog nacionalnog pitanja i osuđivali svaki pokušaj od strane bugarskih, grčkih i srpskih nacionalista da ospore postojanje makedonske nacije. Tako i danas osuđuju sve balkanske režime koji, u svom sluganskom odnosu prema imperijalistima, pokušavaju da ostvare i svoje male šovinističke interese na račun naroda Makedonije.

Kao i svi ostali balkanski narodi i narod Makedonije trpi pod diktaturom kapitala koja gazi po pravima makedonskih, albanskih i drugih masa.

Makedonija je jedna od najznačajnijih karika u balkanskom lancu protivrječnosti i nadmetanju imperijalističkih sila. Zato je internacionalistički i principijelan stav u vezi svih dešavanja u Makeodniji, prilika da se ojača ideja balkanskog pokreta otpora, koji jedino može spasiti balkanske narode od novog krvoprolića i osloboditi ih zavisnosti.

Jedinstvo ravnopravnih naroda Makedonije može biti brana imperijalističkim planovima i aspiracijama susednih balkanskih režima. No, jedinstvo naroda Makedonije, i jedinstvo balkanskih naroda se ne gradi na prikrivenom šovinizmu, niti diktatom imperijalista i stavljanjem pod NATO čizmu. Upravo obrnuto. Upravo su imperijalisti ti koji izazivaju i podstiču sukobe širom svijeta, pa tako i ovdje na Balkanu.

Zato je i istorijska obaveza da se razbija svijest, da se balkanski narodi ne mogu oduprijeti imperijalnim silama. Dok se ta sluganska svijest ne porazi i protjera iz masa, a koju stalno podstiču imperijalisti i njihove marionete, balkanski narodi će biti samo sredstvo u njihovim rukama. Broj ubijenih, izbjeglih i razrušenih domova neće biti uopšte nešto bitno.

Širenje svijesti u masama, da samo ujedinjeni i ravnopravni balkanski narodi se mogu osloboditi diktature kapitala i imperijalizma, osnovni je zadatak svake revolucionarne organizacije na Balkanu.

Za jedinstvo balkanskih naroda u otporu imperijalizmu!
Balkanskim pokretom otpora!

Partija rada, kao i sve progresivne snage u svijetu, podržava pravednu borbu palestinskog naroda za svoje pravo na stvaranje sopstvene države i pravo da se oslobodi terora koje sprovodi režim Izrela.

Pravo Izraela da egzistira kao država na sadašnjem prostoru, ne može biti povod da već decenijama teroriše narode na Bliskom Istoku. Ovo je posljedica samog karaktera režima u Izraelu, a još više što je on ništa drugo nego udarna pesnica američkog imperijalizma, koji tako brani svoje pljačkaške interese u tom dijelu svijeta. Ovaj najnoviji zločin nad Palestincima koji sprovodi izraelski režim je omogućen i politikom onih režima u tom regionu koji su postali direktni saveznici zapadnog imperijalizma.

Riješenje palestinskog pitanja je jedino moguće slamanjem sadašnjeg režima u Izraelu, a to se neće dogoditi dokle god je američki imperijalizam u poziciji da vojno brani svoje pozicije na tom području. A može ih braniti samo stalnim izazivanjem ratova i neprestanim huškanjem i zavađanjem naroda jednih protiv drugih, odnosno izazivanjem građanskih ratova u okviru pojedinih država.

Rješnje ovog problema je dakle u uništenje sadašnjeg režima u Izraelu i povlačenje izraelske države sa okupirane palestinske teritorije.

Svjedoci smo da svaki pokušaj ozbiljnijih demonstracija protiv zločina nad palestinskim narodom sve više nailazi na odlučnu intervenciju režima, koji su dio ili saveznici zapadnog imperijalizma. Zabrane demonstracija i brutalni obračun sa demonstrantima je nešto što se podrazumijeva i sve će se više „podrazumijevati“. A osude izraelskog terora ce ići samo u onim granicama koje ne ugrožavaju poziciju zapadnog imperijalizma.

Ono što zabrinjava je svakako i raprostranjena šutnja nad stradanjima drugih naroda. Tom šutnjom se postaje saučesnik ne samo režima, nego i terora koji on podržava ili sprovodi po svijetu. I ta šutnja se ne prekida samo izlaskom na ulice i demonstriranjem protiv zločina nad palestinskim i drugim narodima. Ta šutnja se prekida, i tako najbolje pomaže palestinskom i drugim potlačenim narodima u njihovom otporu, ako se stane u red istinskih boraca za rušenje diktature kapitala u sopstvenoj zemlji.

Divljanje fašista, koji su pomognuti od zapadnih imperijalista, te njihovo rušenje korumpirane vlasti u Ukrajini, bio je okidač koji je samo ogolio dubinu suprotnosti između zapadnog i ruskog imperijalizma.

Nadmetanje ovih imperijalista, kao i korumpirani pljačkaški sistem, doveli su Ukrajinu u skoro bezizlaznu situaciju, a sam narod učinili još siromašnijim. Sada se najšire mase u Ukrajini podstiču na međunacionalne sukobe i postaju sredstvo pomoću kojeg imperijalisti pokušavaju da ostvare svoje interese.

Dosledno svojim internacionalističkim principima, PR podržava borbu ukrajinskog proletarijata da smogne snage i počne voditi aktivniju borbu protiv fašističke i nacionalističke marionetske vlasti i jedinstveno se odupre i zapadnom i ruskom imperijalizmu.

Za mir među narodima Ukrajine!
Smrt zapadnim i ruskim imperijalistima!
Živela slobodna, radnička Ukrajina!

Svako učešće na predstojećim izborima u Srbiji je direktna podrška učvršćivanju diktature kapitala. Zapadni imperijalisti, koji trenutno imaju prevlast u odnosu na ruske imperijaliste, žele ovim izborima da učvrste svoje pozicije i ubrzaju uključenje Srbije u tzv. evroatlantske integracije.

Već sada se vidi da su mase nezainteresovane za sam ishod izbora u Srbiji, već se, pod uticajem događaja u Ukrajini, sve više polarizuju na proruske i prozapadne pristalice. Diferencijacija po tom pitanju može biti glavni pokretač svih političkih dešavanja u Srbiji i posle izbora. Predstavnici političkih partija su predstavnici diktature kapitala, i samo se razlikuju po tome ko im je gazda – Brisel, Vašington ili Moskva.

Obespravljenim masama je jasno da sve političke partije šire neverovatne laži o boljem životu i prosperitetu, ali su one dezorjentisane, jer ne postoji snaga koja je sposobna da se jače odupre postojećoj diktaturi i time ih pridobije za sebe.

Sam bojkot predstojećih izbora u Srbiji nije dovoljan, jer on neće promeniti odnos klasnih snaga. Neophodno je svojim aktiivzmom podsticati otpor nezadovoljnih masa. Primer Bosne je za to poučan. Treba u Srbiji činiti sve kako bi se Srbiji desila “Bosna”. Time bi se otpor masa na Balkanu podigao za jednu, vrlo značajnu, stepenicu više.

JAČATI OTPOR DIKTATURI KAPITALA!
JAČATI SNAGU OBESPRAVLJENIH MASA!

PR smatra da je poslije višedecenijskog rastakanja i dezorjentacije radničke klase i dominacije nacionalističke svijesti, započeo proces ponovnog jačanja klasne svijesti u masama na prostoru bivše Jugoslavije. Tome je svakako doprineo poraz koji su nacionalisti doživjeli na ovim prostorima i njihova nesposobnost da ostvare svoje reakcionarne ciljeve. Mase su shvatile da im nacionalizam nije donio ništa dobro. To je otvorilo prostor za postepeno jačanje klasne svijesti, i spremnost da se odlucnije brane interesi same klase.

Potiskivanje nacionalizma je i posledica interesa samog multinacionalnog kapitala, jačanje klasne borbe u okruženju, a prvenstveno sve težeg položaja masa izloženih sve žešćoj diktaturi kapitala. Sa zaoštravanjem klasnih tenzija raste zainteresovanost za političke ideje i organizacije koje zastupaju interese radničke klase i obespravljenih slojeva. Sa porastom grupa, oživljavaju se i stare ideje i podjele na revolucionarnoj ljevici, a što može dovesti i do nove konfuzije i lutanja u borbi protiv diktature kapitala. Ta konfuzija i neposobnost izgradnje širokog antkapitalističkog i antiimperijlsiatičkog fronta, samo bi pogodovala nadirućem fašizmu da ovlada masama.

PR svoj odnos, prema zastupnicima odredenih političkih ideja, gradi prevenstveno sagledavanjem njihove prakse, odnosno koliko su te ideje u skladu sa interesima radničke klase, i koliko su zastupnici tih ideja spremni da ih brane i potvrdjuju u samoj praksi. Stoga će PR u narednom periodu nastaviti da ukazuje na štetnost i boriti se protiv svih onih shvatanja koja pokušavaju udaljiti mase od revolucionarne borbe, odnosno da ih ometu na njihovom istorijskom zadatku podizanja nivoa klasne borbe s ciljem vođenja pobjedonosnog klasnog rata. Borba protiv malograđanskog anarhizma, dogmatske statičnosti i sektaštva, a posebno protiv kapitulantskog reformizma na revolucionarnoj ljevici je naš zadatak.