U susret balkanskom pokretu otpora!

Opšte stanje na Balkanu i uticaj širih procesa – od ratova, ekonomske krize i sveopšteg haosa, gdje se drmaju temelji jednog prevaziđenog svijeta, zahtjevaju pojačani aktivizam revolucionarne ljevice na jačanju otpora u masama.

PR je za oštru idejnu polarizaciju sa svim ljevičarima koji stoje na reformističkim pozicijama i koji zagovaraju djelovanje u okviru kapitalističkog sistema, prilagođavajući se njegovim pravilima. PR takvu „ljevicu“ smatra svojim klasnim neprijateljem i „psima na lancu imperijalista“, ma šta oni deklarativno zastupali.

PR smatra SAD imperijalizam i NATO pakt svojim glavnim protivnikom, kao i njihove režimske sluge po balkanskim zemljama, ali će se PR isto tako jasno razgraničiti sa svim onima koji djeluju kao petokolonaši drugih imperijalista – u prvom redu ruskih, njemačkih, turskih ili drugih.

PR će nastaviti svoju propagandu u masama na širenju svijesti o potrebi jačanja Balkanskog pokreta otpora kao jedinog puta kojim mogu krenuti balkanske mase ka svom oslobođenju. To podrazumijeva i aktivniji nastup u propagandnim aktivnostima kako bi se jačala svijest u masama o njihovoj snazi i sposobnosti da se oslobode imperijalista i sruše diktaturu kapitala.

U susret balkanskom pokretu otpora!

Stav PR – jul 2015

Velika galama i predstava oko 20­godišnjice genocida u Srebrenici. Masovno se eksploatiše to stratište za političke potrebe, bilo da se radi o bošnjačkim, srbijanskim, regionalnim političarima ili imperijalistima. Danas svako pokušava na smrti hiljada graditi neku svoju političku poziciju. Grobovi mrtvih im služe kao pozornica za neke buduće izbore, za učvršćenje vlasti, za svrstavanje uz moćnike, ili čak za ličnu promociju.

Kamenje koje je upućeno prema premijeru Srbije Vučiću je nešto najmanje što mu se moglo desiti. Ne samo zbog njegovog dvadesetogodišnjeg učešća u širenju nacionalističkog zla i mržnje koje su svojevremeno doveli i do Srebrenice, nego prvenstveno zato što režim u Beogradu ne može da izađe iz okvira velikosrpske politike; samo se, u zavisnosti od datih okolnosti, prilagođava odnosu velikih sila koje trenutno dominiraju Balkanom. I dalje se u potaji sanja neko Kosovo, neko priključenje Republike Srpske, neka Srbija kao regionalna sila itd….I sve je to nerealno i tragično po narod Srbije. I dalje se veliča četništvo i rehabilituje Draža i svi ostali i vrši revizija istorije. I dalje se od režima njeguju razni ravnogorski pokreti u četničkim uniformama, daje se medijski prostor fašističkim i klerofašističkim organizacijama. I dalje se nacionalnom retorikom pokušava zamagliti suština u kojoj se nalaze mase u Srbiji, i njihovo siromašenje, da bi se lakše vladalo i pljačkalo. Istovremeno se pokušavaju dodvorništvom moćnicima ostvariti neki trenutni interesi. I tu je čak ova nacionalistička i fašistička stoka u pravu – oni nemaju nikakvog dostojanstva.

Neko će, opet, od ovih “malograđanskih”, reći – treba prihvatiti ruku pomirenja ako je iskreno upućena. Ne, nije iskreno. Da se ne lažemo. I ne da nije iskreno samo od strane Srbije i Vučića. Nije iskreno ni od ostalih.

Nije iskreno i licemjerno je od strane zapadnih imperijalista koji se žele učvrstiti na Balkanu preko kostiju i stradanja balkanskih naroda, a znamo dobro njihovu ulogu u prepuštanju Srebrenice i tolerisanju zločina. Ne, oni nemaju pravo da se pojave u Srebrenici. Nemaju pravo ni hrvatski, ni crnogorski predstavnici režima jer su i oni su bili sateliti i saradnici jedne politike uništenja BiH.

Nemaju pravo ni predstavnici sadašnje vlasti u BiH. Možda je njima, u moralnom smislu, i najmanje mjesto tu, jer su i najmanje učinili za sve one borce koji su krvarili za BiH, i za šire bosanske mase. Potvrda tome je i odgovor bosanskih masa koje su svojom pobunom i paljenjem svih državnih ustanova jasno poručile šta misle o njima.

Neka je “svetao” onaj kamen koji je upućen premijeru Srbije Vučića. No, to – Marš! – trebalo je reći i ostalima. I kamenje prema njima se ne bi vratilo nazad, jer je upućeno u pravom smjeru.

Narodi Balkana će sami sebe miriti i živjeti zajedno, kada zbace sve one koji, radi sopstvenih interesa ili interesa moćnika, zavađaju radi pljačke ili ih guraju u nove sukobe i krvoprolića.

Balkanskim pokretom otpora!

Stav PR – Referendum u Grčkoj

Proces propadanja grčkih masa i jačanja klasnog otpora se nastavlja.

Najnoviji referendum u Grčkoj pokazuje sve veću polarizaciju u masama, ali i nagovještava dublje procese u samoj Evropi i na Balkanu. Grčke mase znaju šta neće i to trenutno ima većinsku podršku – one odbijaju diktat i ucjene međunarodnih lihvara i „disciplinovanje“ grčkog naroda. Dakle, grčke mase neće dalje da siromaše, bez obzira na „obavezu vraćanja dugova“. To je jasno i treba to raspoloženje masa prilikom analize budućih događaja uzeti kao bitnu polaznu činjenicu.

Ono oko čega se vodi borba i vlada opšta konfuzija je – šta grčke mase hoće, jer ne postoje još jasne idejne podijele koje bi grčko društvo gurnule ka radikalnom zaokretu. No, jasno je, kako vrijeme odmiče, da se polako na grčkoj političkoj sceni pozicioniraju tri bloka. Prvi, i trenutno najjači blok, je svakako taj blok sa parolom – Grčka iznad svega. To je blok okupljen oko vladajuće Sirize i nacionalističkih i fašističkih snaga. Taj blok je suprotstavljen EU i njenom diktatu, ali je istovremeno spreman na saradnju sa EU i sa ostalim imperijalistima kako bi na protivrječnostima imperijalista obezbijedio što povoljniju poziciju za „interese Grčke“.

Drugi blok političkih snaga je okrenut zapadnim imperijalistima i trenutno je u političkoj defanzivi i sužen mu je manevarski prostor. Te snage direktno zavise od poteza zapadnog imperijalizma i njegovog odmjeravanja snaga sa ruskim imperijalizmom i njegovim pokušajima da iskoristi situaciju za svoje ciljeve.

Treći politički blok je trenutno najmalobrojniji, ali i najradikalniji. Njega čine pojedine komunističke i revolucioanarne organizacije, kao i anarhisti. Taj blok je okrenut protiv svih imperijalista i zastupa interese najširih grčkih masa sa internacionalističkih pozicija i borbe protiv diktature kapitala. On je jednako uperen protiv diktata EU, svih imperijalista i diktature kapitala. Posebno je okrenut protiv kapitaluntske i izdajničke uloge vladajuće Sirize, s tendencijom da se „dvovlašće“ u Grčkoj dokine.

PR smatra da se pred grčkim masama i revolucionarnim snagama postavlja samo jedno pitanje – da li su spremni, po cijenu građanskog rata i oružane borbe, ući u sukob sa imperijalistima. I znamo da je to pitanje iluzorno postvljati vladajućoj Sirizi.

PR će biti svim srcem sa grčkim masama u njihovom otporu EU, svim imperijalistima i diktaturi kapitala.

PR podržava proces jačanja klasne borbe u Grčkoj i jačanje revolucionarne pozicije u grčkim masama.

PR će nastaviti da žigoše reformističku politiku svih onih pseudorevolucionarnih snaga, čiji je Siriza tipični predstavnik i čiji je slom od interesa za najšire grčke mase.

Za Balkanski pokret otpora!

Stav PR – makedonsko nacionalno pitanje

Komunisti su prije skoro jednog vijeka zauzeli jasan stav u vezi makedonskog nacionalnog pitanja i osuđivali svaki pokušaj od strane bugarskih, grčkih i srpskih nacionalista da ospore postojanje makedonske nacije. Tako i danas osuđuju sve balkanske režime koji, u svom sluganskom odnosu prema imperijalistima, pokušavaju da ostvare i svoje male šovinističke interese na račun naroda Makedonije.

Kao i svi ostali balkanski narodi i narod Makedonije trpi pod diktaturom kapitala koja gazi po pravima makedonskih, albanskih i drugih masa.

Makedonija je jedna od najznačajnijih karika u balkanskom lancu protivrječnosti i nadmetanju imperijalističkih sila. Zato je internacionalistički i principijelan stav u vezi svih dešavanja u Makeodniji, prilika da se ojača ideja balkanskog pokreta otpora, koji jedino može spasiti balkanske narode od novog krvoprolića i osloboditi ih zavisnosti.

Jedinstvo ravnopravnih naroda Makedonije može biti brana imperijalističkim planovima i aspiracijama susednih balkanskih režima. No, jedinstvo naroda Makedonije, i jedinstvo balkanskih naroda se ne gradi na prikrivenom šovinizmu, niti diktatom imperijalista i stavljanjem pod NATO čizmu. Upravo obrnuto. Upravo su imperijalisti ti koji izazivaju i podstiču sukobe širom svijeta, pa tako i ovdje na Balkanu.

Zato je i istorijska obaveza da se razbija svijest, da se balkanski narodi ne mogu oduprijeti imperijalnim silama. Dok se ta sluganska svijest ne porazi i protjera iz masa, a koju stalno podstiču imperijalisti i njihove marionete, balkanski narodi će biti samo sredstvo u njihovim rukama. Broj ubijenih, izbjeglih i razrušenih domova neće biti uopšte nešto bitno.

Širenje svijesti u masama, da samo ujedinjeni i ravnopravni balkanski narodi se mogu osloboditi diktature kapitala i imperijalizma, osnovni je zadatak svake revolucionarne organizacije na Balkanu.

Za jedinstvo balkanskih naroda u otporu imperijalizmu!
Balkanskim pokretom otpora!

Istrajavanje na ideji

Jednom je rečeno da sve velike ideje na ovaj svijet dolaze na glinenim nogama. To nam je poznato iz istorije ove civilizacije, a praksa i danas to potvrđuje. Teško je biti vijesnik, pionir, u bilo kojem obliku ljudske djelatnosti. Vjesnici su uvijek prvi na udaru. Ne uklapaju se i štrče – opasni su za postojeće, kako god se okrene. No, oni moraju biti spremni da podnesu sve te udare, bez obzira na cijenu koja se plaća, i koja je najčešće vrlo bolna – nepriznavanja i ponižavanja; uništeni lični životi i porodice; zatvori i pogibije. Treba sve to izdržati, a može se jedino ako si ubijeđen u ispravnost ideje, odnosno ako se ona potvrđuje u praksi. U suprotnom je to naučno neutemeljenje, umjetnički ili politički promašaj, ili čak fanatizam koji vodi u slijepu ulicu…

Onima koji su se u protekla dva i po vijeka bavili marksističko­lenjinističkom idejom trebao je taj pionirski napor da je iznesu na svijetlost dana, da je približe masama, i da je odbrane od svih pokušaja nepriznavanja, minimiziranja, zabrane i uništenja.

Borba za marksističko­lenjinističku ideju je ponovo aktuelna, iako je samo prije par decenija izgledalo sasvim drugačije. To je rezultat istorijske nužnosti, krize sadašnjeg svijeta kapitalizma, ali i kao posljedica borbe onih koji su bili najviše ubijeđeni i spremni da brane m­l ideju. Pomenimo samo neke u ovom trenutku, kao što je kurdski pokret, turski revolucionari pokret, maoistički pokret Indije i Filipina, pokreti u Kolumbiji, Peruu i Meksiku, grupe urbane gerile po Evropi. I sve ih je više i više. A samo par decenija unazad to su bile male grupe izolovane od masa, ali koje su uporno insistirale na odbrani ideje, potpuno ubijeđeni da ona korespondira sa samim tokom istorije. I oni su u toj prvoj fazi uvijek označavani kao teroristi, sektaši, proganjani su i ubijani od režima, dok su sa druge strane žigosani i od onih koji su takođe nosili iste zastave i simbole, ali nisu imali snage i smijelosti da istrajavaju. Ti drugi nisu nisu izdržali test istorije i nestajali su sa političke scene ili danas služe samom kapitalizmu kao sporedni dekor u pokušajima unošenja smutnje u pobunjenim masama. Danas se ponovo visoko vije crveni barjak, ali u rukama boraca revolucionara. I odjednom se m­l ideja počinje činiti mnogo jačom nego što je stari svijet želio to predstaviti. Ponovo počinju da jačaju shvatanja da se kroz tu ideju može odbraniti ovaj svijet kako ne bi potonuo u varvarstvo – u lanac neprekidnih ratova koji pokreću imperijalisti radi očuvanja svojih pozicija i radi odbrane jednog svijeta koji je već rekao sve dobro što je imao da kaže i sada proizvodi samo zlo. I to proizvođenje zla, mora buditi i pojedinačnu i grupnu želju masa da se suprotstave takvom svijetu. Zato će se pojedinci i obespravljene klase i mase sve više „naoružavati“ sa idejama koje u u sebi nose najviše toga ljudskog – ravnopravnosti i slobode, ukidanje svih oblika ekonomske eksplotacije i političke dominacije. Ne treba ponavljati da će se i same ove ideje poslije ostvarenja te istorijske nužnosti, naći u muzeju starina zajednosa kapitalizmom i njegovom privatnom svojinom i državom. Normalno, ako svijet do tada pretekne i mi u njemu…

Stajanjem po strani se ne može braniti ideja. Ona se danas brani na frontovima i sa puškom u ruci. Ako nisi spreman za pušku, onda kroz organizovani rad u pokretu koji zagovara rušenje diktature kapitala. Ako nisi spreman za organizovani politički rad, onda čini bar neke pokušaje suprotstavljanja tom svijetu neslobode. A ako nisi spreman ni za to, onda ćuti i ne kukaj, jer si saveznik sistema i sukrivac stanja. Sukrivac si zato što nemaš posao; što plaćaš školovanje; ne možeš se liječiti, što ne možeš više izdržati taj pritisak i teror na poslu; što te svaki dan ponižavaju i otimaju sve više, što pristaješ na laž i sam lažeš… Onda pristaješ da budeš robom – jeftinom robom, robe!

Nikad robom!
Jedino revolucijom!

Stav PR – jul 2014

Partija rada, kao i sve progresivne snage u svijetu, podržava pravednu borbu palestinskog naroda za svoje pravo na stvaranje sopstvene države i pravo da se oslobodi terora koje sprovodi režim Izrela.

Pravo Izraela da egzistira kao država na sadašnjem prostoru, ne može biti povod da već decenijama teroriše narode na Bliskom Istoku. Ovo je posljedica samog karaktera režima u Izraelu, a još više što je on ništa drugo nego udarna pesnica američkog imperijalizma, koji tako brani svoje pljačkaške interese u tom dijelu svijeta. Ovaj najnoviji zločin nad Palestincima koji sprovodi izraelski režim je omogućen i politikom onih režima u tom regionu koji su postali direktni saveznici zapadnog imperijalizma.

Riješenje palestinskog pitanja je jedino moguće slamanjem sadašnjeg režima u Izraelu, a to se neće dogoditi dokle god je američki imperijalizam u poziciji da vojno brani svoje pozicije na tom području. A može ih braniti samo stalnim izazivanjem ratova i neprestanim huškanjem i zavađanjem naroda jednih protiv drugih, odnosno izazivanjem građanskih ratova u okviru pojedinih država.

Rješnje ovog problema je dakle u uništenje sadašnjeg režima u Izraelu i povlačenje izraelske države sa okupirane palestinske teritorije.

Svjedoci smo da svaki pokušaj ozbiljnijih demonstracija protiv zločina nad palestinskim narodom sve više nailazi na odlučnu intervenciju režima, koji su dio ili saveznici zapadnog imperijalizma. Zabrane demonstracija i brutalni obračun sa demonstrantima je nešto što se podrazumijeva i sve će se više „podrazumijevati“. A osude izraelskog terora ce ići samo u onim granicama koje ne ugrožavaju poziciju zapadnog imperijalizma.

Ono što zabrinjava je svakako i raprostranjena šutnja nad stradanjima drugih naroda. Tom šutnjom se postaje saučesnik ne samo režima, nego i terora koji on podržava ili sprovodi po svijetu. I ta šutnja se ne prekida samo izlaskom na ulice i demonstriranjem protiv zločina nad palestinskim i drugim narodima. Ta šutnja se prekida, i tako najbolje pomaže palestinskom i drugim potlačenim narodima u njihovom otporu, ako se stane u red istinskih boraca za rušenje diktature kapitala u sopstvenoj zemlji.

Stav PR – Ukrajina

Divljanje fašista, koji su pomognuti od zapadnih imperijalista, te njihovo rušenje korumpirane vlasti u Ukrajini, bio je okidač koji je samo ogolio dubinu suprotnosti između zapadnog i ruskog imperijalizma.

Nadmetanje ovih imperijalista, kao i korumpirani pljačkaški sistem, doveli su Ukrajinu u skoro bezizlaznu situaciju, a sam narod učinili još siromašnijim. Sada se najšire mase u Ukrajini podstiču na međunacionalne sukobe i postaju sredstvo pomoću kojeg imperijalisti pokušavaju da ostvare svoje interese.

Dosledno svojim internacionalističkim principima, PR podržava borbu ukrajinskog proletarijata da smogne snage i počne voditi aktivniju borbu protiv fašističke i nacionalističke marionetske vlasti i jedinstveno se odupre i zapadnom i ruskom imperijalizmu.

Za mir među narodima Ukrajine!
Smrt zapadnim i ruskim imperijalistima!
Živela slobodna, radnička Ukrajina!

Stav PR – Izbori u Srbiji

Svako učešće na predstojećim izborima u Srbiji je direktna podrška učvršćivanju diktature kapitala. Zapadni imperijalisti, koji trenutno imaju prevlast u odnosu na ruske imperijaliste, žele ovim izborima da učvrste svoje pozicije i ubrzaju uključenje Srbije u tzv. evroatlantske integracije.

Već sada se vidi da su mase nezainteresovane za sam ishod izbora u Srbiji, već se, pod uticajem događaja u Ukrajini, sve više polarizuju na proruske i prozapadne pristalice. Diferencijacija po tom pitanju može biti glavni pokretač svih političkih dešavanja u Srbiji i posle izbora. Predstavnici političkih partija su predstavnici diktature kapitala, i samo se razlikuju po tome ko im je gazda – Brisel, Vašington ili Moskva.

Obespravljenim masama je jasno da sve političke partije šire neverovatne laži o boljem životu i prosperitetu, ali su one dezorjentisane, jer ne postoji snaga koja je sposobna da se jače odupre postojećoj diktaturi i time ih pridobije za sebe.

Sam bojkot predstojećih izbora u Srbiji nije dovoljan, jer on neće promeniti odnos klasnih snaga. Neophodno je svojim aktiivzmom podsticati otpor nezadovoljnih masa. Primer Bosne je za to poučan. Treba u Srbiji činiti sve kako bi se Srbiji desila “Bosna”. Time bi se otpor masa na Balkanu podigao za jednu, vrlo značajnu, stepenicu više.

JAČATI OTPOR DIKTATURI KAPITALA!
JAČATI SNAGU OBESPRAVLJENIH MASA!

Partija rada i pobuna narodnih masa u BiH

Pripadnici i simpatizeri PR su se od prvog trenutka uključili u narodni bunt u BiH. Posebno su bili aktivni u Tuzli gde su se i odigrali ključni momenti koji su doprinjeli širenju protesta i na ostale gradove. Drugovi su pokazali veliku hrabrost u sukobima sa policijom. Drugovima iz BiH su se pridružili i pripadnici PR iz Srbije i učestvovali na protestu u Sarajevu. Klika na vlasti pokušava pobunu naroda kanalisati u građanske forme protesta kako bi izbjegli gnjev nezadovoljnih narodnih masa, dok druge političke snage pokušavaju na talasu narodnog nezadovoljstva ojačati svoj politički uticaj i pokrenuti ključna pitanja za daljnje ustrojstvo BiH, a to može ponovo postati regionalno i šire pitanje…

Bez obzira kako se bude dalje odvijala situacija u BiH, za pripadnike PR je ovo dragocjeno iskustvo jer su zajedno sa narodnim masama u njihovoj pobuni, a svojim neposrednim učešćem stiču iskustva koja će im biti korisna u daljnjem toku klasne borbe. PR smatra da je ovo tek početak akivnijeg klansog otpora narodnih masa, ne samo u BiH, nego i šire – na prostoru bivše Jugoslavije.

Mir među narodima!
Rat među klasama!

Nema ko da predvodi nezadovoljne mase u njihovom buntu!

Nakon nekoliko decenija provedenih u bijedi, ratu i siromaštvu radne mase Bosne i Hercegovine konačno su ustale protiv ugnjetavanja i pridružile se milionima obespravljenih ljudi koji se širom svijeta bore za svoja prava. Poslije dugog perioda nekontrolisanog divljanja nacionalizma, koji su kapitalisti i ratni profiteri iskoristili za nesmetano pljačkanje nekada društvene imovine i lično bogaćenje, najšire mase su dovedene do siromaštva i bijede. Dok gomile nezaposlenih i mizerno plaćenih radnika skapavaju u bijedi, oni koji su se obogatili na opštoj nesreći brinu samo jednu brigu – kako uvecati svoj kapital.

Običan Bošnjak, Srbin ili Hrvat danas podjednako teško živi. Ko je za to kriv? Za to su krivi svi oni paraziti, političari, hodže, popovi, bankari i kapitalisti, koji su bili prvi kada je trebalo gurnuti narode u međusobna klanja i zločine.

Događaji u Tuzli, i u drugim djelovima BIH, pokazuju nam da je prošlo vrijeme kada su moćnici, zarad ispunjavanja svojih interesa i uz pomoć nacionalističke retorike, mogli da manipulišu ugnjetenim masama. Mase se dižu protiv sistema koji oni silom pokušavaju spasiti. Brutalnost koju je policija sprovela nad učesnicima protesta samo je dokaz koliko se vlast plaši gnijeva obespravljenih narodnih masa. Dosta je bilo njihovog nacionalističkog, fašističkog i pljačkaškog orgijanja! Konačno se u ljudima počela buditi klasna svijest, svijest o tome da je od podjele na nacije, mnogo važnija podjela na ugnjetače i ugnjetene, na kapitaliste i proletere.

Stihijnost, neorganizovanost i naivnost masa u prvim danima bunta ne znači da nezadovoljne mase neće brzo savladati sve taktike klasne borbe. Problem nije u masama, jer one prednjače u klasnom otporu. Problem je u nedostatku revolucionarnog subjekta koji bi predvodio mase ka njihovom cilju. Taj nedostatak svakako mogu iskoristiti one snage koje bi pokušale da izvrše ponovnu manipulaciju nad narodnim masama, lažnim obećanjima i prikrivenim ciljevima. Ovi događaji predstavljaju veliku priliku za radnički i revolucionarni pokret da ojača svoje redove i da se približi masama. Svoju revolucionarnost, oni kojima su usta puna “revolucije”, moraju da pokažu na barikadama i u prvim redovima.

Jedini put za uspješnu borbu i bolji život je put revolucije!
Srušimo diktaturu kapitala!
Naprijed u prve redove!