Month: September 2015

Crna Gora je postala zanimljiva tačka u vezi odmeravanja snaga najmoćnijih imperijalista na Balkanu. SAD se žuri da Balkan stavi pod potpunu kontrolu NATO­a, ili čak da otvori još jedno žarište protiv ruskog imeprijalizma. Ruskim imperijalistima odgovara da otežaju to zaokruživanje balkanskih zemalja u tzv. evroatlanske strukture, odnosno njihovo pretvaranje u sredstvo geostrateških interesa zapadnih imperijalista.

Crna Gora je posle odupiranja velikosrpskim udarima izborila ralativno stabilnu poziciju i bila je „ostavljena na miru“, van otvorenog nadmetanja imperijalista. Međutim, događaji na opštem planu i sposobnost ruskog imperijalizma za agresivniji vojni nastup, kao i nastojanja uključivanja Crne Gore u NATO, počeli su bacati ovu državu u vrtlog koji može iz osnova destabilizovati situaciju u samoj zemlji. I to fokusiranje velikih na malu Crnu Goru, nije zbog nje same, već prvenstveno zbog ostalih zemalja Balkana kako bi brže gubile preostale elemente nazavisnosti i brže postajale potpuni poslušnici imperijalista. Borba za Crnu Goru ima donekle i značaj šireg političkog i propagandnog efekta – da se pokaže ko diktira tempo globalnih svetskih odnosa.

U konkretnoj istorijskoj situaciji, PR je odlučno protiv uključivanja Crne Gore u NATO i to ne treba posebno dokazivati: osim što je to uključivanje u svetsku terorističku organizaciju, ujedno vodi i gubljenju slobode samog naroda. Takođe je Partija rada za rušenje sadašnjeg režima, jer izrasta na samoj diktaturi kapitala, sve više uperenog protiv širih narodnih masa, kako sa stepenom ekspolatacije, tako i gaženjem preostalih radnih i socijalnih prava. Time se režim u Crnoj Gori ničim ne razlikuje od ostalih balkanskih zemlja. No, Partija rada je i za poraz svih onih snaga koje nastupaju kao četničko­ruski petokolonaši i koji bi da potčinjavanje crnogorskog režima jednom imperijalizmu, zamene potčinjavanjem drugom, odnosno, učine Crnu Goru zavisnim feudom sa gubljenjem čak i ostvarenih prava nacionalne i državne samobitnosti.

Svaki poraz petokolonaša otvara sve veći prostor za artikulisanje novih snaga na crnogorskoj političkoj sceni koje će znati da vode nezadovoljne mase u borbu protiv diktature kapitala i za odbranu Crne Gore, da ne bude NATO privezak na Balkanu. To je narod Crne Gore više puta pokazao u svojoj istoriji i ne treba sumnjati da neće dugo trpjeti „sramotnoga ropstva lance“.

Partija rada će dati svoj doprinos u buđenju novih snaga koje će sa klasnih internacionalističkih pozicija znati da vode borbu protiv diktature kapitala. Na zastavama koje će se uskoro lepršati gradovima Crne Gore već je ispisano: Mir među narodima – rat među klasama! A to je sada narodu Crne Gore najpotrebnije – da sačuva mir i ne bude uvučen u podele radi interesamoćnika, domaćih i onih spolja. Istovremeno, taj mir ne sme biti mir da bi se trpelo ropstvo, već rat – klasni rat kako bi se ostvarila socijalna pravda i život dostojan čoveka za najšire slojeve.

Balkanskim pokretom otpora!

U sadašnjim uslovima opštedruštvene svijesti Partija rada kao svoje osnovne ciljeve postavlja:

1. Borba za pobedu proleterske svijesti u
masama.

Bez uklanjanja nacionalističke, religiozne, patrijarhalne, malograđanske i neoliberalne svijesti i njene zamene proleterskom sviješću najšire masa neće moći da prepoznaju svoje stvarne ciljeve. Bez razvijene klasne svijesti obespravljene mase mogu služiti samo kao sredstvo za ostvarenje najreakcionarnijih ciljeva, odnosno, lako će biti potisnute na periferiju društvenih kretanja, bez prava da ovladaju sredstvima za proizvodnju i aktivno učestvuju u privrednom životu. Time bi se najšire mase dodatno parcijalizovale i još više marginalizovala njihova politička uloga. Osamosvešćivanje proletarijata i odbrana njegovih istorijskih prava vodi ka povezivanju i objedinjavanju najširih masa na prostoru Balkana. Proletarijat se tako uzdiže na stepen kada je spreman da nastupi kao jedinstvena politička snaga i iz osnova promjeni odnose koji vladaju u društvu.

2. Borba za rušenje kapitalističkog sistema.

Kapitalistička klasa u balkanskim zmeljma je u potpunoj ekonomskoj i političkoj zavisnosti od multinacionalnog kapitala koji se vodi isključivo sopstvenim interesima; što se zavisnost od imperijalizma, koji je u temeljnoj krizi, direktno reflektuje na razvoj odnosa u regionu; i što kapitalistička klasa ovih zemalja vođena pohlepnim interesima pokušava istorijski prevaziđeni neoliberalni koncept nametnuti kao rješenje problema cjeline – cjelokupnoga društva. Društvo pod ovom klasom kapitalista ostaje bremenito strahovitim socijalnim razlikama, neprestalnim povećavanjem stepena eksploatacije, sužavanjem radničkih prava i stalnim siromašenjem masa, divljanjem najprimitivnijih formi kapitalizma, cvjetanjem najreakcionarnijih ideologija i duhovnih sadražaja, kulturnog primitivizma, sveopšte korupcije i kriminala.

Borba za demokratizaciju društva i ukazivanje na nesposobnost, zavisnost i pljačkaški karakter kapitalističke klase jačaju poziciju proletarijata i Partije rada u društvu. Jačanjem pozicije proletarijata, Partije rada i antikapitalističkog pokreta stvara se jedinstvena snaga sposobna da sruši kapitalistički sistem.

3. Borba za stvaranje jedinstvenog aniimperijalističkog pokreta.

Imperijalisti su ekonomski, politicki i vojno stavili Balkan pod svoju kontrolu. Interes naroda Balkana je da se oslobode zavisnosti od imperijalizma i time daju svoj doprinos njegovom slamanju u svjetskim okvirima.

Oslobađanje zavisnosti od imperijalizma je moguće samo stvaranjem pokreta koji će se temeljitina internacionalističkim principima.

Partija rada kao svoj cilj postavlja organizovanje političke i oružane borbe za ekonomsko, političko i vojno oslobadjanje od imperijlaizma.

VODEĆI IDEJNI CILJEVI

Vodeći idejni ciljevi Partije rada je borba za ostvarenje komunizma. Ostvarenje društvene zajednice u kojoj će postojati društvena svojina nad sredstvima za proizvodnju i u kojoj će se prevazilaziti ostaci klasnih odnosa.

Društvena zajednica se temelji na principima:

1. Cjelokupna društvena sredstva pripadaju društvenoj zajednici. Razvoj i raspodjela društvenih sredstva ne mogu biti prepušteni stihiji pojedinačnih interesa, već se mora zasnivati na opštem interesu svih pripadnika društvene zajednice i izvoditi iz cjelokupnog društvenog saznanja. Ukinutu privatnu svojinu zamenjuje društveno upravljanje nad sredstvima društva: privrednim, javnim, ličnim.
2. Rad ima za svrhu potvrdu ljudskosti a ne njeno otuđenje. Pravo na rad i pravo da na osnovu rada čovjek zadovoljava osnovne potrebe i razvije svoje generičke sposobnosti, osnovna su prava koja se garantuju i važe u životu zajednice.
3. Svako ima pravo na izbor svoje budućnosti. Pravo na znanje, pravo na izbor zanimanja i obaveza društvene zajednice da podstiče i omogućava razvoj stvaralačkih sposobnosti pripadnika zajednice.
4. Pravo je zdravih ljudi da žive u odgovarajućem stambenom prostoru i u odgovarajućem prirodnom okruženju. Podjednako dostupna zdravstvena zaštita svim pripadnicima zajednice. Stambeni prostor pripada svim pripadnicima zajednice i dostupan je svima. Interes zdravog prirodnog okruženja je vodeći interes u razvoju proizvodnih snaga zajednice.
5. Ljudska individualnost se ne ograničava i razvija se u pravcu slobode. Priznavanje apsolutne vrijednosti i posebnosti svake individue kao ličnosti osnovno je pravilo u životu društvene zajednice. Sistem vlasti u društvenoj zajednici izvire iz osnovnih principa i podređen je njima. Time se ostvaruje mogućnost istinske vladavine proletarijata s krajnjim ciljem dokidanja svih oblika političke vladavine nad čovjekom i ukidanje samog proletarijata kao klase.

Opšte stanje na Balkanu i uticaj širih procesa – od ratova, ekonomske krize i sveopšteg haosa, gdje se drmaju temelji jednog prevaziđenog svijeta, zahtjevaju pojačani aktivizam revolucionarne ljevice na jačanju otpora u masama.

PR je za oštru idejnu polarizaciju sa svim ljevičarima koji stoje na reformističkim pozicijama i koji zagovaraju djelovanje u okviru kapitalističkog sistema, prilagođavajući se njegovim pravilima. PR takvu „ljevicu“ smatra svojim klasnim neprijateljem i „psima na lancu imperijalista“, ma šta oni deklarativno zastupali.

PR smatra SAD imperijalizam i NATO pakt svojim glavnim protivnikom, kao i njihove režimske sluge po balkanskim zemljama, ali će se PR isto tako jasno razgraničiti sa svim onima koji djeluju kao petokolonaši drugih imperijalista – u prvom redu ruskih, njemačkih, turskih ili drugih.

PR će nastaviti svoju propagandu u masama na širenju svijesti o potrebi jačanja Balkanskog pokreta otpora kao jedinog puta kojim mogu krenuti balkanske mase ka svom oslobođenju. To podrazumijeva i aktivniji nastup u propagandnim aktivnostima kako bi se jačala svijest u masama o njihovoj snazi i sposobnosti da se oslobode imperijalista i sruše diktaturu kapitala.

U susret balkanskom pokretu otpora!