Ništa više ne može zaustaviti globalni sukob imperijalista izuzev revolucionarnog talasa u samim trvđavama imperijalizma – SAD-u, EU, Rusiji, Kini i ostalim regionalnim imperijalnim silama.
S jedne strane nam se čini da se svijet pod naletom imperijalne agresije, terorizma, vjerskog fanatizma, fašizma slama i da su oživjeli svi atavizmi prošlih epoha. Da svijet ravnodušno i bespomoćno gleda kako “opšte zlo“ u raznim formama osvaja sve više i više. Ruši se pred tim naletom stari građanski svijet, pretvarajući se u neko čudovište, promaljajući svoje zaštrašujuće lice iza otrcanih fraza o demokratiji i ljudskim pravima. Vrši se neumitno prevrednovanje svih vrijednosti građanske epohe. Na djelu su novi oblici modernog fašizma koji prijeti da dobije zastrašujuću formu. I taj moderni fašizam se u jednom nije nimalo promijenio u odnosu na fašizam četrdesetih godina dvadestog vijeka – ljudski život ne predstavlja nista. Deviza da je sve dozvoljeno ukoliko imaš moć, postaje osnovna vodilja skoro svima.
Danas nam se čini da je osnovno za opstanak i budućnost čovječanstva kako će se odvijati sukob između najvećih imperijalnih sila, koje posjeduju skoro sve – vojni potencijal, materijalna sredstva, ljudstvo koje se svakodnevno sve više mobiliše, kontrolu svih komunikacija i infromacijskog prostora. Međutim, iza ovog sukoba se odvija mnogo dublji epohalni i stvarni sukob. Sukob epoha, prošlog i budućeg svijeta – svijeta kapitala i slobodnog komunističkog svijeta…
Teško se do masa probija saznanje da se u praksi ponovo javljaju vjesnici novog svijeta. Oni su u Rožavi, Filipinima, Ukrajini, Indiji,Turskoj, Africi, Južnoj Americi. U tim gerilskim kolonama sa kalašnjikovom o ramenu se nose klice budućeg svijeta. Posle talasa socijalističkih revolucija i njihovog uspona i padova tokom XX vijeka, ponovo se širom planete diže talas masa koji kreće u obračun sa starim svijetom, jer se nema šta izgubiti sem svojih okova – isprazne, surove i siromašne svakodnevice. No, stari svijet kapitalizma i patrijarhata pokušava svim sredstvima prekriti ili stvoriti lažnu sliku o svim tim pokretima masa, kako bi što više sačuvali svoje pozicije. Klice tog svijeta ne moze uništiti nikakva sila globalnih fašista, ma koliko bila vojno superiornija, jer se tu radi o zakonitosti u razvoju ljudskog društva, ne zato što je prošli svijet objektivno još jači, nego što protivrječnosti tog svijeta razaraju sam taj svijet i što on takav nije sposoban da sa tim idejama i društvenim odnosima uđe u predvorje budućnosti.
Za nas je svakako interesantno šta se dešava na Balkanu i kako se ponašati u tim istorijskim prelomnim događajima. Svakako da je u interesu sačuvati mir među narodima, ali “sila boga nemoli” i vladajuće elite treba već proglasiti, ne samo kao marionete i saradnike okupatora, nego i kao narodne neprijatelje i tako se odnositi prema njima. Nema tu nikakve razlike između raznih vučića, đjukanovića, tačija, izetbegovića, itd. Oni moraju izaći pred narodni sud, jer će oni, sledeći naloge svojih gazda, nanijeti mnogo zla svim balkanskim narodima. Epohalni propast Zapada (kao centra globalnog imperijalizma) i samog kapitalizma, nužno sa sobom nosi i niz ratova koji ugrožavaju opstanak čovječanstva. Balkanski narodi se mogu oduprijeti svemu tome i ući u modernu epohu ukoliko uspiju da se izdignu na opšte – iznad sopstvenog nacionalizma i sluganstva. Opšte je internacionalni pokret koji će u sebi sadržati otpor imperijalistima. No, da bi privukli mase, taj pokret mora jasno definisati, ne samo svoje oslobodilačke ciljeve borbe protiv imperijalizma, nego i osnove budućeg postkapitalističkog svijeta. I tu se onda dolazi do osnovne slabosti svih antikapitalističkih snaga koje su napustile primarni cilj – uništenja osnova na kojima počiva svijet kapitala. Uništenje privatne svojine i društvenih odnosa koji se temlje na robno – novčanoj privredi.
Savremeno čovječanstvo posjeduje sve resurse da može razvijati svijet bez privatne svojine i robnonovčanih odnosa, samo to treba pokazati u praksi da je moguće. Kao što je bilo moguće i besplatno školstvo, zdravstvo, kultura, garantvovano pravo na rad, riješeno stambeno pitanje…, a tada su društva bila mnogo siromašnija.
Strašni rat nije moguće zaustaviti, sem naglih revolucionarnih promjena, ali bi mu se mogla promijeniti forma od imperijalističkog u klasni rat. I to je naš osnovni zadatak – da odvraćamo mase da ne budu uvučene u rat za interese svjetske profiterne i njihovih domaćih slugu, gdje će stradati sotine miliona. A to se može samo ako mase krenu u klasni rat. U klasni rat za rušenje jednog prevaziđenog svijeta, koji ne može više ništa dobro donijeti.
Protiv imperijalističkog rata!
Smrt kapitalizmu – sloboda narodu!
Balkanskim pokretom otpora!