Sve je više onih koji tvrde da je Treći svjetski rat već u toku. Iako se ne radi još o otvorenim sukobima imeprijalnih sila i saveza, pripreme, sukobi sve većeg intenziteta i posledice su već tu. Već je konstatovano da je tokom prošle godine poginulo na desetine miliona u raznim sukobima širom svijeta, da se broj umrlih zbog naglog pogoršanja socijalnih uslova ubrzano povećava, da je broj izbjeglica povećan, itd… Ovdje ne govorimo o ubrzanom naoružavnaju svih i trenutku sloma cjelokupnog finansijskog tržišta.
Gdje smo mi na Balkanu u tom ratu danas i možemo li se uopšte odrediti spram tog sjutra?
Danas su sve balkanske države u ozbiljnim problemima. U pravu su oni koji ponovo ukazuju na poznato – da je Balkan samo bure baruta sa pripremljenim fitiljom koji samo treba potpaliti. No, da bi se taj fitilj potpalio treba poći od trenutnog i glavnog problema Blakana, još uvijek nacionalnog, potom socijalnog položaja masa i na kraju, a što će odrediti tok rata, odnosa velikih sila, odnosno nadnacionalnog kapitala prema ovom regionu.
Sami režmi balkanskih zemalja su sa jedne strane istorijskom nužnošću gurnuti da objektivno nemaju snage da se odupru velikim procesima i silama koji ih neprestano pritiskaju i stavljaju u položaj kolonijalnog i dužničkog ropstva. Znači, predstavnici vlasti tih režima su obične marionete i toga su dobro svjesni. Njihova uloga je da omoguće nesmetenu pljačku i da se usput i sami okoriste koliko budu vješti. Sve balkanske zemlje su na tragu da pokušaju da izgrade zasebne i stabilne forme profašističke neoliberlane demokratije sa jakim liderima koji će držati pod kontrolom cijelo društvo i koji će biti u funkciji odrđenih imperijalnih saveza.
Ako se pogledaju nacionalna pitanja na Balkanu, vidimo da nijedno nije riješeno, a što je i stalna mogućnost da se podstaknu novi sukobi. Integracija po nacionalnoj osnovi i razni projekti staroga fašizma su i dalje na stolu. Istina, oni nemaju onu snagu koju su imali u prethodnom periodu, jer su ih neki veći sukobi i procesi potisnuli.
Drugo je socijalni momenat, gdje se dešava svojevrsni fenomen – bjekstvo naroda sa područja Balkana u potrazi za koricom hljeba. Desetine i stotine hiljada mladih, a sve više i starih, bježi sa balkanskih prostora u potrazi za poslom. Ostaju oni koji rade za minimalne nadnice i koji već zaboravljaju šta su njihova osnovna radnička i socijalnih prava. Sve više je prisutno to gubljenje nacionalne pripadnosti pred borbom za golom egzistencijom i gubljenja osjećaja pripadnosti jednom prodručju i jednoj državi. Postajući građani svijeta, oni su vjesnici novog, ali i amorfna, nedefinisana masa prepuštena razmim uticajima, masa za potrošnju jednog propalog svijeta.
No, gore dva momenta, ma kako bila snažna i motivaciona, trenutno nadvisuju jedan mnogo jači, a to je odnos velikih imperijalnih sila i saveza, što je opredeljujuće za naše mjesto u Trećem svjetskom ratu.
Šta je to epohalno i opredeljujuće?
To je težnja nadnacionalnog kapitala, skoncentrisanog u jako malom broju ruku da uništi imperijalne države. Nadnacionalni kapital, ne samo da nije nacionalan, nego on sve više skida sa sebe taj imperijalni oreol i sve manje ima potrebu da je imperijalan – on je globalno fašistički. Na njegovom putu su i „moćna“ SAD, Rusija, Kina…
Izloženi tom dvostrukom pritisku – porobljavanju od imperijlanih sila i gubljenju nacionalnog identiteta i suverensoti, balkanski režimi i mase su razapete između služenja imperijalnim silama ili službi još savremenijih oblika ropstva i modernog fašizma…
Postoji li izlaz? Postoji li sila koja bi se oduprla i imperijalnim silama i tom globalnom kapitalu?
Da, postoji. Ta sila su organizovane i pobunjene mase svijeta. I vidimo da to sve bolje funkcioniše u svijetu. Da se iza pobune tih masa stvaraju obrisi jednog novog svijeta bez diktature kapitala, eksploatacije, patrijarhata i uništavanja planete Zemlje radi oplodnje kapitala. O tome se ćuti, a planine i pustinje su prepune gerilskih pokreta. Po metropolama neprtstano traju sukobi pobunjenih masa s policijom i vojskom. Pitanje je samo vremena kada će taj novi svijet nadvladati svijet kapitalizma sa njegovim okoštalim formama tzv. demokratije u službi zaštite diktature kapitala.
To dolazi polako na Balkan i sve će biti više Trećeg svjetskog rata sa svim posledicama, a biće sve više i želje da se odupre tom stanju. Da, biće sve više i tog Balkanskog pokreta otpora, jer se njime rješava i to gore nacionalno pitanje svih balkanskih naroda; rješava se socijalno pitanje i ruše se sve forme diktature kapitala, imperijalističke okupatorske čizme i modernog globalanog fašizma. No, Balkanski pokret otpora se neće sam stvoriti bez obzira na sve pretpostavke za njegovo postojanje. Potrebna je ta inicijalna kapisla. Potreban je taj revolucionarni subjekat koji će iznijeti tu ideju na nivo opšteg i koji će je znati braniti od svih nasrtaja da se ona uništi.
Zašto ne reći unaprijed – Balkanski oružani pokret koji će ujediniti balkanske narode, i koji će osloboditi balkanske mase od diktature kapitala, i koji će jačati snagu jednog novog svijeta. Što je više Balkanskog pokreta otpora u nama, to je manje ropstva u nama. I što je više slobode u nama, to je manje topovskog mesa za interese globalne mašinerije rata. To je i pogibije za slobodu onih koji ostanu živi – za slobodu onih nakon nas.
Balkanskim pokretom otpora!