(„Ispred ambasade SAD-a, u Ulici Kneza Miloša, okupilo se popodne tridesetak ljudi koji su skandirali anti-američke parole, zapalili američku zastavu i protestovali zbog bombardovanja Avganistana. U jednom trenutku demonstranti su počeli da bacaju petarde ka zgradi ambasade, na šta je reagovala policija i privela petoricu demonstranata“).
Partija rada je još 2001. godine svojim odlučnim protestom ispred američke ambasade u Beogradu iskazala svoj stav u vezi invazije zapadnih imperijalista na Avganistan i njegovu okupaciju, jasno osuđujući taj zločinački napad U tom stavu PR ništa se nije pomijenilo ni nakon dvadeset godina. PR takođe danas ne prihvata mišljenja da je imperijalistička okupacija bila nekakvo trošenje resursa imperijalističkih zemalja, jer su oni i to (opljačkana sredstva širom svijeta), kao uvijek, nadoknadili pljačkom prirodnih resursa porobljenih zemalja. U ovom slučaju kontrolom nad glavnom polugom proizvodnje opijuma, a nadasve ostvarenjem geostrateških interesa na tom području – sprečavajući svojim vojnim prisustvom, ne samo u Avganistanu, nego i nizom susednih zemalja, da porobljeni narodi dođu do slobode i da drugi imperijalisti zaposjednu to područje.
Partija rada podržava mišljenja koja ukazuju na trenutno geostrateško slabljenje zapadnog imperijalizma, jačanje drugih imperijalnih zemalja i saveza što označava poraz zamišljenog unipolarnog svijeta pod dominacijom zapadnih imperijalista. Ali PR ističe da je osnove geostarteške politike zapadnog imperijalizma u poslednja skoro dva vijeka bio da ne dozvoli drugim imperijalistima da ostvare primat, izazivajući sukobe među njima, odnosno ostvarujući svoje ciljeve, gurajući mnoge druge narode u sukobe.
Iz tih razloga – u temeljnoj krizi imperijalizma i pokretima masa na globalnom nivou, trenutno povlačenje zapadnog imperijalizma, ne mora značiti da oni neće učiniti sve da u Trećem svjetskom ratu, koji uveliko traje u raznim oblicima, iskoriste upravo tu globalnu krizu za očuvanje svoje moći po cijenu sveopšteg svjetskog haosa. Za to još imaju kontrolu nad glavnim finansijskim sredstvima, desetinama vojnih baza po svijetu i ne malim ljudskim resursima, kako bi nametale nove oblike modernog fašizma. Ono što je poučno iz avganistanskog slučaja je da je za uspjeh bitna moć koja proističe iz jedinstva naroda. Reakcioanarni sadržaji na kome počiva ta moć, i koji je nedvosmislen, posljedica je nepostojećeg revolucionarnog klasnog pokreta koje bi se borio za stvarne interese avganistanskih masa.
U svijetu je skoro prije godinu dana proglašena pandemija. Pandemija je proglašena od Svjetske zdravstvene organizacije koja je sama izraz klasnih odnosa koji danas vladaju u svijetu – a to je vladavina krupnog finansijskog kapitala u svome pokušaju sopstvene ”tranzicije”, i kome je interes da po svaku cijenu, čak i cijenu zdravlja ili uništenja stanovništva, potpuno svejedno, očuva dominaciju svijeta profita. Očuvanja svijeta profiterne, kome su na raspolaganju i niz drugih sredstava poput prodaje oružja, ratova i gdje ratna industrija radi punom parom – sve raznovrsnije i sofisticiranije. Očuvanje svijeta gdje se vode trgovinski ratovi uz uništenja prirodnih resura, dok se istovremeno zarađuje na “očuvanju planete” i “zdravog okruženja”, sa “zrdavom hranom” i vode akcije “humanitarne pomoći” ugroženom stanovništvu. I sve to dok, zahvaljujući njihovom svijetu, milioni pate, razboljevaju se, gladuju, ubijaju i nestaju. I sve se to podvodi pod imperativom življenja po “civilizajcijskim normama”.
Razmatrajmo “zdravstvenu neodgovornost”u doba korone kao dio opšteg klasnog rata.
Ljudi su zainteresovani za svoje zdravlje, kao i zdravlje drugih – bližih i cijele zajednice. I skoro svi će se ponašati u granicama “zdravstvene odgovornosti”, uglavnom zbog očuvanja sopstvenog zdravlja. No, kada živimo u svijetu gdje ti vladajuči režimi i nametnuti društveni odnosi uzimaju za pravo da određuju da li si zdrvavstveno odgovoran ili neodgovoran, kada ti dodatno propisuju niz pravila ponašanja, i pri tom te disciplinuju i kažnjavaju zbog “neodgovornosti”, počinje da se usložnjava situacija u samom narodu. I ta briga za zaštitu zdravlja, sopstvenog i zaštitu drugih ima tendenciju da se polako pretvara u otpor samom sistemu.
Zašto?
Razlog je što mjere ponašanja propisuju oni koji nemaju pravu na to. Propisuju uske vladajuće klike pljačkaša, kriminalaca i zlikovaca kojima, da je stalo do naroda, prije svega bi se zalagali da cjelokupni sistem zdravstevne zaštite bude dostupan podjednko svima i potpuno besplatan. I mase vide na sopstvenom iskustvu, prilikom bilo koje bolesti, koliko je taj sistem zdravstva neefikasan, korumpiran i nepravedan. Da je taj sistem odraz samo odnosa koji vladaju u cjelokupnom društvu u kojem je profit osnovna kategorija. U kome, između ostalog, vlada i svjetska farmaceutska mafija uz pomoć lokalnih ekspozitura.
Politički interes je jasno došao u prvi plan povodom ove proglašene pandemije. Ne važe nikakva pravila “struke” ili struke, niti se imaju adekvatni odgovori na sva dešavanja. Sve je podređeno dvijema grupacijama – globalnoj farmaceutskoj mafiji u službi najkrupnijeg kapitala i regionalnim i lokalnim političkim elitama. Sve to radi sprovođenja nametnutog diktata, odnosno učešća u dispilinovanju i pokoravanju masa na globalnom i lokalnom nivou.
O kakvom se svijetu radi jasno pokazuje slika gdje stotine i stotine milona radnika radi punom parom u uslovima “zdravstvene neodgovornosti”da bi se održao proizvodni ciklus svjetske profiterne, dok istovremeno se primenjuju najrigoroznije mjere protv narušavanja sistema “borbe” protiv proglašene pandemije.
Od kada je proglašena pandemija pokazala su se neka svojstva bitna za budućnost čovječanstva. Prije svega je to jasno posezanje za fašističkim metodama, kao posljedica nemoći da se riješi opšta kriza kapitalističkog svijeta. Te mjere nisu za suzbijanje pandemije nego zarad očuvanja sistema diktature kapitala. Drugo, pokazana je sva nesposobnost postojećih sistema i koliko su oni samo trulina u iluziji svoje moći, a koje iole ozbiljniji pokreti mogu uništiti. I treće, da je narastao otpor masa u svim zemljama koji poprima taj globalni oblik, i koji koristi uslove proglašene pandemije za svoju radikalizaciju.
Kapitalizam je svoje spasavanje započeo dodatnom fašizacijom i Trećim svjetskim ratom koji poprima sve ozbiljnije forme. Od pojave korona virusa on je bio saveznik vladajuće klase po više osnova. Poslužio je kao sredstvo disiplinovanja masa, a istovremeno je proizveo bogaćenje novog broja milijardera u svijtu i porast broja siromašnih i “suvišnih”. Sa druge strane, kako vrijeme prolazi pomenuti virus se pokazuje i kao saveznik osiromašenih i obespravljenih masa. On kida maske nametnutog licemjernog svijeta i pokazuje ga u pravom svjetlu. On mobiliše mase na otpor i borbu. Na borbu protiv postojećih režima, ma koliko se oni pokušavali skriti iza proglašene pandemije koja neće više prestajati dok se ne riješi pokušaj spasavanja kapitalističkog svijeta. I to nema nikakve veze sa zdravljem stanovništva i potrebom da se ljudi zaštite od virusa. Rast otpora prema mjerama sistema ima klasni karakter. To je otpor nezadovoljnih ljudi, potčinjene klase sa svojim životom i položajem u sistemu.
Proglašena pandemija je pokazala svu bijedu postojećeg svijeta. Ona je zaoštrila klasnu borbu i na globalnom nivou. Jedan mali i opasni virus i protivnik našem zdravlju poslužio je da se sruši nametnuta slika savremenog svijeta. Virus koji je pokazao da on ubija svakodnevno mnogo manje od diktature kapitala.
