Povodom smrti druga Gonzala

Druga Abimaela Guzmana – Gonzala Partija Rada smatra velikim komunističkim revolucionarom, teoretičarom proleterijata. Veliki prijatelj potlačenih naroda i odlučan borac protiv imperijalizma i revizionizma. Gonzalo je kao militantni revolucionar prešao veličanstven put, počevši od malih marksističkih krugova kao profesor filozofije, pa do rukovodstva Komunističke Partije Perua. Kao odani marksista, Gonzalo je aktivno učestvovao u formiranju partijskih organizacija širom Perua, zahvaljujući svojim žarkim spisima, marksističkim duhom i bezgraničnoj vernosti proleterskoj ideologiji.

Narodni rat započet od strane Komunističke Partije Perua, pod vođstvom druga Gonzala, dogodio se u vrijeme velike krize za komunistički pokret. Socijalizam u Kini je pao nakon pobjede revizionističke klike, SSSR se već preobrazio u socijal-imperijalističku zemlju. Širom svijeta, komunističke partije su se dezorjentisale pod uticajem revizionizma i dogmatizma. U takvim okolnostima, drug Gonzalo sa KPP podiže barjak revolucije i tim ogromnim činom postaje inspiracija za revolucionarne grupe mnogih zemalja.

Tek nakon više od deset godina narodnog rata, peruanska država uspješno pronalazi i hapsi druga Gonzala. Od tada je bio izložen stalnim napadima ne samo na njegovo zdravlje, već i na njegov lik od strane peruanskih reakcionara. Ipak, Gonzalo nikada nije spustio svoju pesnicu. Nastavio je svoju borbu protiv imperijalizma i reakcionara koji drže vlast u državi. I koliko god su se trudili, nikada ga nisu slomili.

Gonzalo je bio zatvoren u Centru za maksimalnu bezbjednost u pomorskoj bazi Callao, potpuno  izolovan od spoljašnjeg svijeta i proveo skoro 30 godina u takvim uslovima. No ipak, njegov revolucionarni duh nikada nije ugašen. Gonzalo je ostao vjeran ideji komunizma i borbi proletarijata sve dok mu je srce kucalo.

ŽIVJELO SJEĆANJE NA DRUGA GONZALA!

Stav PR – 08/2021

(„Ispred ambasade SAD-a, u Ulici Kneza Miloša, okupilo se popodne tridesetak ljudi koji su skandirali anti-američke parole, zapalili američku zastavu i protestovali zbog bombardovanja Avganistana. U jednom trenutku demonstranti su počeli da bacaju petarde ka zgradi ambasade, na šta je reagovala policija i privela petoricu demonstranata“).

Partija rada je još 2001. godine svojim odlučnim protestom ispred američke ambasade u Beogradu iskazala svoj stav u vezi invazije zapadnih imperijalista na Avganistan i njegovu okupaciju, jasno osuđujući taj zločinački napad U tom stavu PR ništa se nije pomijenilo ni nakon dvadeset godina. PR takođe danas ne prihvata mišljenja da je imperijalistička okupacija bila nekakvo trošenje resursa imperijalističkih zemalja, jer su oni i to (opljačkana sredstva širom svijeta), kao uvijek, nadoknadili pljačkom prirodnih resursa porobljenih zemalja. U ovom slučaju kontrolom nad glavnom polugom proizvodnje opijuma, a nadasve ostvarenjem geostrateških interesa na tom području – sprečavajući svojim vojnim prisustvom, ne samo u Avganistanu, nego i nizom susednih zemalja, da porobljeni narodi dođu do slobode i da drugi imperijalisti zaposjednu to područje.

Partija rada podržava mišljenja koja ukazuju na trenutno geostrateško slabljenje zapadnog imperijalizma, jačanje drugih imperijalnih zemalja i saveza što označava poraz zamišljenog unipolarnog svijeta pod dominacijom zapadnih imperijalista. Ali PR ističe da je osnove geostarteške politike zapadnog imperijalizma u poslednja skoro dva vijeka bio da ne dozvoli drugim imperijalistima da ostvare primat, izazivajući sukobe među njima, odnosno ostvarujući svoje ciljeve, gurajući mnoge druge narode u sukobe.

Iz tih razloga – u temeljnoj krizi imperijalizma i pokretima masa na globalnom nivou, trenutno povlačenje zapadnog imperijalizma, ne mora značiti da oni neće učiniti sve da u Trećem svjetskom ratu, koji uveliko traje u raznim oblicima, iskoriste upravo tu globalnu krizu za očuvanje svoje moći po cijenu sveopšteg svjetskog haosa. Za to još imaju kontrolu nad glavnim finansijskim  sredstvima, desetinama vojnih baza po svijetu i ne malim ljudskim resursima, kako bi nametale nove oblike modernog fašizma. Ono što je poučno iz avganistanskog slučaja je da je za uspjeh bitna moć koja proističe iz jedinstva naroda. Reakcioanarni sadržaji na kome počiva ta moć, i koji je nedvosmislen, posljedica je nepostojećeg revolucionarnog klasnog pokreta koje bi se borio za stvarne interese avganistanskih masa.

Crtači mapa

Pred sam raspad Jugoslavije počela je najezda opskurnih nacionalista koji su, što po zadatku što samoinicijativno, počeli da krstare zemljom papirima i mapama sa “rješenjima”. Da se “jednom za svagda” riješi tzv. srpsko, hrvatsko itd. nacionalno pitanje. Ovi “papiraši” ili “crtači mapa” su tada dobro odradili svoj posao, potpirujući nacionalističko ludilo koje je zahvatilo jugoslovenske narode.  Posle krvavog pira ovi “crtači” su mirno proživjeli, ili sada žive, pod okriljem svojih režima, svjesni ili ne da su trebali stajati pred prekim sudom narodne vojske.

Continue Reading

Stav PR 2021

  Skoro trideset godina traje nerazumejevanje čak i osuda Partije rada u vezi njenog stava po nacionalnom pitanju i rata na prostoru bivše Jugoslavije i intervenciji NATO snaga.

  Osuda dolazi od onih koji ne žele da prihvate stav PR po kome se korjen dešavanja devedesetih godina nalazi još u 1948. godini kada je jugoslovensko rukovodstvo odbacilo internacionalističku poziciju i prešlo na pozicije revizionizma stavljajući se u službu zapadnog imeprijalizma u blokovski podijeljenom svijetu. Tada je jugoslovensko rukovodstvo proleterski internacionalizam zemijenilo pozicijom opštejugoslovenskog nacionalizma, a koji je vremenom gubio svoju snagu, pretvarajući se u nacionalizam njenih republika.

Continue Reading