Od kada je kapitalizam prije više od jednog vijeka ušao u fazu imperijalizma do danas se suštinski ništa u vladajućem robno-novčanom svijetu nije promijenilo. Od trenutka kada se desio taj istorijski proces monopolizacije kapitalističke proizvodnje, odnosno stapanje industrijskog i trgovinskog kapitala i pojava finansijskog kapitala kao dominantnog subjekta u određivanju ekonomskih i političkih dešavanja u svijetu, slika svijeta je manje više ostala ista. Jedino se promijenio i ubrzao proces centralizacije i koncentracije kapitala u sve manjem broju ruku, tako da nam se čini da je sudbina svijeta u rukama nekoliko stvarnih ili imaginarnih multimilijardera koji određuju u kom pravcu svijet treba i mora da ide.
Istovremeno smo svjedoci da se nikada imperijalizam nije tako jasno pokazao nego u sadašnjem trenutku. Imperijalističke zemlje stupaju u otvorene i prikrivene saveze za podjelom svijeta i vode ratove jedne protiv drugih dok istovremeno tajno paktiraju protiv drugih imperijalista; ruše i ne poštuju međunarodni poredak u koji su se zaklinjali i smatraju da su sva sredstva njima dozvoljena; dok u svojim imperijama nastupaju sve agresivnije prema obespravlenjim masama, dotle se pozivaju na kršenje tih prava u drugim imperijalističkim zemljama; pljačkaju druge zemlje i gaze druge narode, dok se pozivaju na zaštitu svojih nacionalnih interesa, ali i prava na hegemoniju koja njima navodno pripada. Istovremeno smo svjedoci da se pred našim očima raspada taj svijet, pokazujući potpunu haotičnost i nesposobnost da rješava nijedan suštinski problem čovječanstva.
Koja je pozicija država na Balkanu?
Balkanske države se nalaze na poluperiferiji imperijalnih centara i njihov položaj je da se kreću od polukolonijalnog statusa do protektorata. Za to su već uspostavljeni marionetski režimi, sa pljačkaškim mafijaškim klikama koji su spremni da budu pokorni svakom moćnijem gospodaru i zadovoljni što im je ostavljena mogućnost da dobijaju mrvice zločinačkog poduhvata pustošenja resursa zemalja kojima oni upravljaju.
Koja je pozicija ekploatisanih masa na Balkanu?
Eksploatisane mase na Balkanu su dovedene u položaj potpune zavisnosti od klasnog neprijatelja sa velikim stepenom dezorjentisanosti. Moć unutrašnjeg i spoljenjeg klasnog neprijatelja je takva da one nisu trenutno u stanju da povrate inicijativu, organizuju se u ozbiljniji otpor i pokušaju promijeniti sadašnje stanje. Pojedinačni otpori koji se javljaju su više izraz stihijnosti, sa kratkim dahom i bez cilja za suštinskom promjenom stanja.
Šta može promijeniti situaciju i pokrenuti balkanske mase na borbu?
Prije svega to je haos koji proizvodi kapitalizam i koji je zahvatio cio svijet. Taj haos će se nužno produbljivati i na Balkanu u svojim raznim formama, sve do izbijanja ratnih sukoba. To stanje, koje je već prisutno u nekom obliku će rađati i tu istorijsku potrebu balkanskih masa da se odupru i da pruže otpor, ako ništa drugo onda radi sopstvenog preživljavanja.
Ideja o Balkanskom pokretu otpora nadilazi sva postojeća shvatanja i politička opredeljenja koja su trenutno javno prisutna na balkanskom prostoru. Ona je superiorna upravo što prevazilazi sve postojeće podjele među balkanskim narodima, posebno nacionalne podjele i mržnju. Ona je superiorna jer je okrenuta ka uništenju svih tih balkanskih martionetskih klika i oslobođenju balkanskih masa od njihove diktature i pljačke. Ona je superiorna jer se u čvorištu imperijalnih suprotnosti za dominacijom na Balkanu (SAD, EU, Rusija, Turska, Kina) pojavljuje kao sila – idejna i u perspektivi realna, koja se suprotstavlja njihovim planovima porobljavanja. Superirona je i zato jer je zagovornik budućeg svijeta zajedno sa talasom pobunjenih masa svijeta, a čiju silu imperijalisti, uz pomoć terora i fašizma, žele zaustaviti. No, treba reći da se Balkanski pokret otpora ne stvara na temeljima onih koji djeluju u okvirima i po principima postojećeg svijeta, i pristajanjem na zakonitosti postojećih balkanskih režima. I sa takvim shvatanjima se treba odlučno razgraničiti. Balkanski pokret otprora se stvara u novim istorijskim uslovima, ali na principima kao što je stvaran i u prošlosti – svom silom protiv stranog okupatora, pljačkaša i njegovih domačih sluga. To je poklič svih pobunjenih masa svijeta radi budućeg slobodnog svijeta u kojem će živjeti kao ljudi. A na Balkanu je sve više gladnih usta i nezaposlenih, porobljenih radnika i poniženih intelektualaca, bezemljaša i beskućnika, zavisnih seljaka i sitnosopstvenika. I oni neće imati drugog izlaza nego da biraju između zova slobode ili siromaštva i umiranju u ropstvu, kao bez ikakvog ljudskog dostojanstva i perspektive.
Mir narodima – rat klasama!
Balkanskim pokretom otpora!