Da li se može uopšte praviti paralela između Bitke na Sutjesci i Bitke za Afrin? Prije svega zbog vremenske distance, drugih okolnosti i tako redom. Zatim, da li je pravljenje te paralele samo pokušaj jedne nategnute konstrukcije? Mi smatramo da nije i da ima niz zajedničkih tačaka u ovim bitkama, prije svega značajnih za analizu daljeg razvoja revolcuionarnog pokreta u novim okolnostima.
Prije svega, treba poći od osnovne pretpostavke da su i jugoslovenski partizanski i kurdski partizanski nacionalno – oslobodilački pokreti. Drugo, što i jedan i drugi pokret sadrže tu klicu izgradnje novih društvenih odnosa i „prevazilaženje starog“. Jugoslovenski partizanski pokret, jer se izdiže iznad nacionalnih suprotnosti i mržnje i nudi oslobođenje, prije svega seljaštvu, radništvu i ženama. Kurdski pokret, što se uzdiže iznad nacionalnih i vjerskih podjela i bori se za neke nove odnose u tom vrtlogu imperijalističkih protivjrečnosti, gdje bi, pored nacionalnog oslobođenja i nuđenja ravnopravnosti svim narodima, posebno mjesto zauzele klice ženske revolucije koja ima globalne pretenzije.
No, da se vratimo na Sutjesku i Afrin i pokušamo objasniti to zajedničko.
Najprije, okolnosti u kojem se našao i jedan i drugi pokret 1943. i 2018. Prvo, partizanski pokret je skoncentrisao skoro sve svoje snage na jednom području, sa preko četiri hiljade ranjenika, čime je napustio osnovne principe gerilske borbe i omogućio neprijatelju da ga lakše okruži, a da čak nije ni bio svjestan namjere neprijatelja. Sa druge strane, kurdski pokret je takođe u Afrinu napustio neke principe gerilskog ratovanja, omogućujući neprijatelju da sprovodi operaciju po svojim zamislima, pogrešno igrajući na suprotnostima imperijalista, i ne uzimajući dovoljno u obzir mogućnost njihovog dogovaranja i paktiranja. Pogreška rukovodstva i jednog i drugog pokreta je očigledna.
U jednom i u drugom slučaju je data široka mogućnost neprijatelju da izvrši okruženje teritorije na kojoj su se nalazili borci pokreta i da nanese strahoviti poraz. Partizanski pokret je to platio sa gubitkom više od sedam hiljada boraca i skoro tri hiljade zarobljenih, kao i demoralizacijom pokreta u prvim mjesecima nakon bitke. Kurdski poret je doživo poraz u Afrinu sa stotinama poginulih boraca. Time je pokret vojno oslabljen i bio je prisiljen da pređe na gerilso ratovanje.
No, Sutjeska i Afrin, kao veliki porazi u vojničkom smislu u sebi nose i najveći podsticaj, insipraciju za nastavak daljeg otpora. Lao Ce je jednom rekao: „Porazi su majke pobjeda“ i to se pokazalo u nastavku borbe partizanskog pokreta. Nakon samo nekoliko mjeseci partizanskipokret je dobio nezaustvljivi zamah. To se mora pokazati i u nastavku borbe kurdskog pokreta i započetog revolucionarnog procesa jer je on istorijski uslovljen, opravdan i nezaustavljiv. I kao što se to pokazalo vrlo brzo nakon poraza na Sutjesci, tako će se pokazati brzo i nakon poraza kod Afrina. Kako reče jedan uman filozof:“ Sve velike ideje na ovom svijetu dolaze na glinenim nogama“. Tako su i ideje partizanskog pokreta na „brdovitom Balkanu“ bile u prvom trenutku odbacivane – „neću na zajednički kazan“, „ oni oće da sve žene budu komesarske kurve“, itd… Tako i danas kada kurdski revolucionarni pokret kida okove patrijarhata, kida okove verske isključivosti, kida okove dominacije imperijalista i njihovog podsticanja nacionalnih i vjerskih suprostnsoti, njihove okupacije i bezočne neokolonijalne pljačke…
Zahvaljujući „Sutjesci“, narodi bivše Jugoslavije su uspostavili jedan sistem mnogo pravednijih odnosa u odnosu na ovo što danas živimo i koji je, sa svim svojim manama, trajao pedeset godina. Zahvaljujući „Afrinu”, nastaviće se revolucionarni proces bez obzira na sve ove bestijalnosti imperijalista sa bombardovanjima, rušenjem i masovnim ubijanjem.
Treba samo pogledati stanje beznađa i eksploatacije u kojem se danas nalaze balkanske mase. O kurdskim je sve već već rečeno i njima je sve jasno.
Nek živi „duh Sutjeske“ među balkanskim narodima!
Nek „duh Afrina“ postane podsticaj novih revolucionarnih procesa širom svijeta!
Balkanskim pokretom otpora!