Imperijalističke sile su ušle u fazu kada više nema povratka i mogućnosti da se nekim odložnim mirom izbjegnu sukobi i uđe u period “kooperacije“ u podjeli svijeta. Nikada u istoriji premještanja centara moći, odnosno slabljenje i raspad vladajućih imperija nije prošao bez niza ratova. Pogotovo je to nemoguće u sadašnjim uslovima koncentracije kapitala i kada se odigrava gigantska borba između pokušaja zapadnog imperijalizma da održi unipolarni svijet, odnosno njegovog prelaska u još višu fazu koncentracije kapitala i otpora ostalih imperijalističkih zemalja tome. Taj proces i sukobi su istovremeno doveli do pokretanja masa i rasta otpora po svijetu u raznim formama. I sukobi su svi intenzivniji i dobijaju sveobuhvatniju formu. Oni su počeli da se prelivaju i na prostor Balkana. Marionetski režimi u balkanskim zemljama se pokazuju nedovoljno efikasnim u sprovođenju zamisli imperijalista, tako da su imperijalisti počeli da se potpuno ogoljeno pojavljuju u tim zemljama sa svojim komandama i zahtjevima – propaganda je direktna, vodi se sve brutalniji obaveštajni rat, dok se sve više gomila oružje, izvode vojne vježbe i polako dovlače nove snage. Njihovo vojno prisustvo se diže na sve viši nivo s namjerom trajnog prisustva.
Polazeći od osnovnih teorijskih postavki i prakse revolucionarnog pokreta u svijetu da je zadatak slabljenje imperijalizma i podsticanje međuimperijalističkih protivrječnosti, pred pripadnike revolucionarnih pokreta se nameće potreba formiranja stava u vezi tog osnovnog sukoba – borbe za nametanjem unipolarnog svijeta pod diktatom zapadnog imperijalizma i multipolarnog svijeta pod diktatom više imperijalističkih zemalja u usponu. Iz osnovne postavke da treba podržavati sve što vodi slabljenju imperijalizma uopšte, a posebno najjačeg, a to se trenutno ostvarauje porazom zapadnog imperijalizma i njegovoj nemogućnosti da uspostavlja dominaciju nad ostalim imperijalistima, treba forirmati svoj politički stav. Poraz zapadnog imperijalizma bi iz osnova promijenio odnos političkih i klasnih snaga u svijetu. Njegov poraz bi onemogućio da ostale imperijalističke zemlje se nametnu kao novi gopodari svijeta, i samo bi se ubrzao slom imperijalizma nizom socijalističkih revolucija.
Šta takav stav znači u konkretnoj situaciju na Balkanu?
Zapadni imperijalisti koriste preko SADa vojnu silu, odnosno NATO kao udarnu pesnicu za porobljavanje balkanskih naroda, dok ekonomskim probljavanjem čine Balkan priveskom EU. Ruski imperijalisti pokušavaju parirati zapadnim imperijalistima preko svojih “zona uticaja”, dok se osjeća i sve veće prisustvo turskih i kineskih imperijalista. Pošto zapadni imperijalisti nisu uspjeli da potisnu ruske imperijaliste, ta borba se zaoštrila. Proterivanjem ruskih imperijalista zapadni imperijalisti dobijaju značajnu poziciju za dalji pritisak na Rusiju, pre svega ljudstvom iostalim resursima i time bi ostvarili strateški cilj – “zatvaranje potkovice oko Rusije”. Sa druge strane, zaustavljanjem zapadnih imperijalista na Balkanu se ruši ili znatno otežava taj osnovni strateški cilj. To vodi daljoj i ubrzanoj destabilizaciji Evrope, kao i njenoj mogućnosti da se otrgne iz kandži SAD imperijalista, što dovodi SAD imperijalizam u vrlo tešku poziciju.
Po balkanskim zemljama se ubrzano i imperativno nameće ultimatum da se čvršće “svrstaju” i daju svoj doprinos međuimperijalističkom sukobu. Tako da se čini da za neku neutralnu poziciju više nema mjesta. Jednostavno se to ne dozvoljava njihovim marionetama. Istovremeno sadašnja situacija ostavlja po strani sve sukobe – nacionalne, religiozne, pa čak i klasne. Mase su se nekako “utišale” u strahu pred mogućom olujom, odnosno ratnim požarom. Iscrpljeni međunacionalnim sukobima i svim ostalim podjelama, balkanske mase su do juče skoro bez otpora prihvatile nametanje neoliberalnog ropstva, sve dok to ropstvo nije došlo do tačke kada, pored nošenja lanaca, sve manjih prava, opšteg siromašenja, nije počelo da nagovještava i gubitak onog najdragocenijeg – da se gine za interese jednog poptuno otuđenog i dehumanizovanag svijeta.
I te balkanske mase nisu spremne da krvare u ime viših interesa imperijalista. Neće da ginu za ciljeve i ideje koje zakonitostima istorijskih procesa danas mase nužno odbacuju po svijetu, jer ti ciljevi počivaju na idejama prevaziđenog sistema kapitalizma, posebno neoliberalnog kapitala.
Polazeći od stava da je poraz imeprijalizma u interesu svih obespravljenih masa, i u interesu čovječanstva, nužno nameće potrebu za stvaranjem sile na Balkanu koja će se oduprijeti nametanju te lažne dileme o nužnosti svrstavanja uz jedne imperijaliste, i koja će otrgnuti mase iz tog ropskog zagrljaja – da ne budu uvučene u njihove sukobe, odnosno da što manje budu uvučene. Ta ideja je ideja Balkanskog pokreta otpora. Ista ona ideja koja je vodila jugoslovenske, grčke i albanske partizane u bobi protiv fašizma, sada u novim okolnostima i sa starim i novim oblicima borbe i sa starim i novim oblicima fašizma i njegovim protagonistima.
Zato je istorijski zadatak svakog onog ko sebe smatra obespravljenim i protivnikom imperijalizma i diktature kapitala, da čini sve da se ta ideje o potrebi otpora imperijalistima i Balkanskom pokretu optrora širi u balkanskim masama. Da najodlučniji ostave te parcijalne i male bitke i počnu davati konkretni doprinos na ostvarenju te ideje. Na oblikovanju i jačanju pokreta koji će biti duboko internacionalistički, sastavljen od svih naroda, i jačanju pokreta koji će biti duboko klasni, sastavljen od svih koji su spremni da se bore za rušenje diktature kapitala i imperijalizma. Da se bore za jedan novi svijet, jer za to postoje svi uslovi.
Smrt imperijalizmu!
Za mir i jedinstvo među balkanskim narodima!
Balkanskim pokretom otpora!