Kada su prije skoro tri decenije najbolji u crnogorskom narodu započeli odbranu crnogorske samobitnosti, bili su u ogromnoj manjini i žestoko žigosani od samog crnogorskog naroda. I trebalo je za to imati ne samo hrabrosti nego i upornosti i pameti. Zahvaljujući prvenstveno promjeni snaga u okruženju, odnosno vojnogporaza militantne velikosrpske politike, četništvo u Crnoj Gori nije uspjelo u svojim namjerama i broj onih koji su bili za uspostavljanje crnogorske drzavnosti i odbrane posebnosti crnogorske nacije je stalno rastao. Na kraju je ta politika u interesu naroda Crne Gore dala rezultate. Pri tome su se dugo snagama režima, koje su se zalagale za takvu politiku, opraštali svi ostali njihovi “grijesi”. No prošlo je dosta vremena od tada. Četničke snage su obukle neko drugo ruho, ne samo u Crnoj Gori nego i u Srbiji, zaklinjujuci se u neku drugu politiku, a u stvari čekajući promjenu snaga u okruženju kako bi opet mogli da zagrakću i krenu sa svojim zločinačkim planovima.
A šta su u međuvremenu uradili oni koji su zaslužni za obnovu crnogorske samobitnosti?
Oni su se utaborili u sistem vlasti koji je oličenje korupcije, pljačke i sluganskog odnosa spram imperijalista. I mislili su da su nedodirljivi. No danas je narod Crne Gore počeo pokazivati jasne znake da ne moze više trpjeti takav sistem lične vlasti, klanova, rodbinskih i kumovskih veza radi bogaćenja, niti sve veći broj sioromašnih, kao ni prodaju crnogorskih resursa.
Ovo nezadovoljstvo u narodu pokušavaju iskoristiti tzv. opozicone snage koje se po programskim načelima ne samo ne razlikuju od vlasti, nego su gore. Njihovi napadi na režim potiču iz patološke potrebe da se domognu vlasti, mržnje prema crnogorskoj samobitnosti i spremnosti da služe nekim drugim gospodarima u odnosu na one kojima služi sadašnja vlast.
Ne postoji dileme vlast ili opozicija. Postoji jasna linija koju će opet prepoznati najbolji predstavnici naroda Crne Gore. A to je – odlučno protiv pokušaja četnikolike opozicije u Crnoj Gori da iskoristi nezadovoljstvo cnogorskog naroda za svoje potrebe; odlučno sa nezadovljnim masama u borbu za rušenje aktuelne vlasti u Crnoj Gori zbog same njene suštine kao jednog pljačkaškog korumpiranog sistema, a nadasve zbog namjere crnogosrkog režima da svrsta Crnu Goru u NATO pakt. Da je potčini alijansi globalnih svjetskih terorista. Svrstavanje Crne Gore u NATO je ne samo svrstavnje na stranu “opšteg zla”, nego uvod u gubitak njene državnosti i zatiranje nacionalnog, kulturnog i bilo kog drugog identiteta. Crnogorsko radništvo i nezadovoljne mase će prepoznati ovu liniju i zato neće podleći propagandi tzv. opozicje, ali će jasno dići svoj glas i protiv sadašnje vlasti.
Partija rada slijedeći ideje svog osnivača Vlada Dapčevića, koji je toliko učinio za Crnu Goru, poručuje samo ono što je on poručio prije skoro dvije decenije:
“Ja podržavam Mila Đukanovića jer je on za samostalnost Crne Gore, za koju se i ja borim. Kada se to ostvari mi ćemo biti ljuti protivnici, jer je on za kapitalističku, a ja za socijalističku Crnu Goru.”
I za to su se stekli svi uslovi.
“Koji nikad ne poznaše sramotnoga ropstva lance!“
Balkanskom pokretu otpora!