Obračun Lenjina sa kapitulantskom reformističkom strujom u tadašnjem najprogresivnijem socijaldemokratskom pokretu se desio prije više od jednog vijeka, u teoriji i samoj praksi. Lenjin je svoj udar protiv tadašnje socijaldemokratije uperio u dva pravca – protiv njihove kapitulantske uloge spram klasnog neprijatelja i zauzimanja reformističke pozicije, kao i protiv skrivene šovinstičke uloge socijaldemokrata i branjenja „sopstvenog imperijalizma“. Da bi se oslobodio ove „kuge“ u pokretu, Lenjin je insistirao na promjeni naziva tog „socijaldemokratsko“ u „komunističko“. I komunsti su pod svojom zastavom dokazali svoju revolucionarnost u narednim decenijama širom ove planete, dok su socijaldemokrati završili kao „obični psi na lancu imperijalizma“, neinteresantni za ono suštinsko, što čini povijest.
No, ni to „komunističko“ nije trajno ako se ne potvrđuje u praksi. To „komunističko“ se vremenom pretvaralo u svoju suprotnost, najpre revizijom stavova u teoriji a kasnije u samoj praksi. Problem je što ta revizija stavova nije proistekla iz potrebe same prakse, nego iz kapitulantske uloge komunističkih snaga pred klasnim neprijateljem. Zato se i desio taj nazovi „poraz komunizma“ s kraja XX vijeka, a koji je bio u stvari nužan i opravdan slijed istorijskih procesa, između ostalog i zbog „kuge“ u dijelu komunističkog pokreta.
Danas je u svijetu to „komunističko“ sve više upitno jer pod tom zastavom i „odbranom komunizma“ koračaju snage koje su u suštini reakcionari.
Danas ćemo vidjeti da se nose Marksove, Lenjinove, a posebno Staljinove slike od onih koji u suštini brane reakcionarne interese ruskih imperijalista.
Danas ćemo vidjeti da pod zastavama nekog neotrockizma i reformizma koračaju najbednija gamad uhvaćena u zamku između sluganstva zapadnom imperijalizmu i nadnacionalnom kapitalu.
Danas ćemo vidjeti ove „korisne idiote“ na ovim prostorima koji nose Titove slike ne shvatajući skoro ništa.
Ovdje je na Balkanu reakcionarna uloga komunista posebno izražena. Imamo čak i „komuniste“ koji se u Srbiji šovinistički, čak rasistički, odnose spram albanskih masa. Imamo u Bugarskoj „komuniste“ koji se šovinistički odnose spram turske manjine, a posebno prema makedonskom pitanju. Imamo u Grčkoj „komuniste“ koji se šovinistički odnose prema makedonskim i albanskim masama, da ne pominjemo one koji su davno kapitulirali pred klasnim neprijateljem i koji su tako oduševljeno slavljeni među tim reformističkim smradovima naBalkanu. Imamo u Hrvatskoj komunsite koji žele samo djelovati u okviru „svoje“ države. Imamo u BiH „komuniste“ koji su zaraženi samo lokalpatriotizmom. Imamo na Kosovu u Albaniji „komuniste“ koji svoju borbu za nacionalno oslobođenje izjednačuju sa šovinističkom borbom za etničkim teritorijama. I nadsve, imamo ove sve reformističke struje „komunista“ koji su spremni da puze pred klasnim neprijateljem.
Zato je današnja uloga budućeg „Lenjina“ ista kao i prije toliko vremena. Teorijski razobličiti kapitulantsku i šovinističku ulogu snaga u pokretu u novim uslovima. Bez tog jasnog idejnog razgraničenja je nemoguće uspješno voditi klasnu borbu, a koja mora biti beskompromisna i oružana, sve dok se ne unušte ovi ostaci umirućeg svijeta, svijeta kapitala.
Mnoge današnje komuniste treba zgaziti u ime komunizma.
Jedino revolucijom!
Balkanskim pokretom otpora!