Pobjedu Syrize u Grčkoj i gibanja u Španiji (Podemos) niko nije sa takvim oduševljenjem dočekao nego kao malograđanski srednji slojevi lijeve orijentacije širom Evrope, ili blago rečeno reformisti. Zapjenjeni, pišu sopštenja, kliču „novom danu“ koji je pred nama, govore o revoluciji itd. Već se stvara neka „transverzala“ takve ljevice preko cijele Evrope. I sve je to u neku ruku dobro i ogromna većina bi pozdravila svaki pokušaj da se oslobodimo diktature kapitala. Svi dobro znamo šta je ta diktatura donijela širokim narodnim masama, a šta će još donijeti – to ne smijemo ni da pomislimo.
No, najprije da pokušamo da odgovorimo na pitanje – šta se to desilo u Grčkoj?
Odgovor da se nije ništa suštinsko desilo je tačan, kao i tvrdnja da je to naznaka produbljivanja širih procesa opšte krize, ne u samo u Grčkoj nego uopšte, takođe je tačan.
Dokaz da kapitalizam ne može riješiti osnovne protivrječnosti društva, kao i to da kriza u Grčkoj suviše traje i da je sve šire nezadovoljstvo grčkih masa dovelo Syrizu na vlast. Pa dobro, to i nije ništa novo. Kao i to da kapitalizam uvijek ima dva pomoćna sredstva, kao jedan od odgovora na svoju krizu. To su u prvom redu razni reformisti koji pod pritiskom nezadovoljstva masa proklamuju lijevu frazeologiju, a u suštini idu što dalje od revolucije i rušenja kapitalizma, kao i fašisti kao rezervni bataljoni najkrupnijeg kapitala, a koji u početnoj fazi zastupaju umjerenu „građansku opciju“.
Neko će reći, pa i najgora ljevica je ipak ljevica, ili važno je nešto pokušavati, a ne stajati po strani i čekati revoluciju. I u tome ima istine. Ali odmah treba reći ko čini tu ljevicu u Grčkoj i po Evropi i šta oni hoće. Po sastavu se jasno vidi da „kolo vode“ malograđanski intelektualci. Njihova izjava je jasna: „Naš prvi cilj je spasiti kapitalizam“. Tipično reformski i otvoreno. Nisu dodali ono – jer se bojimo da ne potonemo u građanski rat, a za klasni rat nismo sposobni, niti ga želimo. Cinici bi rekli – pa ni sam kapitalizam sebi više ne može pomoći, a ovi hoće da ga spasavaju.
To što oni hoće da spasavaju jednu vrstu kapitalizma, čini ih konzervativnim. Oni ne rade ništa drugo nego što i sami malograđani sa ovih prostora – “kako smo divno živjeli u bivšoj Yugi”. Žele da očuvaju jedan svijet koga više nema. I kada je njima bilo relativno dobro, i kada su bili ušuškani u takvom kapitalizmu i mogli da sanjaju i projektuju neku socijalističku budućnost. A kapitalizam i centralizacija kapitala je otišla dalje u neku višu faza. Njihov krik protiv birokratije inajamnih radnika svjetske profiterne u Briselu, Berlinu, bilo gdje, je opravdan, jer su svjetski lihvari uništili sve – nacionalne ekonomije i narod gurnuli u bijedu.
One pokušavaju spasiti “decentralizovani kapitalizam” i nacionalnu državu kada je već izvršena “eksproprijacija” od svjetske profiterne. Oni su formalni protivnici kapitalizma, ali tog modernog, koji je odlučio da zbriše sve malograđanske slojeve, jer su suvišni u trenutnom odmjeravanju klasnih snaga i samoj centralizaciji kapitala.
Svjetska profiterna ide dalje, u rat i pljačku, a ko hoće nek se suprotstavi. Za vratom će imati fašističke horde, regionalni ili opšti rat. A ko neće, nek ćuti smerno i moli se da ga globalni sukob imperijalista ne samelje u opštem ili regionalnom vrtlogu rata.
Zato hvala velikoj logici imperijalnog kapitala koja ne dozvoljava da se prošvercuju u budućnost oni koji tamo ne pripadaju. Jedino ozbiljno pitanje koje se u ovom trenutku postavlja je – da li je nova vlast u Grčkoj spremna da naoruža narod. To pitanje je pomalo i smiješno u slučaju Syrize, a sami oni ga vjerovatno smatraju suludim.
No, događaji u Grčkoj imaju ipak i pozitivnu stranu. Ubrzaće se sukob imperijalista i na ovim prostorima. To će još više otvoriti perspektivu za stvaranje balkanskog pokreta otpora. Tako da će ovaj pokušaj prodora petokolonaša u redove obespravljenih masa brzo pokazati svu svoju jalovost, nemoć i izdaju interesa proletarijata. I to u samoj praksi. Ne može se u budućnost blefom, prevarom ili dogovorom sa klasnim neprijateljem. Te kategorije, istorija klasnih borbi ne poznaje.
Dole diktatura kapitala!
Balkanskim pokretom otpora!