Socijalni protesti u Oaksaka u Meksiku i zbivanja u drugim zemljama, prvenstveno u Venecueli, samo su nagovještaj da se politička situacija u Južnoj Americi zaoštrava i da prijete veći sukobi. Posle privremenog “primirja” na tom kontinentu, kada je u pokretima prevladao jedan reformistički kurs i kada se pokušavala držati ravnoteža u odnosima sa SAD imperijalizmom, odjednom su na cijelom kontinentu počele naglo da rastu tenzije među suprotstavljenim klasama, i prijeti prava eksplozija sukoba po raznim osnovama. Taktika postepenog suzbijanja SAD imperijalizma i primoravanje da čini izvjesne ustupke, uz podizanje kulturnih i ekonomskih prava najširih masa, mogla je davati samo jedno vrijeme rezultate. Bilo je dovoljno da se u postojećoj svjetskoj krizi i zaoštrenim međuimperijalističkim odnosima u njihovom nastojanju da izvrše nove podjele interesnih sfera, zemlje Južne Amerike ponovo nađu na udar krupnog kapitala: To je praćeno otvorenim miješanjem SAD imperijalizma u unutrašnje stvari svih zemalja, uz davanja svestrane pomoći krajnjoj desnici, i uz spremnost upotrebe vojne sile gdje je potrebno.
Meksiko je velika zemlja i ključna za odbranu i dominaciju imperijalizma SAD na kontinentu. Svaki ozbiljniji pokreti masa u Meksiku, a pogotovo njegovo dovođenje u predrevolucionarno stanje je veliki izazov za imperijalizam SAD.
Oahaka je još 2006. godine počela dizati svoj glas protesta, i tada su federalne policijske snage upotrebile silu. Sada je to korak dalje – ponovo su mase počele u Oahaki da pružaju otpor i ponovo je federalna policija upotrebila silu, ali mnogo brutalnije i sa ubistvima demonstranata. No, paralelno jača i sam gerilski pokret u mnogim meksičkim provincijama. I ti pokreti već dobijaju jednu ozbiljniju formu.
Živjela borba pobunjenih masa u Oahaki!
Živjela borba naroda Južne Amerike za oslobođenje od imperijalizma!