Pobuna masa u BiH 2014. godine je bio najznačajniji socijalni bunt viđen na prostorima bivše Jugoslavije nakon njenog raspada. Taj bunt je, pored ogromne energije koje su ispoljile pobunjene mase, nosio i klicu drugih društvenih odnosa, bolje reći nostalgiju za nekim ranijim odnosima, kada te mase nisu bile toliko osiromašene i ponižene. O uzrocima poraza ovog bunta je dosta napisano i gdje se iskristalo mišljenje da je pobuna masa bila stihijska i bez jasnih ciljeva; da nije zahvatila cijelu BiH što bi joj dao novi kvalitet u još podijeljenoj državi sa dubokim ratnim ožiljcima; i da nije bilo organizovane sile koja bi dalje predvodila i nastavila borbu tih masa. Nakon pet godina situacija se nije promijenila što se tiče položaja samih masa, a može se reći da su one u još gorem položaju. Diktatura kapitala se samo učvrstila, a podanički odnos BiH vladjuće klike produbio. Marionetska i pljačkaška klika i dalje vlada pomoću represivnog aparta i sile imperijalista, uz stalno ali i dozirano podsticanje međusobnih sukoba u samim vrhovima vlasti. Sa druge strane, mase su zapale u neki oblik rezignacija, sa željom da se što prije pobjegne negdje što dalje od BiH, kao da do sada ih nije malo otišlo. No to nije samo situacija u BiH i to je opšti pokret masa u svijetu.
No, tačke otpora postoje i u ovakvoj BiH i ovakvom stanju i te iskre naglo bljesnu raznim povodima.
Na obelježevanju petogodišenjice pobune poniženi nisu masovno izašli. Kao da žele da zaborave svoj poraz ili smatraju da to nema svrhe, da je uzalud. A možda još nije ni stvorena ta sila, dovoljno organizovana i moćna da bi ih povela u nove bitke. Bitke koje su potrebne skoro isto kao 1941. kada je zemlja bila okupirana, podeljena i pod stalnim terorom. Bitke kao 1992. kada su opet željeli da je komadaju, i kada su mislili da su zauvijek uništili jedinstveni duh naroda BiH. Ne, ta sila u BIH postoji i neuništiva je bez obzira na snagu protivnika. Sila jedinstvene BiH u zajednici balkanskih naroda. Sila partizanske, radničke, slobodarske i prkosne Bosne.
Danas 2019. godine BiH je pod novom okupacijom – vojnom silom NATO-a, preplavljena međunarodnim bankarskim lihvarima i u dužničkim ropstvu sa multinacionlanim kapitalom koji izvlači iz nje šta se izvući još može. A ima toga još dosta.
I neće svi pobječi iz BiH. Mnogi će se vratiti jer ni tamo ne teče više “med i mlijeko”. Mnogi će i doći je im je tamo odakle bježe mnogo gore nego čak u samom “tamnom vilajetu” od BiH. I svi oni će biti nova snaga, za jedan novi bunt i nove vidove borbe – nešto mnogo šire, organizovanije i istrajnije od tog plamena koji je na kratko 2014. obasjao balkanske narode.
No, narodne mase BiH ne mogu voditi neku samostalnu i izolovnu borbu sa svojim parcijalnim ciljevima, bez snage pobunjenih balkanskog naroda i njihovog jedinstvenog otpora. I mase polako kreću u susret tome.
Za jedinstvenu i prkosnu BiH!
Jedino revolucijom!
Balkanskim pokretom otpora!