Da bi se jedan pokret razvio, potrebni su ti istorijski uslovi, tj. narasle protivrječnosti jednog društva i potreban je taj revolucionarni subjekat, tj. ljudi koji su spremni da se bore radi razrešjena tih protivrječnosti.
Balkan sam po sebi je uvijek bio središte tih naraslih protivrječnosti, bilo nacionalnih, klasnih, a nadasve imperijalnih. Da bi se mogli uspješno formirati ciljevi bilo kog političkog subjekta, pokreta, mora se poći od te “trijade” na Balkanu – nerješenih nacionalnih suprotnosti, bremenitih klasnim problemima i borbom imeprijalista za dominacijom. Sve to stoji i danas pred nama, s nekim shvatanjima da se ništa suštinski ne dešava, kao da je nebitno razrušiti i napraviti pomak u toj “trijadi protivrječnosti”.
Ciljevi pokreta se moraju formulisati iz tih protivrječnosti. Oni moraju sadržati samu esenciju tih protivrječnosti i istovremeno ponuditi i njihovo razrješenje, da bi mase mogle da prepoznaju da su to i njihovi ciljevi, i da ih slijede.
Koji su ciljevi pokreta koji sublimiše sve te protivrječnosti i nudi razrješenje, nudi novu sintezu i nove društvene odnose?
Mi smo ih sveli na 4 osnovna principa.
Prvi princip nacionalnih protivrječnosti.
Nacionalno pitanje, uopšte je neodvojivo od proleterske revolucije. Svaki pokušaj prevazilaženja nacionalnog pitanja u okvirima građanskog, kapitalističkog društva je nemoguće. Najnoviji primjeri dešavanja po Evropi nam to najbolje potvrđuju. Iako je Evropa dostigla visoki stepen izgradnje građanskog društva, gdje je izgledalo da je nacionalno bilo potpuno prevaziđeno, temeljna kriza kapitalizma grunula je cijelu Evropu na predgrađanske pozicije i svi su se počeli hvatati svojih nacionalnih barjaka, uz dodatak savremenog fašizma. Na Balkanu je to poznato. Kada nisu mogli iznijeti sintezu zajedničkog života, oni su se međusobno poklali i zabarikadirali u svoje nacionalističke rovove. Zato pokret mora ponuditi taj cilj koji nudi svim tim narodima Balkana razrješenje njihovih nacionalnih težnji i interesa, a to razrješnje je zajednica balkanskih naroda. Tu se razrješavaju težnje prije svega srpskih, albanskih, bošnjačkih, hrvatskih i ostalih masa, a da svoje nacionalno pitanje više ne bude prioritet njihovih težnji. Prvi princip Balkanskog pokreta otpora se završava parolom: Za zajednicu balkanskih naroda!
Drugi princip klasnih protivrječnosti.
Balkanske proleterske mase po Jugoslaviji, Albaniji, Bugarskoj i Rumuniji su jedno vrijeme uživale sve pogodnosti i sve nesavršenosti prvih formi socijalističkih društava. Sada se one nalaze u mnogo gorem položaju – bez ikakavih političkih i sa stalnim uskraćivanjem ekonomskih i socijlanih prava. One žive pod otvorenom diktaturom kapitala koja se stalno povećava. Ne treba navoditi kakvom eksploatacijom, siromašenjem i poniženjima su izloženi radnici i sve ostale mase pod tom diktaturom. Da bi proleterske mase povratile svoju snagu, moraju se osloboditi uticaja nacionalističke, profašističke i neoliberalne ideologije kojom su svakodnevno izloženi i prihvatiti osnove svoje, proleterske klasne ideologije. No, da bi prihvatili tu ideologiju, moraju se prethodno poraziti sva ona oportunistička i reformistička shvatanja koja udaljavaju proleterske mase od istinske klasne borbe i vode ih u slijepu ulicu i demoralizaciju. Zadatak pokreta je da proleterska demokratska svijest mora pobijediti buržoasko-nacionalističku svijest kao glavnog spoljnjeg neprijatelja, a istovremeno i reformističku, oportunističku struju kao svog stalnog unutrašnjeg neprijatelja i saradnika nadnacionalnog kapitala. Znači, drugi princip Balkanskog pokreta otpora se završava parolom: Jedino revolucijom!
Treći princip otpora imperijalizmu.
Nemogućnost vođenja uspješne klasne borbe, bez otpora imperijalizmu, u današnjim uslovima je nemoguće. Sve te postojeće diktature kapitala po balkanskim zemljama su samo male ekspoziture velikog imperijalnog i nadnacionalnog kapitala. Otpor imperijalizmu je moguće uspješno sprovesti na Balkanu zbog visoko prisutne svijesti među masama o izloženosti okupaciji i pljački od strane raznih imperijalista. Potrebno je samo to nezadovoljstvo balkanskih masa okupacijom, bezočnom pljačkom i neokolonijalnim ropstvom pretvoriti u jedinstvenu silu otpora svim imperijalistima. Zato je ovaj pricnip kojem najviše treba posvetiti pažnju i koji se završava našim usklikom: Balkanskim pokretom otpora!
Četvrti princip socijalne neprotivrječnosti.
Nikada u istoriji čovječanstva nije napravljen veći jaz između narasale tehnologije, proizvodnje i zaostalih društvenih odnosa. Planeta je postala odavno globalno selo. I dok se osvajaju neviđeni prodori u svijetu tehnologije, gdje se ubrzano stvaraju temelji novih društvenih odnosa, i gdje se čovjek sve više osjeća bićem sposobnim da zadovolji sve svoje potrebe, dotle čovječanstvo se rve sa još nekim prošlim društvenim odnosima. U narednim desetljećima se razrješva ta dilema – uništenje čovječanstva ili kraj predistorije i ljudskog ropstva. I tu je naša parola poslednjeg principa: Komunizam ili varvarstvo!