Najavu novog rata na Balkanu je moguće predvideti samo kroz prizmu odnosa velikih sila, u prvom redu SAD-a i Rusije.
No prije nego pokušamo da damo ocjenu njihovih odnosa i kuda sve to vodi, par riječi i o balkanskim režimima, kao statistima tog rata. Statistima koji ne mogu narode svojih zemalja ni puškom natjerati da ratuju za “svete nacionalne ciljeve”, a što je na jednom plakatu ne tako davno i ispisano – “Neću vašu slugansku pušku!”.
Znači narodi neće rat, a da li ga hoće vladajuće klike balkanskih zemalja?
Neće ni one, ali se one ne pitaju. One su obične sluge, marionete tih najmoćnijih imperijalnih sila i nadnacionalnog kapitala. Njihove vođe se “preznojavajući” trude da ispoštuju sve dobijene naloge, jer im je svima draža vlast i moć u svom feudu, i od koje se i ima sve više i više. I oni znaju pravilo svjetskih bandita – ako si u “kolu” moraš da igraša po notama, a ako pokušaš da izađeš iz “kola” bićeš sklonjen ili likvidiran.
Sa druge strane, bez obzira na svakodnenvu zapaljivu nacionalističku i ratnohuškačku retoriku, koju sprovode režimi balkanskih zemalja, oni nisu u stanju da vode iole ozbiljniji rat, niti da pokrenu ni to malo ratne tehnike što posjeduju, ako im velike sile ne doture koju kantu benzina.
Naš stav je u skladu sa svim onima koji tvrde da Treći svjetski rat već traje. Posle završetka Drugog svjetskog rata koji je bio oličenje masovnih stradanja i razaranja, nastupio je višedecenijski Hlandni rat koji je prije svega bio ideološki, ekonomski, sa besomučnom trkom u naoružanju. Sadašnji rat se, za sada, vodi bez direktnih vojnih opštih sukoba, ali na svim nivoima i skoro bez ikakih pravila i bez jasno definisanih frontova. A najmoćniji akteri tog rata su svakako SAD, Rusija, Kina i EU.
Nas trenuitno zanima Rusija i SAD, jer Kina djeluje iz drugog plana, a Evropa se nalazi između nastojanja oslobađanja do okupacije i dubljih previranja, u pokušajima da fašizacijom spase što se spasiti da.
Trenutna situacija je takva da SAD nastoje da zaustave “pohod Rusije” na Evropu, prije svega energetski, tako što će agresivnim vojnim pritiskom i izazivanjem stalnih pretnji onemogućiti uticaj Rusije u njenim imperijlanim namjerama. I tu se SAD imperijalisti sa svojom silom sve agresivnije, kako na Baltiku, Ukrajini, Kavkazu, Crnom i Azovskom moru, tako i na Balkanu.
Ruski imeprijalisti moraju braniti svoje ekonomske interese u porobljavanju Evrope, činiće zato sve da je destabilizuju, a istovremeno ekonomski, politički pa čak vojno “oslobađaju” od SADokupacije.
Kada taj osnovni sukob američkog i ruskog imperijalizma primenimo na Balkan jasno je da SAD ističe vrijeme i da žele što prije zaokružiti Balkan. Zato će pojačati pritisak na Srbiju kako bi je potpuno otrgla od preostalog ruskog uticaja. Dotle Rusija želi da militarizuje otpor Srbije zahtjevima SAD. Zbog svoje slabije pozicije na Balkanu, Rusija mora da traži saveznike i zato pokušava da iskoristi trenutne odnose sa Turskom, nudeći joj ustupke, kako na Balkanu, tako i Siriji itd. I bitka za Tursku izmedju SAD i Rusije jedna je od ključnih partija u daljem dešavanju na Balkanu.
No sve ove gore analize na valjaju “po lule duvana” ukoliko se u njih ne uključi i taj istorijski, odnosno klasni faktor, a to su mase koje čine istoriju. Svejdoci smo kolosalnog pokretanja masa u globalnim razmjerama koje su, bez obzira na sva njihova ideološka, religozna, naicionalna i ma kakva druga opredljenja krenule u bitku protiv kapitalizma ili takvog kapitalizma, jer su svi ugroženi. Protiv jednog svijeta koji postaje karikaturalno čudovište, nesposobno ni za šta više, i koje gura svijet ka katastrofi. Ti nezadovoljni pokreti masa među kojima jedni žele kapitalisitičku diktaturu podginuti na viši nivo neslobode i modernog fašizma, a drugi koji ga žele poslati na smetlište istorije.
I osnovna dilema i ta “istorijska klackalica” je – da li će kapitalizam imati snage da se toliko fašizira da svijet gurne u opštu katstrofu?
I tu se onda postavlja i osnovni zadatak među svim tim pobunjenim masama koje žele srušiti taj svijet – kako stvoriti reprezentativnu revolucionarnu silu koja će to znati sve to da oduva sa istorijske pozornice. A ta se sila ne stvara plačom nad nepravdom diktature kapitala, niti sklanjanjem pred njihovim fašističkim hordama i molbama da se usliše vapaji milijardi eksploatisanih i osiromašenih. Ta sila se stvara od onih potlačenih klasa koji su u stanju da dostignu takav nivo organizaovane borbe koji nadilaze svu tu naoružanu i zastrašijući silu koju upotrebljuje diktatura kapitala. I one su u stanju da to postignu, jer nemaju šta da izgube, sem svojih lanaca ropstva, poniženja i stalne bede i neprekidne eksplotacije.
Svjedoci smo da je ta borba moguća i moćna.
Balkanskim pokretom otpora!