Zavadi i podijeli da bi se lakše vladalo je poznata formula svih vlastodržaca, bilo malih ili velikih. Ovi mali diktatori će pokušati zastrašiti, zavaditi, podijeliti ili pokušati potkupiti predstavnike klase kojom vladaju, dok će ovi veliki istom metodom natjerati narode i sve te male režime u besmislene podjele, svađe i krvoproliće, da bi ih lakše pljačkali. To je opštepoznato mjesto. Poznato je to ovdje na Balkanu iz više razloga – jer se tu permanentno ukrštaju interesi velikih sila, što je Balkan mješavina mnoštva naroda, nacija, religija sa stalnim tavorenjem na periferiji imperijalne koncentracije kapitala i što su vladajuće klike režima balkanskih zemalja, zbog svoje objektivno male snage, posebno sklone da ispoljavaju svoj podanički mentalitet. Oni to čine da bi opstali na vlasti i povećali mogućnost svoje pljačkaške kamarile, odnosno, da bi se “upisali u nacionalnu istoriju”.
U uslovima odvijanja Trećeg svjetskog rata u raznim formama i kada se Evropa, uslijed prijetnje raspada i nemogućnosti rješavanja svojih protivrječnosti, pretvara u “bijeli fašistički bastion”, Balkan je ponovo ono čvorište koje može ubrzati otvaranje “kutije zla”.
Podizanje tenzija na Balkanu, posle ratova devedesetih, ponovo je u igri i to, ovaj put, ne po želji balkanskih naroda, pa čak ni njihovih režima. Oni su radi opstanka na vlasti i po sopstvenoj klasnoj prirodi pristali na “pakt sa đavolom”, odnosno da budu marionete onih sila koje se pokažu najsnažnije na ovim prostorima. I zato oni pokušavaju, “dokle se ne zategne konopac do pucanja”, da pokušavaju tumarati od jednih do drugih imperijalista. Pristaju na sluganski odnos gurajući “sopstveni narod” u sve veće ropstvo, težeći ka sve većoj diktaturi i spremnosti da uguše svaki otpor ili pobunu tog istog naroda uz pomoć svojih gospodara. I ne treba sumnjati u njihovu revnost i sve veću surovost.
Zato je i sve veće prisustvo NATO i gomilanje naoružanja na Balkanu posljedica i borbe velikih imperijalnih sila za dominacijom nad Balkanom, odnosno osiguranje njihovih strateških interesa, kao i posljedica namjere tih režima da se uključe u tu “veliku igru” pokušaja održanja kapitalizma putem Trećeg svjetskog rata.
U istorijski prelomnim vremenima nema se mnogo izbora. Ili ste za ili protiv. Čitavi svijet nepovratno se cijepa na dvije suprotstavljene sile – ogromne mase obespravljenih koje dobijaju sve više organizovanu i ideološku formu na svakoj tački planete i imperijalne sile koje pokušavaju međusobnom borbom, ali i dogovorima oko podjele interesa, sačuvati stari svijet. Svijetu visoke tehnologije, dostupne svim masama za njihov bolji život je tijesno u postojećim društvenim odnosima. U toj borbi starog i novog se mora napraviti taj izbor, pojednostavljeno – između savremenog fašizma koji brani kapitalizam i oslobodilačkih pokreta i borbe za novi svijet.
Na Balkanu ti savremeni fašisti će se sve više svrstavati uz NATO i druge imperijaliste, uz “svoje” režime i nacije, religije, spremni da u ime odbrane kapitalizma krenu u nove ratove, nove podjele i nove pljačke. Dotle će ti savremeni gerilci morati da se uhvate za kariku istorijskog lanca koja ih diže na razinu oslobodilačkog. Sa jasnim ciljem da njihov “juriš na nebo” predstavlja i te kako realno utemeljenje potreba balkanskih masa da se oslobode kapitalističkog ropstva, kako od domaćih, tako i stranih gospodara i okupatora. Jedino svijest o proterivanju stranih okupatora i rušenje revolucijom balkanskih režima je ulaznica za postajanje pripadnikom Balkanskog pokreta otpora.
Balkanske mase mogu dugo trpjeti ropstvo i gospodara glavom, ali balkanske mase će stati uz silu koja se bude odlučno suprotstavljala tim tlačiteljima i koja će u praksi pokazati da se bori za njihove klasne interese. Marširanje pobunjenih balkanskih masa ulicama Beograda, Zagreba, Sarajeva, Prištine, Atine i drugih balkanskih gradova je naš cilj. Mi se za to borimo!
Jedino revolucijom!
Balkanskim pokretom otpora!