Prošlo je vijek i po od poznatog nam slogana: „Istorija ljudskog društva je istorija klasnih borbi“.
Danas se ta naučna istina pokušava minimizirati raznim teorijama o koegzistenciji različitih klasa, o prevaziđenosti same definicije jer živimo u drugim okolnostima, da su se same klase izmijenile…
No, nas interesuje samo jedno – koje su sada to klase gdje mi živimo, koju oni vode borbu i na kom stupnju?
Prije svega, koje klase?
U savremenom svijetu su se formirale tri osnovne sile koje će opredijeliti sudbinu čovječanstva u narednim decenijama.
Prva je izrazito destruktivna sila robno-novčanog svijeta koji gura svijet u varvarstvo ili uništenje, vođena slijepim zakonitostima oplodnje kapitala. Posljedice te sile nam se svakodnevno predstavljaju putem stalnih kriza, opštim haosom i prijetnjama uništenja čovječanstva.
Druga sila se pokušava spasiti od zakonitosti sopstvenog svijeta i otarasiti se okova postojećeg kapitalizma, putem „modernog feudalizma“ i bjekstvom u savremeni fašizam. Nastojenjem da se uspostavi potpuna kontrola ljudskog društva, stvaranjem „nedodirljivih zona“ gdje će obitavati „civilizacijska elita“ i izvan kojih će se nalaziti „svijet varvara“, prepušten samom sebi.
Treća sila su pobunjene svjetske mase koje tragaju za putem ka novom svijetu, batrgajući se između krajnjeg reakcionarizma, vraćanjem u prošlost, religijskog i drugog otuđenja i savremenih revolucionarnih pokreta koji polako krče put ka tom novom svijetu.
No, mi živimo i na Balkanu. To je naš prostor i tu vodimo našu klasnu borbu. I tu su isprepletani interesi savremenog svijeta – a to je borba između nadnacionalnog kapitala protiv imeprijalnih država, kao i borba imperijalnih država među sobom. To je primarni odnos iz koga se izvode svi ostali ekonomski i politički odnosi. Kao sekundarno su tu režimi u balkanskim zemljama koji su u potpunoj zavisnosti i od multinacionalnog kapitala preko neokolonijalnog statusa i dužničkog ropstva i sve više vojne potčinjenosti, odnosno okupacije.
Iza tih osnovnih relacija se odvija klasna borba na tom nižem stupnju, a to je nastojanje vladajuće klase u balkanskim zemljama da što više opljačkaju potčinjenu klasu.
Ko sačinjava tu vladajuću klasu u balkanskim zemljama?
Njeno osnovno svojstvo je da je čine „sveto trojstvo“ kriminala, politike i lokalnih i regionalnih biznismena, kao specifičnog oblika prevazilaženja nacionalne buržoazije. Tom „jedinstvu“ je teško odrediti ko i kada daje taj „prepoznatljiv lik” vladajućoj klasi – da li više odišu kriminalnim kartelom, marionetskim statusom ili nezajažljivošću biznismena. I što je važnije, ta banda je spremna da rasproda sve što se rasprodati da – od radne snage do prirodnih bogatstava, nemilosrdno gazeći po tim obespravljenim masama. Pri tome se stalno grade novi „nacionalni mitovi“ i nudi masama „prava na svoj etnički prostor“, odnosno religijska formula u ovozemaljskim uslovima o nekom i nekada boljem životu.
I sve ovo gore je jasno skoro svakom pripadniku balkanskih masa i ne treba mu objašnjavati i teoretisati. On to zna ili osjeća na svojoj koži.
Znači, jasan nam je protivnik – nadnacionalni kapital, imperijalisti i njihove pozicije u balkanskim zemljama i čiji se interese sprovode preko marionetskih režima koji istovremeno i sve nemilosrdnije pljačkaju i eksploatišu „sopstveni“ narod.
Koja je suprotstavljena klasa?
U kapitalizmu je to proletarijat.
Šta je proletarijat i ko ga danas čini?
Moramo jasno naglasiti da proletarijat nije radništvo po sebi, ni seljaštvo, najamni radnici ili prekaristi u savremenom svijetu, koji rade po potrebi kapitala od danas do sjutra, iako se iz svih ovih slojeva formira proletarijat. Pipadnicima proletarijata se smatraju oni koji po mjestu u društvenoj proizvodnji ne pripadaju kreatorima društvenog života već slijepim izvršiteljima; koji nisu vlasnici sredstava za proizvodnju već prodaju svoju radnu snagu, svoje znanje i umjeće, da bi preživjeli; koji su u samom procesu proizvodnje hijerarhijski potčinjeni; koji ne raspoložu proizvodom koji proizvode već dobijaju bednu nadnicu za to; i koji u toj opštoj razmjeni svog proizvoda dobijaju najmanje s tendencijom stalnog povećanja tog raspona u korist drugih. Znači, proletarijat je tu među nama. Nije nestao. I nije se skoro ništa promijenilo, sem uslova eksploatacije.
Između proletarijata i i vladajuće klase kapitalista, u ma kom obliku, ne može biti mira. I ta borba traje neprekidno sa jačim ili slabijim intenzitetom, sve dok jedna klasa ne uništi drugu.
Mi pripadamo proletarijatu.
Mi smo se opredijelili za silu pobunjenih masa svijeta koji su ustali protiv kapitalizma.
Mi želimo uništiti kapitalizam na ovim prostorima.
I mi ćemo znanjem, upornošću, i svojim životima braniti interese proletarijata.
Balkanski pokret otrora smatramo formom gdje se mogu okupiti sve sile koje žele nacionlno i socijalno oslobođenje.
Pozivamo sve one koji smatraju da pripadaju proletarijatu, sve one koji neće pod nacionalističke barjake, sve one koje neće da služe imperijalistima i savremenom fašizmu, da stupaju u redove borbenog proletarijata.
Jedna sila – jedan cilj!
Balkanskim pokretom otpora!