Prošle su dvije godine od kada su bosanske mase pokazale svim ostalim balkanskim i evropskim narodima kako treba razgovarati sa vladajućom klikom. Pobuna bosanskih masa je bio jedinstven primjer socijalnog bunta nezapamćen u poslednjim decenijama. Pred naletom nezadovoljnih masa vladajuća klika i represivni aparat su ustuknuli i nalazili se pred kapitulacijom. Ubrzo se pokazalo da je to samo bila eksplozija dugo potiskivanog nezadovoljstva i ništa više. Bez jasne strategije i jasnih ciljeva ova pobuna je vrlo brzo utihnula.
Tu defanzivu masa iskoristile su vladajuće strukture da bi uz pomoć imperijalista osnažile represivni aparat i ponovo pokušale bosanskim masama nametnuti stare podjele i još više učvrstile protektorat u BiH.
Sadašnja situacija u BiH nije ništa bolja nego kada je izbila pobuna masa, a u mnogim segmentima društvenog života je i gora. Stepen korupcije, nepotizam i pljačka vladajućih klanova se povećava zajedno sa uticajem raznih imperijalista, dok su mase u još većoj bijedi, i mnogi nastoje pobjeći iz tog tamnog vilajeta. No, mora se primijetiti da se čuju i jači glasovi onih koji pozivaju na zajedništvo naroda BiH i koji nastupaju sve više jedinstveno u aktivnostima protivi vladajućih klika u tzv. Federaciji i tzv. Republici Srpskoj. Isto tako, treba primijetiti da su se ti glasovi čuli i devedesetih i nisu ništa pomogli da se ne desi ono što se desilo.
U Tuzli je obelježena godišnjica pobune nazadovljnih masa. Obelježena je pred nekoliko desetina građana. Malo i kao da se nikada i nije desila. To je jasan znak da je BiH u isčekivanju i na raskršću. Da li će postati privezak zapadnog imperijalizma, odnosno predmet žešćeg nadmetanja ruskog, zapadnog i turskog imperijalizma, ili će krenuti onim putem kojim je krenula prije dvije godine, ako bude imao ko da povede mase.
Sva dosadašnja iskustva klasne borbe u svijetu jasno pokazuju, a to je na primjeru bosanskih masa na tako upečatljiv način potvrđeno, da bez revolucionarne organizacije, koja zna šta hoće i koja ima podršku širokih masa, ne može se ništa ozbiljnije napraviti. Ne može se stihijom, „grlom u jagode“, pozivom na „dobre ljude“ u istoriji ništa napraviti, ma koliko bilo to veliko srce i želja da se prekine sveopšta nepravda. Za to je potrebna revolucionarna organizacija sa jasnim ciljevima i koja zna kako treba voditi klasnu borbu sa klasnim neprijateljem. Ne treba sumnjati da takva organizacija ima velike šanse da bude prihvaćena od bosanskih masa. Da bude prihvaćena i od balkanskih masa kao dio šireg Balkanskog pokreta otpora protiv imperijalista i diktature kapitala. A neminovno će i biti dio tog šireg pokreta, jer će znati da je borba za Balkanski pokret otpora ujedno borba za očuvanje jedinstva BiH i ravnopravnosti njenih naroda.
Za revolucionarnu organizaciju u BiH!
Za jedinstveni Balkanski pokret otpora!