NATO je za jedne “garant slobodnog svijeta“, za druge „ekspanzionistička sila američkog imperijalizma”, a za treće „teroristička organizacija modernog fašizma“. Zavisi ko kako gleda. Uglavnom to mišljenje se formira i zavisi i od proporciji koliko ko treba da pred NATO savije kičmu, od veličine pritiska NATO čizme po jedinici površine neke zemlje, od količine bombi po kvadratnom kilometru ili od broja ubijenih civila. Da ne zaboravimo – i od broja plaćenika ove zločinačke organizacije, odnosno i od stepena otpora koji neki narod ili oslobodilački pokret pruža.
Opštepoznato je da je Balkan region koji je uvijek bio interesantan za nadmetanje velikih sila. Bilo zbog geografskog položaja, bilo zbog sukoba velikih sila na relativno malom prostoru, bilo zbog mnoštva tih malih naroda koji su pogodni da služe kao pioni u većoj geopolitičkoj igri. I već je dosta pisano o ulozi NATOa na Balkanu u očuvanju interesa zapadnog imperijalizma, formiranju sopstvenih baza itd. I činilo se se da je NATO pred zaokruženjem svog prisustva na Balkanu. No, izgleda da to ne ide baš tako glatko.
Na Balkanu van NATOa su ostale Crna Gora, Sbija, BiH, Kosovo i Makedonija. Međutim, događaji na širem planu i gubljenje pozicije u pojedinim regionima, kao i jačanje ruskog imeprijalizma, primorava NATO da ojača svoje pozicije na Balkanu. Događaji u Grčkoj, gdje su se otškrinula vrata i za prisustvo ruskog imeprijalizma, stalno nezadovoljstvo bosanskih masa, sve izraženije nazadovoljstvo u albanskima masama, kao i „prevrtljivost“ Srbije, primorava NATO imperijaliste da zadati posao ubrzaju. Pogotovo kada se uzme u obzir da u vojskama balkanskih zemalja počinje sve otvoreniji sukob ruskih i američkih struja.
Uključivanjem Crne Gore u NATO bi dodatno oslabio otpor u Srbiji, a približivnjem Srbije NATOu lakše bi i BiH bila priključena. Zato je Crna Gora odabrana kao prva stepenica i najslabija karika na tom putu. Crnogorski režim udvorički ispunjava sve naloge zapadnih imperijalista, od svakodnevne propagandne i nužnosti priključenja „za dobrobit svih grđana“, kadrovskih čistki po nalogu NATO imperijalista, do bestijalnih vježbi djece sa oružjem po ulicama Podgorice.
U crnogorskom narodu trenutno nema snaga koje bi pružala veći otpor NATO imperijalistima iz raznih razloga. Pristalice ruskog imperijalizma su slabe, jer je ruski imeprijalizam sada u poziciji da samo kvari posao NATO imperijalistima, sondirajući teren za buduće obračune.
Revolucionarne antiimperijalističke organizacije tek su u začetku.
Istovremeno, sa jačanjem uloge NATO okupatora na prostorima bivše Jugoslavije i Balkana, razne antifašističke grupe vrše propagandu aktivnosti protiv pojava raznih oblika fašizma nastalog uoči i tokom Drugog svjetskog rata, portiv revizije istorije itd. To je svakako poziitvno, jer jača slobodarski duh naroda, a posredno jača i klasna svijest u obespravljenim masama. No, to nije dovoljno, ma kako danas razne šovinstičke i profašističke snage imale značaja po balkanskim zemljama i nosili pečat same vlasti. Nije dovoljno vršiti propagandnu protiv četništva, ustaštva i ostalih šovinističkih pokreta. Potrebno je vršiti i propagandu na glavnoj liniji fronta i protiv glavnog protivnika, a to je NATO okupator – protiv NATO fašizma.
Rečeno je – Ko neće da se bori protiv kapitalizma, nek ćuti o fašizmu.
Treba dodati – Ko neće da se bori protiv NATO okupatora , nek ćuti o antifašizmu.
Aktivisti PR u nekoliko navrata su izveli manje akcije po Crnoj Gori, da bi podsticali slobodarski duh naroda, kako Crna Gora ne bi postala vojnički privezak i baza modernom fašizmu. Kao što je Crna Gora pružala otpor i pobijedila snage veliksrpskog nacionalizma, tako je bitno pripremati i crnogroske mase da se u budećem velikom pokretu balkanskih masa svrstaju na stranu balkanskog antiimperijalističkog pokreta. To je u interesu crnogorskog i svih balkanskih naroda. To je imperativ borbe za slobodu.
Smrt NATO okupatoru !
Balkanskim pokretom otpor!