Vesti

Poziv od strane Marksističko­lenjinističke komunističke partije (MLKP) za “obranu Rojava revolucije” je odjeknulo u Europi, kao i Turskoj. Internacionalisti, revolucionari su počeli putovati u zemlju revolucije. Cilj je uspostaviti internacionalne brigade za obranu revolucije i širiti plamen revolucije u cijelom svijetu.

Rojava revolucija ne donosi samo vijest o novom životu narodima Bliskog istoka, već i narodima cijelog svijeta.

MLKP je prva organizacija u turskom revolucionarnog pokreta koja je odgovorila na revoluciju u Rojava. Od početka revolucije tamo je zauzela svoje mjesto, iako sa skromnim vojnim snaga, u izgradnji revolucije je na prvoj crti. MLKP sada pokušava formirati internacionalne brigade i u kontaktu je s revolucionarnim organizacijama iz Latinske Amerike, Europe, od Balkana do Dalekog istoka.

Od Madrida do Rojava

U naporu MLKP da se stvore internacionalne brigade treba se sjetiti međunarodne brigade uspostavljene za obranu Madrida tokom Španskog građanskog rata. Kad se među borcima moglo čuti samo “No pasaran!”. U tim danima Španija je nije bila samo španska, već i nada naroda u budućnost.

Gotovo 80 godina kasnije komunisti kažu: “Rojava nije samo Rojava” i dolaze da se pridruže interncionalnim brigadama.

MLKP zapovjednik Dilan Serkan rekao je kako je partija bila u Rojava od 2012. g., dodajući da su se oni uglavnom borili u redovima YPG / YPJ. Ona je rekla: “Rojava revolucija je novi signal i bljesak nade na Bliskom istoku, Turskoj i Sjevernoj Kurdistanu. Želimo pomoći konstruktivno i razviti tu revoluciju. Kao borci MLKP smo svjesni naše uloge i zadataka u tom procesu. Mi smo stekli vrijedno iskustvo ovdje i ideja internacionalne brigade je izrasla iz toga.”

Rojava je poziv za svjetsku revoluciju.

Dilan Serkan kaže da će internacionalna brigade biti izraz međunarodne solidarnosti sa Rojavom, i da će biti jedan od glavnih kanala za obnavljanje nade revolucije na ostatak svijeta. “Internacionalna brigada je bitna iako je Rojava možda malo mjesto, ali sadrži veliko bogatstvo. Želimo, dakle, naglasiti važnost za sve partije i organizacije na zajedništvo nad ovim projektom i konkretne korake koje treba poduzeti odmah.”

http://www.kurdishinfo.com/preparations­international­brigade­rojava

Posle više od 130 dana krvave borbe na život i smrt, snage YPG­a su oslobodile grad Kobani od reakcionara iz tzv. Islamske države!

Opsada Kobanija je bila posebno teška s neizvesnim ishodom.No jedan narod kada se ujedini u odbrani svoje slobode je nepobediv. Mnogi reakcioanrni režimi su otvoreno ili prikriveno priželjkivali pad Kobanija. Posebno mesto je imao turski režim, koji je neprestano davao podršku islamistima, u nadi da će njihovo teško naoružanje ugušiti mladu revoluciju u Rožavi. Dobro je poznato da je Turska od samog početka pomagala reakcioanre, slala im naoružanje i obučavala ih. Međutim, narodi Zapadnog Kurdistana su uspeli da u Kobaniju odbrane svoja revolucijom stečena prava.

Uspeh u Kobaniju je višestruko značajan. Pre svega, tzv. Islamska država je u Kobaniju pretrpela i vojni i politički poraz. Zatim, američki i evropski imperijalisti su izgubili priliku da se pod izgovorom “humanitarne katastrofe” svom silom intervenišu u Siriji, dok je Turska, uprkos tome što je blokirala grad, doživela bitan neuspeh u svojoj nameri da uguši revoluciju u Rožavi.

Sukobi u Rožavi su konkretan primer kako snage koje imaju potporu u narodu mogu da pobede brojnijeg i bolje naoružanog protivnika. Ne smemo zaboraviti ni to da oslobođena teritorija, odnosno Rožava, nije nastala preko noći, ona je rezultat višedecenijske borbe kurdskog naroda za slobodu, a ovo je možda i najsvetliji čas te borbe. Ova pobeda kurdskih progresivnih snaga svakako će podstaći i potlačene mase u Turskoj i Severnom Kurdistanu na otpor protiv imperijalizma i domaćih eksploatatora.

https://www.youtube.com/watch?v=jCwgMwIUACU

Bande kapitalističkih plaćenika po Beogradu, Zagrebu, Sarajevu i drugim gradovima bivše Jugoslavije su mislili da nema kraja poniženju i eksploataciji radničke klase. Mislili su da im moć novca, sila represivnog aparata i velike gazde spolja omogućuju lagodnu vladavinu. I da im je jedini problem kako će u zajedničkoj pljački (udruženom zločinačkom poduhvatu), pobijediti svoje rivale, koji hoće samo kao i i oni, bar malo. Za njih je radnička klasa samo statistički podatak, broj – koliko treba otpustiti, koliko im treba dati da prežive, koja im se još prava mogu uskratiti i ništa više. Istina, oni su u pravu. Ta radnička klasa je već decenijama dezorijentisana, gurnuta na marginu, bez skoro ikakvih prava i “bez zuba“, ali je sada je i gladna. Ta radnička klasa može postati bijesna; ta radnička klasa ako iskaže radničku solidarnost, može biti i opasna po samu vlast. Taj “ljudski i nepotrebni višak” neće tražiti samo zaostale plate, zdavstveno osiguranje… Može tražiti nazad fabrike, samu vlast za sebe. Zato , oprez! Stari metod obećanja i prijetnji u paketu najprije, kako opasni virus radničkih barikada i blokada ne bi počeo da se širi. Ako treba, koristiće se i sila, bilo plaćenih fašističkih batinaša, bilo specijanih policija, zbog ugrožavanja javnog reda, poretka i sve u interesu – građana, “poreskih obveznika”, Srbije, Hrvatske, BiH…

Naprijed, na barikade! Sa radnicima, a sa kime bi drugo. Ne sigurno sa pseudoljevičarskim intelektualnim mudroserima kojima su usta puna borbe protiv fašizma, ali nekako kapitalizam ne spominju ili ga spominju s pristojne distance. Naprijed u klasnu borbu! A gdje bi drugo! A i nema druge – htjeli to ili ne.

protesti 01

protesti 05

protesti 04

protesti 03

protesti 02

protesti 07

protesti 06