Nakon izbora u Srbiji, prethodnih dešavanja u Makedoniji, trenutne situacije na Kosovu, postaje jasnije da je borba imperijalista za ovaj prostor Balkana dobila oštriju formu i da će, ostane li trenutni odnos klasnih snaga, cijenu toga u još većoj mjeri plaćati narodi tog prostora.
Ruski petokolonaši, ohrabreni izborima u Srbiji, kursom koji sprovodi Rusija prema zapadnom imperijalizmu kao i nalozima iz Moskve, krenuli se da se mobilišu, propagirajući otvoreni kolaboracionizam. Dotle su se NATO plaćenici iznenada našli u defanzivi. Taktika postepenog zaokruživanja Srbije pod NATO kontrolu očito ne ide željenom brzinom. U novonastaloj situaciji NATO plaćenici moraju prvo da konsoliduju redove, da bi se onda borba podigla na viši stepen. Trenutna miroljubiva retorika je samo dobijanje na vremenu u pregruprisavanju snaga. To potrvđuje i histerični apel američke administracije da se Grčka i Makedonija što prije dogovore oko imena Makedonije, kako bi ona ulaskom u NATO ojačala njegove pozicije, usled situacije u Srbiji, Kosovu, Grčkoj i samoj Makedoniji. U tu svrhu su i izjave predstavnika hrvatskog režima kako Hrvatska čvrsto stoji na ispunjenju NATO zahtjeva i njegovoj misiji, kao i svakodnevni vapaji crnogorskog rukovodstva da Crna Gora treba što prije da bude primjljena u NATO.
NATO plaćenici i ruski petokolonaši, kao dvije štotočinske grupacije su novi kolaboracionisti, zbog slepog izvršavanja svih naloga Moskve, Brisela i Vašingtona, i omogućavanja ovima pustošenje zemlje, njenih resursa i strateških sirovina, davanje neviđenih pogodnosti bankarskim lihvarima i olakšica multinacionalnim kompanijama za zauzimanje telekomunikacija, energetskih kapaciteta, puteva, turističkih destinacija itd.
Ove štetočine zainteresovani su samo da se pravilno pozicioniraju spram moćnika, jer znaju da im od toga zavisi i dolazak i opstanak na vlasti. Normalno da ne propuštaju priliku da u tom imperijalističkom nadmetanju u pustošenju zemlje i pljačkanju naroda i oni daju svoj doprinos.
Glumeći zabrinutost za patnju naroda, štetočine u stvari svoju funkciju obavljaju kao portparoli multinacionalnih kompanija, saopštavajući narodu koja je nova „investicija“ na pomolu. No činjenice su neumoljive – da se zaduženost zemlje stalno povećava, da je izvoz skoro stao, da realne nadnice opadaju, da je zdravstsvo u katastrofalnoj situaciji a stanovništvo sve bolesnije, da je po nivou pismenosti i obrazovanju Srbija na začelju Evrope, da stopa nezaposlenosti raste i približava se 30%, da prijeti demografski kolaps postajući Srbija zemlja sa najstarijim stanovništvom na planeti, da korupcija, da pljačka, da … Živi se od milostinje, kredita, otimanja i prodaje preostaloga. I taj princip preživljavanja je opštevažeći, kako za zemlju, tako i za ogromni dio stanovništva.
Recesija uzima sve više maha, što neminovno vodi pokretanju masa, a što će staviti kolaboracioniste i imperijaliste u novu situaciju i njihovo posezanje za još brutalnijim mjerama.
Stavljanje znake jednakosti između ovih kolaboracionista i savremenih okupatora istorijska je nužnost i u interesu naroda Balkana. Ko to prenebregava, ili pokušava da nađe opravdanje za sadašnju kolaboraciju u istorijskim okolnostima i globalnom odnosu snaga, saučesnik je u neokolonijalnoj okupaciji Balkana.
No jasno je da oslobođenje neće biti nimalo jednostavan niti lak zadatak.
Širenje snažne propagande među narodnim masama o potrebi da sami upravljaju sopstvenim resursima, proterivanju bankarskih zelenaša, potrebi odlaska NATO trupa sa Balkana, i političko raskrinkavanje kolaboracionista, početni je korak tog oslobođenja.
Klasni pokreti masa u Grčkoj, Španiji, Italiji…, kao i pokreti studenta u skoro svim zemljama olakšava stvaranje narodnog pokreta otpora na Balkanu. Stvaranjem narodog pokreta otpora na Balkanu bi se još više vezale ruke imperijalistima i pospešili procesi u drugim djelovima Evrope, odnosno stvorile se pretpostavke za izbijanje antikapitalističkih revolucija.
Balkan balkanskim narodima!
