Stavovi

Komunisti su odavno zauzeli jasan stav u vezi makedonskog nacionalnog pitanja i njihovog prava da brane svoju samostalnost i ime. Osuđivan je svaki pokušaj od strane bugarskih, grčkih i srpskih nacionalista da ospore postojanje makedonske nacije. Tako i danas osuđuju sve pokušaje balkanskih režima koji pokušavaju da ostvare svoje sitne šovinističke interese na račun naroda Makedonije, boreći se na strani nekog od imperijalista.

Samo pitanje izbora naziva države u kojoj će živeti je pitanje na koje odgovor mogu dati samo njeni građani.

Postojeći dogovor koji su postigle vlade Makedonije i Grčke oko imena formalno je u interesu naroda ovih zemalja ali je u suštini donet pod diktatom imperijalista i njihovih trenutnih interesa. Ta diktatura naravno nastavlja da gazi po pravima makedonskih, albanskih i ostalih masa.

Potpuno je neprihvatljivo da se koristi nastupajući referendum kako bi narod Makedonije zvanično priznao okupaciju NATO pakta i EU imperijalista.

Podržavamo sve progresivne snage koje se bore za slobodu Makedonije i Grčke a protiv NATO snaga i svih imperijalista. Obaveza je svih i da se razbija mit da se balkanski narodi ne mogu odupreti ovim silama. Jedinstvo naroda Makedonije, Grčke i ostalih naroda na Balkanu ne može se graditi pod prikrivenim šovinizmom, niti pod dikatom imperijalista ili stavljanja pod NATO čizmu. Samo se ujedinjeni i ravnopravni narodi Balkana mogu osloboditi diktature kapitala i imperijalizma.

Za jedinstvo balkanskih naroda u otporu imperijalizmu!
Balkanskim pokretom otpora!

PR se od svog osnivanja zalagala za mir među jugoslovenskim narodima i poraz nacionalista koji su izazvali rat i strahote našim narodima.

U sadašnjem istorijskom trenutku nijedan režim balkanskih zemalja, bez obzira na svoj sluganski položaj, nije u stanju da izazove novi rat jer za to nema snage, materijalnih resursa, niti su mase tih zemalja spremne da podrže bilo kakvu ratnu politiku. Međutim, pošto se sve balkanske zemlje nalaze pod svojevrsnim vidom okupacije od strane imperijalista, dominacijom NATO snaga, u dužničkom ropstvu od strane finansijskog multinacionalnog kapitala, što se nastavlja bespoštedna pljačka svake stope tih zemalja, i sama dilema – rat ili mir na tim prostorima – ne zavisi od balkanskih režima. Odgovor je u rukama najkrupnijih imperijalističkih moćnika i njihovih saveza. Oni znaju da paktiraju ali i najčešće da ratuju jedni protiv drugih preko leđa drugih naroda.

Da li će biti rata na Balkanu?

Stav PR je da je Treći svjetski rat već počeo, samo što nije dobio tu opštu vojnu formu. On se vodi propagandno, trgovnski, na najvišim finansijskim operacijama i vojno u regionalnim okvirima. Izbijanje ili prelivanje rata na Balkanu je istorijska neminovnost i dio širih procesa.

PR smatra da je zadatak svih režima na Balkanu, bez obzira što su to neprijatelji balkanskim masama i koje treba nemilosrdno srušiti, da rade na očuvanju mira na Balkanu putem podsticanja zajedništva i saradnje među balkanskim narodima. Međutim, pošto su ti režimi u sluganskom položaju, oni neće činiti ništa ili skoro ništa da bi se oduprli diktatima imperijalista. Zato PR nema nikakve dileme u vezi rata na prostoru Balkana.

PR jedino zabrinjava trenutno raspoloženje masa koje se ne osvrću na masovne pogibije, zločine i nesreće koje izazivaju imeprijalistički zlikovci, zabijajući glavu u pijesak, baveći se nekim sporednim stvarima, kao da to njih sjutra neće snaći.

Rat će izbiti i balkanske mase trebaju da se organizuju. Ne da bi ga sada spriječile, jer to nisu trenutno u stanju, nego da vode borbu za mir – protiv imperijalističkog rata i za oslobođenje balkanskih naroda. Da odbiju da stanu pod neke pseudonacionalne barjake koje će razviti sluganski režimi. Da ne dozvole da budu uvučene da ratuju za interese imperijalnih centara moći, jer će cijena tog angažovanja biti visoka, previše visoka. I ma kako taj cilj otpora u ovom trenutku izgledao nemoguć, on će se ostvariti jer je u interesu tih masa koja će besmisleno i masovno ginuti za interese svjetskih zlikovaca. To je u interesu svih onih koji žele da srušekapitalizam kao jedan svijet duboke nepravde, ekonomske neravnopravnosti, stalne neizvjesnosti i bijede, a prije svega ratova za njihove pljačkaške interese.

Neće naša djeca ratovati i ginuti za njihove interese, dok njihova budu živjela u bogatstvu i obijesti!

Balkanskim pokretom otpora!
Balkan balkanskim narodima!

Stav PR je da je novi rat na Balkanu neizbježan. Balkanske mase taj rat ne žele, ali će biti uvučene u njega. Ovo proizilazi iz jednostavne činjenice da interesi imperijalnog i nadnacionalnog kapitala podižu nivo svojih sukoba na Balkanu, a da se svjetske protivrječnosti ubrzano usložnjavaju. Ovdje nećemo ponavljati svima poznate i istorijski potvrđene stavove o značaju Balkana za geostrateške interese velikih sila. Navodimo samo dva odlučujuća faktora: nacionalno pitanje kao sredstvo vladajuće klase za održanje na vlasti, odnosno kao monetu za potkusurivanje velikih sila; i ono osnovno – ponovni sukob velikih sila oko svojih ekonomskih interesa koji ima presudni značaj. Vrhuške u balkanskim režimima su razapete između odabira prave strane u budućim sukobima i sve veće spremnosti da podižu stepen diktature, a samim tim da guše sve oblike protesta obespravljenih masa. Može se reći da tu sve veća eksploatacija masa i njeno siromašenje, nezadovoljstvo i bjekstvo van ovog prostora, u sklopu globalnog pokreta masa, ne igra trenutno nikakvu ulogu u sprečavanju tog sukoba. To nezadovoljstvo masa, i njihov budući istorijski uzlet se može analizirati samo u kontekstu opšteg istorijskog otpora i rušenja diktature kapitala.

PR ponovo poziva sve one snage koje su spremne da se bore za mir, protiv diktature kapitala i za zajedništvo balkanskih naroda da podrže ideju o Balkanskom pokretu otpora. Partija rada poziva i sve antifašističke i antikapitalisitčke grupe i pojedince da podrže ovu ideju i uzmu aktivnog učešća u budućoj borbi balkanskih naroda.

Mir i sloboda balkanskim narodima!
Balkanskim pokretom otpora!

Svaki protest uperen protiv diktature kapitala zaslužuje ne samo verbalnu podršku, nego i preduzimanje aktivnosti da taj čin dobije na snazi. To znači – biti sa studentima kada su na ulici i traže svoja prava, biti ispred fabričkih kapija sa radnicima kada su u štrajku ili krenu na protest , sa seljacima na blokadi puteva, protiv predstavnika države kada krenu da primenjuju silu protiv građana bilo kojim povodom…

Sadašnji znaci ponovnog buđenja klasne svesti i otpora u masama Srbije zalužuje posebnu pažnju zbog promenjinih regionalnih okolnosti i šireg značaja koju Srbija u ovom trenutku ima.

Međutim, podrška svim ovim aktivnostima, da bi se ostvarila svrha borbe protiv diktature kapitala mora uzeti u obzir i činjenicu da se svaki opravadni čin otpora nastoji iskoristi upravo za interese te iste diktature i raznih imperijalista. To se čini preko potkupljenih vrhova sindikata, preuzimanjem bunta od strane poslatih i obučenih “lidera”, pretnjama i zastrašivanjem najhrabrijih i najupornijih u tim protestima, medijskom harangom, lansiranjem lažnim vesti ili prećutkivanjem zbivanja, potsicanjem podela među “pobunjenim” itd.

Stav PR da taktika “pobunjenih” mora nastojati razbijati uske okvire samog protesta – a to se postiže ne dizanjem zahteva protesta na neki viši politički nivo, jer za to trenutno nema uslova, nego nastojenjem da se uključi što širi krug u podršku protestu, bez obzira na njihovo opredeljenja, zanimanje itd. Da pojedinačni klasni protesti dobiju na masovnosti, a posebno podsticati da se broj protesta u vrlo kratkom period naglo poveća.

Time bi se potvrdio i stav PR iznesen tokom masovnih protesta nakon izbora, da se u Srbiji stvara nova situacija – da je klasna svest počela jačati i da Srbija više ne može biti ista kakva je bila u proteklom periodu.

Istovremeno PR osujeđuje svaki podanički pokušaj stavljanja svakog oblika bunta pred nekakvu arbitražu moćnika Srbije, pred arbitržu tih istih koji su doveli te mase u položaj zbog čega su i krenuli u otpor.

Napadati vrhove sindikata kao sluge sistema i preuzimati inicijativu u pobunjenim radničkim masama, i ne dozovoliti mešetaranje u svim drugim oblicima otpora je zadatak koji trenutno stoji pred onima koji su se oprdelili za rušenje diktature kapitala.

Podrška štrajkačima Srbije!
Solidarni sa svima koji pružaju otpor diktaturi kapitala i imperijalnom ropstvu!
Rušiti diktaturu kapitala!

1992 – 1995

Osnovni uzrok raspada Jugoslavije je pobjeda nacionalizma u vrhovima vladajućeg Saveza komunista Jugoslavije. Koreni tog raspada leže u 1948. godini kada je Jugoslavija prešla sa pozicija proleterskog internacionalizma na pozicije opštejugoslovenskog nacionalizma. Taj opštejugoslovenski nacionalizam, u uslovima malograđanskog društva i jačanja partijskih birokratija po republikama, gubio je taj oreol jugoslovenstva, postajući sve više republički, odnosno stvaran – etnički. Raspadu Jugoslavije u uslovima narasle ekonomske krize je doprineo i spoljnji uticaj velikih sila.

Rat na prostoru bivše Jugoslavije su započele snage velikosrpskog nacionalizma kao najmoćnije u svakom pogledu: brojčano, materijalno i vojno.

Jugoslaviju je mogao razoriti samo sukob velikosrpskog i velikorhrvatskog nacionalizma, a što se i dogodilo.

PR je podržala pravednu borbu hrvatskog naroda u otporu velikosrpskoj agresiji.

PR je posebno podržala i zalagala se za očuvanje jedinstvene BiH, stajući na stranu borbe bošnjačkog naroda, protiv namjera velikosrpskih i velikohrvatskih nacionalista da je dijele (“Bosna se dijeliti neće, jer se dijeliti ne može!”). Očuvanje jedinstvene BiH je preduslov za ponovno obnavljanje zajednce naroda na novim temeljima.

PR je pozdravila uspostavljanje mira u Hrvatskoj i BiH i zalagala se za povratak izbjeglica sa područja sa kojih su protjerani.

1995-2001

PR je apelovala da se problem Kosova i položaja albanskog naroda mora riješiti pregovorima demokratski izabranih predstavnika srpskog i albanskog naroda. Osuđivala je svako nastojanje velikosrpskih nacionalista da drže Kosovo pod okupacijom i pozdravila pravednu borbu albanskog naroda.

PR je pozdravila i učestvovala svojim aktivnostima u jačanju snaga u CG koje su se zalagale za odbranu samobitnosti crnogorske nacije i za samostalnost CG.

PR smatra da je intervencija NATO bila u interesu naroda bivše Jugoslavije, jer je time zaustavljen rat, prekinuto dalje stradanje naroda i slomljena kičma agresivnom militantnom velikosrpskom nacionalizmu.

PR je podržala i učestvovala u svim akcijama pobune masa i obaranju režima u Beogradu, jer su se time stvorili uslovi za mir na jugoslovenskom prostoru, kao i prostor za optočinjanje klasne, odnosno antiimperijalističke borbe.

2001- 2017.

PR je napadala tzv. privatizaciju kao običnu pljačku koja će uništiti ne samo mnoga preduzeća i fabrike, već i uskratiti osnovna prava radništvu i gurnuti ga u još veće siromaštvo i na političku marginu.

PR formuliše svoje osnovne parole: “Jedino revolucijom”, “Rušiti diktaturu kapitala” , “Mir među narodima – rat među klasama”, “Balkanskim pokretom otpora”.

PR pozdravlja i učestvuje u svim oblicima klasnog otpora, posebno u pobuni bosanskih masa kao klice prevazilaženja nametnutih nacionalnih podjela. Istovremeno, PR širi stav da bez revolucionarne organizacije oslonjene na široki pokret masa ne može se započeti uspješna klasna i antiimperijalistička borba.

NATO i zapadni imperijalisti su osnovni neprijatelji balkanskih naroda i svih naroda svijeta, i zato treba svu propagandnu aktivnost usmjeriti protiv okupacije od strane ovih imperijalista. Istovremeno, ne treba dozvoliti da njihovo mjesto zauzmu ruski ili neki drugi imperijalisti. Zato je osnovna parola i aktivnost PR na jačanju ideje o potrebi stvaranja Balkanskog pokreta otpora, pokreta koji će okupljati sve balkanske narode i koji će voditi zajedničku borbu protiv diktature kapitala, oslobađanja od NATO okupacije i svih imperijalista, sa parolom – Balkan balkanskim narodima!

Stvaraju se uslovi za novi talas klasne borbe na području Balkana i treba voditi borbu protiv svih nastojanja ponovnog raspirivanja međunacionalne mržnje, odnosno podsticanja sukoba među balkanskim narodima.

PR smatra da su uslovi za obnovu borbenijih revolucionarnih organizacija stvoreni i da treba insistirati na borbi protiv svih snaga koje su prepreka klasnoj borbi protiv diktature kapitala i imperijalista.

Svijest o slabosti revolucionarnih snaga na području Balkana nije alibi za pristajanje na reformističku i oportunističku liniju. Zato će PR voditi odlučnu borbu protiv dvije linije koje su prisutne na tzv. ljevici na prostoru Balkana – jedna je pod uticajem reformizma i čiji su nosioci u suštini psi na lancu zapadnih imperijalista, i druge koja je inficirana nacionalizmom i čiji su nosioci ekspozitura ruskog imperijalizma.

Odlučno za slom NATO snaga i zapadnog imperijalizma na Balkanu!
Odlučno protiv svih ostalih imperijalista!