Sa porastom antikomunističkih trendova unutar komunističkog pokreta, nastalih usled ideološke konfuzije u drugoj polovini XX vijeka, započela je očajnička potraga za zamjenom revolucionarnog subjekta proleterijata.
Ovakva potraga bila je zasnovana na ekstremno desničarskim i ljevičarskim odstupanjima od marksizma i njegove revolucionarne materijalističke dijalektike. No, pored mnoštvo razlika u formi, suština ovih odstupanja bila je ista: odsustvo u svemu, proleterijata i proleterske discipline.
Jedna takva tendencija, koja duboko dominira u redovima legalne ljevice na Balkanu, jeste tendencija građanskog “antifašizma”. Organizacije u kojima je ovakav oportunizam dominantan fašizam redukuju na površne pretpostavke poput: “Fašizam je netolerancija prema različitosti.”. Oni u krajnjem ishodu dolaze do zaključka da je fašizam svugdje oko njih, da je što god im se ne dopada fašizam. U isto vrijeme, oni mnoge stvarne manifestacije fašizma ignorišu iz ličnih oportunističkih razloga.
Pogrešnim određenjem fašizma, oportunisti ovog tipa sebi odobravaju propusnicu da osnivaju neprincipijelne saveze i opravdaju sopstvenu kapitulaciju pred buržoazijom. Dok narodu predstavljaju prazne ljevičarske fraze poput “Smrt fašizmu!” i neozbiljnih gluposti poput “Jebeš kapitalizam!”, oni u stavovima i akcijama ne nude ništa novo krećući se u okvirima buržoaske demokratije. Problem ne vide u buržoaskoj demokratiji kao takvoj već u njenom rukovodstvu. Umjesto da svoju političku borbu okreću na imperijalizam i samu buržoasku državu, oni svoju borbu zasnivaju na odredbama tzv. međunarodna prava i zakona, te vode borbu protiv “fašista” u parlamentu, u cilju odbrane demokratske liberalne buržoazije od “ludih fašističkih” elemenata koji pokušavaju”preuzeti vlast”. (ili su već preuzeli vlast, te tako glavni cilj političke borbe postaje smaknuti te iste “fašiste” sa vlasti.)
Osnova njihove neispravne analize fašizma i odnosa snaga u buržoaskom društvu stvorenom na Balkanu jeste upravo lažna protivrečnost koju prave između demokratije i diktature.
Dok marksisti razumiju da su sve države, bez obzira na način na koji se moć organizuje, diktature, ovi tipovi oportunista pokušavaju stvoriti lažnu kvalitativnu razliku između diktature i demokratije, te na taj način prepadnuti djelove radničke klase da je “naša” demokratija pod napadom od strane fašističkih elemenata.
U realnosti, politička borba ovih oportunista nije ništa no borba vođena težnjom sitne buržoazije koja je svijesna svoje budućnosti da bude na čelu buržoaske diktature. Proglašavanje svake reakcije buržoaske diktature fašizmom ovi oportunsiti otežavaju borbu protiv onoga što je istinski fašističko, a ojačava poziciju liberalne demokratije, koja je po njima konstantno pod napadom te je neophodno braniti je.
Naravno, mi smo svijesni da će buržoaska diktatura mobilisati fašiste i fašističke grupe ako joj je to neophodno. Ali u ovom trenutku ima obilje reakcionara na koje može da se osloni uslijed nedostatka moćnijeg revolucionarnog subjekta. Ne smijemo koristiti formalno i apstraktno protivljenje fašizmu da bismo branili liberalnu buržoaziju.
Građanski antifašizam propagiran od strane ovih oportunista je u praksi sluga imperijalista i njihovih komparadorskih sluga na Balkanu. Imperijalizmu i komparadorskoj buržoaziji je u najboljem interesu stvoriti konfuziju oko značenja antifašižma, te ga na taj način preuzeti pod svoj povodac. I praksa nam dokazuje da je ovaj proces već započet – građanski antifašisti već su uključeni u propagandnu mašineriju komparadorske buržoazije. Obilježavanjem datuma, propagiranjem potrošačke ideologije, podrškom jednih ili drugih imperijalista, i prigušivanjem revolucionarne svijesti, oportunisti sebe stavljaju na stranu buržoazije kako bi se prikazali kao “prihvatljivi” pred građanskim društvom.
Istinski Antifašistički pokret mora biti podređen proletarijatu i proleterskoj disciplini. Balkanski Pokret Otpora ne smije biti samo pokrenut od strane proletarijata, već mora i ostvarivati strateške interese osnivanja proleterske moći, borivši se protiv imperijalizma i legitimnosti buržoaske demokratije, upravo socijalističkom transformacijom. A kada buržoaska država započne sa daljom fašizacijom kako bi se takvoj transformaciji suprostavila, antifašistički pokret se mora suprostaviti fašizmu, ne kako bi odbranio demokratiju, već kako bi odbranio socijalističku transformaciju i revolucionarne dobitke naroda. U suprotnom će ti isti “antifašisti” biti borci za građansko društvo i imperijalizam protiv komunističkog pokreta – za buržoasku diktaturu u duboko protivrečnom imperijalističkom taboru.
Kao komunisti, moramo imati jasnu sliku o tome ko je naš prijatelj, a ko neprijatelj. Istinski antifašizam danas ne smije proglasiti očuvanje demokratije, što samo znači očuvanje komparadorske vladavine na Balkanu, kao i očuvanje potencijala fašizma da postane način na koji buržoazija sprovodi svoju vladavinu.
Samim tim, mi smatramo da je građanski antifašizam koji se pokušava svim sredstvima promovirati i nametnuti naš ideološki protivnik i da treba voditi borbu protiv takvog protivnika.
Balkanskim pokretom otpora!