Svijet se sada nalazi u završnoj fazi formiranja imperijalističkih saveza, koji se sve više više dijeli na dvije suprotstavljene strane. Na jednoj strani je zapadni imperijalizam predvođen SAD-om i NATO snagama sa svojim satelitima, na drugoj strani je imperijalistička osovina Rusija-Kina sa svojim saveznicima. Grupisanje kapitalističkih zemalja je ubrzano. Preko noći stari odnosi i savezi pucaju i novi se stvaraju, sve u zauzimanje pozicije pred odlučujuće sukobe i u nadi da je to ona slamka spasa koja štiti od propasti. Do tog sukoba niz manjih ratova odgovara i jednim i drugim imeprijalistima, jer pomažu razvoju ratne mašinerije i ublažuju stanje totalne krize i haosa u kom se svijet nalazi. Vidimo da oni ratuju jedni protiv drugih na nekim tačkama svijeta, dok na drugim su saveznici, a što nije uopšte u protivrečju sa samom prirodom kapitalizma i imperijalizma. No, vrijeme ipak ističe i ulazi se u period međusobnih ultimatuma.
Koji je položaj balkanskih naroda u tom imeprijalističkom nadmetanju i predstojećem ratu?
Kao prvo, treba poći od činjenice da su balkanski narodi pod okupacijom zapadnog imperijalizma i u dužničkom ropstvu. Ta okupacija se prije svega sprovodi finansijskim diktatima, nesmetanom pljačkom resursa, uz sve izrazitije vojno prisustvo NATO trupa. Grčka je skoro cijela pretvorena u NATO bazu, a njegove baze su i u Bugarskoj, Rumuniji, Kosovu, BiH i ubrzano rade da stave tačku na tu okupaciju potpunim potčinjavanjem i Srbije. Ruski i kineski imperijalisti pokušavaju ekonomski a i vojno, prije svega preko Srbije i svojih eksponenata u BiH, otežati poziciju zapadnim imperijalistima na Balkanu.
Koji odgovor može biti balkanskih naroda u datoj istorijskoj situaciji?
Balkanski narodi već pokazuju da nisu spremni ratovati za lokalne interese vladajuće klase poput „Velike Srbije“, „Velike Hrvatske“, “Velike Albanije“ itd. I balkanske mase su svjesne da su njihovi režimi korumpirani i sluge krupnog kapitala. Za sada u balkanskim masama još nije jasno prisutna ideja o potrebi da Balkan pripada balkanskim narodima, a pogotovo ne ideja o potrebi stvaranja Balkanskog pokreta otpora. To ne znači da se ne stvaraju sve više uslovi da se krene u tom pravcu. U sve češćim otporima diktaturi kapitala i protivljenje sistemima sa masama na ulicama bilo kojim povodom prepoznaju se klice i klasnog, ali i antiimperijalističkog otpora. I taj proces početnog otpora među balkanskim masama ima šaroliku ideološku suštinu. S jedne strane jasno odbacivanje nacionalističkih ideja i spremnost da se gradi zajedništvo među balkanskim narodima, a sa druge strane tendencija da se bude “svoj na svom“. To govori da su balkanske mase tek probuđene u svom otporu i na početku gdje je prisutna idejna mješavina svega. Svakako da su najprisutnije ideje tog modernog fašizma koji želi prevazići „zasterjeli kapitalizam“ u ime globalističke diktature, a druge su sa pozicija nacionalističke svijesti preoblikovane „domaćinskim fašizmom“ u paničnim pokušaju grupisanja i zatvaranja u „svoje torove“. No, zajedničko za sve nezadovoljne mase koje su u sve većem broju na ulicama balkanskih gradova je suprotstavljanje postojećim balkanskim mafijaškim, korumpiranim i sluganskim režimima.
Šta može privremeno zaustaviti taj proces buđenja masa i otpora?
To je rat koji je takođe neizbježan i koji privremeno svojom silom potire svaki otpor masa. Rat koji će gurnuti balkanske mase da kao topovsko meso ginu za interese pojedinih imperijalnih saveza, pri čemu će ti imperijalni gospodari ostavljati njihove simbole na vojnim uniformama, stvarajući im privid da ginu za “svoje”.
Da li postoji mogućnost da se balkanske mase sačuvaju od tog rata? Kako izaći iz tog naizgled začaranog kruga ropstva i nemoći?
Ne, u sadašnjem odnosu snaga za sada ne postoju ta mogućnost. Pri sadašnjem odnosu klasnih i međuimperijalističkih snaga ostaje da će balkanske mase biti sredstvo u tom ratu za strane imperijalista, mobilisani u njihovim raznim falangama i koji će terorisati po Balkanu, čineći strahovite zločine. A spas za mase da će naći u izbjeglištvu već danas ubrzano nestaje pred njihovim očima, s nestankom teritorija gdje bi se mogli skloniti.
Međutim, mi ćemo insistirati na paroli – Balkan balkanskim narodima. Na paroli koja se direktno susprotstavlja i zadire u interese vladajuće klase, kao i njihovih mentora, odnosno imperijalističkih porobljivača. Ona je eksplicitno suprotstavljena vladajućim korumpiranim, mafijaškim režimima, kojim je već prilepljena i etiketa kolaboracionizma. Ona je suprostvavljena i svim tim imperijalistima koji se bore za svoje interese na Balkanu da porobe, opljačkaju, ponovo opljačkaju i, ako treba, ponovo zavade, u dugom nizu sluganstva i dužničkog ropstva balkanskih naroda. Ona je direktno suprotstavljena i ideji ujedinjenog Balkana pod čizmom imperijalista, a koji sprovode njihovi sluganski režimi.
I ma kako to na prvi pogled izgledalo nerealno, relizacije ideje – Balkan balkanskim narodima, kako u miru tako i u periodu međuimperijalističkog rata, podrzumijeva stvaranje sile koja će iznijet tu ideju, a to je Balkanski pokret otpora. Ta sila od radnika, prekarista, zavisne inteligencije, seljaka i sitnih privatnika koji su spremi uzeti pušku je ono što je spas za te balkanske narode da ne ginu u tim tuđim ratovima, i da stvaraju osnove budućim generacijama da sačuvaju stvarno svoje i otvore perspektivu novom svijetu. I to je ta jedina karika koja preostaje i osigurava masama Balkana da nastave da im rat ne zaustavi to započeto buđenje svijesti i procesa oslobođenja na višem stupnju, zajedno sa pobunjenim masama svijeta.
Svaka ideja, ukoliko ima istorijsko opravadnje, bez obzira na sva iskušenja, će zaživjeti i pobijediti. I to je naša vodilja. A mora pobijediti jer balkanske mase su već u takvom položaju da počinju shvatati da je klasna borba za nemilosrdno uništenje vladajuće klase, rušenje sistema i oslobađanje od imperijalizma jedini način da oni počnu da žive kao slobodni ljudi. Naš stav je davno formulisan: udruženi balkanski narodi u zajedničkoj borbi protiv okupacije zapadnih imperijalista i suprotstavljanje zavisnosti od drugih imperijalista i uništenjem njihovih slugu je jedina uska i svjetla staza koja vodi ka oslobođenju od ropstva, pljačke i nestanka – da balkanski narodi odbace slugansku pušku i čvrsto zgrabe svoju – oslobodilačku.