Nacionalizam koji je devedesetih godina bio najjača sila i iznutra razarao Jugoslaviju, pretrpio je tada vojni poraz. Mislimo na militantni velikosrpski nacionalizam sa svojim lokalimperijalističkim ciljevima. I zajedno sa tim porazom taj nacionalizam je morao da pređe na defanzivnu poziciju. Drugi nacionalizmi, u prvom redu velikohrvatski, prilagodili su se novonastaloj situaciji i stavili se u službi svojih zaštitnika – zapadnih imperijalista sa NATO vojnom silom.
Opštom svjetskom krizom i započinjanjem Trećeg svjetskog rata među imperijalistima, s novim formama sukobljavnja i ratovanja, mijenjaju se i okolnosti na ovim prostorima. Na Balkanu jedino još Srbija nije pod željenom kontrolom zapadnih imperijalista predvođenih SAD-om. To pokušavaju koristiti ruski imperijalisti kako bi održali pozicije na Balkanu i otežali namjere zapadnog imperijalizma. Ruski imperijalisti koriste sve moguće forme za djelovanje protiv zapadnog imperijalizma od nacional-fašizma, religioznog fundamentalizma, vojnog vezivanja i ekonomskog pritiska, do hibridnog rata. I to im olakšava konfuzija i narasle protivrječnosti između imperijalista Zapadne Evrope i SAD. Zapadni imperijaliisti na prostoru Balkana koriste slične metode s tim da su u prednosti u odnosu na ruske imperijaliste jer poseduju vojne baze na teritorijama skoro svih balkanskih zemalja, i ujedno podržavaju sve podaničke snage i režime koji su spremni da budu najvjernije sluge njihovih interesa. Kao sporedni nezanemarljiv faktor se javlja i uticaj posebnih evropskih, kao i turskih i kineskih imperijalista…
Strategija imperijalista prilikom borbe za bilo koju teritoriju je uvijek sila: oni se dogovaraju i ratuju, oni trguju teritorijama i narodima, tjerajući ih na sukobe i nametajući im mir po njihovim uslovima. I u svim tim situacijama je zajedničko to da su tu zbog profita, bolje reći bezočne pljačke.
Kako treba da se postavi jedna revolucionarna organizacija u datoj istorijskoj situaciji?
Naša teorija i sama istorijska praksa nas uči da u trenucima otvorenih sukoba najmoćnijih velikih sila jedna revolucionarna organizacija treba da gradi oružanu silu koja će raditi na jačanju pokreta u masama. Koja će naći mogućnosti da ne bude uvučena u taj sukob i ojača svoju snagu na nezadovoljstvu potčinjenih masa i kroz slabosti i suprotnosti samih imperijalista.
Iz te potrebe PR je definisala stavove koji su samo kontinuirani izraz njene principijelne pozicije tokom svog postojanja.
Partija rada smatra da osnovna idejna vodilja obespravljenih balkanskih masa, balkanskih naroda treba da bude borba za mir, kroz vođenje klasnog rata protiv svojih neprijatelja tih masa a to su imperijalistički porobljivači i njihove marionertske sluge koji zajednički sprovode diktaturu kapitala.
Taj opšti stav PR određuje konkretnu poziciju u datim okolnostima po nacionalnom pitanju.
PR je još devdesesetih godina, dok je počinjao rat na postoru bivše Jugoslavije, zauzela stav da podržava borbu hrvatskog naroda u otporu velikosrpskoj agresiji. Da bi potom podržala oslobođenje Hrvatske na cijeloj njenoj teritoriji i osudila etničko čišćenje koje je tom prilikom sprovedno nad srpskih narodom. Da se zalagala za povratak srpskih izbjeglica na teritoriji Hrvatske. I danas da je protiv ustašoizacije Hrvatske i njenog podaničkog položaja spram zapadnog imperijalizma.
PR je posebno isticala svoj stav da se Bosna dijeliti neće jer se dijeliti ne može. I taj stav je zadržala do danas. Podržavajući pravednu borbu bošnjačakog i drugih naroda za očuvanje jedinstvene BiH. PR smatra da je očuvanje jedinstvene BiH ravnopravne zajednice njenih naroda, ujedno borba protiv podjela na Balkanu i suževanje manevarskog prostora samim imperijalistima i njihovim marionetama. Zato je PR i danas odlučno u odbrani jedinstva BiH, ravnopravne zajednice svih njenih naroda, protiv svih ostataka nacionalističke mržnje i planova, otvorenih i prikrivenih, za njeno dijeljenje. Protiv nasrtaja imperijalista da je uređuju po njihovim mjerilima, odnosno razbijaju radi sopstvenih interesa.
PR je odlučno stala na stranu pravedne borbe albanskog naroda na Kosovu u svojoj borbi za nacionalno oslobođenje, protiv velikosrpskog aperthejda i namjere protjerivanja albanskog naroda sa Kosova. Tako i danas se PR zalaže za međusobno priznavanje Srbije i Kosova i uspostavljenje saradnje među dva naroda, kao preduslova i osovine borbe za oslobođenje balkanskih naroda od imperijalizma.
PR je podržala borbu crngoroskog naroda za ostvarenje svoje nacionalne samobitnosti. I danas je PR u borbi za odbranu te samobitnosti, da se Crna Gora odupre svim nasrtajima kako bi se ugušila crnogorska nacionalna samobitnost i njena državnost. No, PR će biti za vođenje borbe za oslobađanje Crne Gore od njenog podaničkog položaja spram zapadnog imperijlaizma i NATO okupacije.
PR se zalagala uvijek za očuvanje jedinstvene Makedonije s pravom njenih narorda da sami određuju puteve svog razvoja. Stoga je PR danas za uključivanje borbe ravnopravnih naroda Makedonije u jedinstveni otpor naroda Balkana za svoje oslobođenje.
PR je uvijek isticala da je cijenu velikosrpske politike na Balkanu uvjek i najviše je plaćao sam srpski narod. Ta velikosrpska politika je uvijek bila sredstvo u rukama vladajućih političkih snaga u Beogradu, a ujedno i sredstvo velikih sila koji su upravo koristili tu moćnu snagu radi međusobne borbe na Balkanu.
Mi smatramo da danas svaki poraz, prije svega snaga velikosrpkog nacionalizma, koje se nisu nikada odrekli svojih lokalimperijalističkih projekata, potom i ostalih nacionalizama, u sadašnjioj situciji, otvara mogućnost za veće povezivanje balkanskih naoroda i veće mogućnosti građenja jedinstvenog otpora imperijalizmu.
PR se takođe zalaže za apsolutna prava svih regionalnih podebnosti u svim državama poputu Vojvodine, Sandžaka, Dalmacije, Slavonije,Istre…, kao i prava svim nacionalnim manjinama u svim državama Balkana bez ikakvih ograničnja.
Zaključni stav PR je da dok god postoji imperijalističko zavisnost i ropstvo, kao i marionetski režimi na Balkanu ne može se riještiti nacionalno pitanje, jer to nije u interesu niti imperijalista niti vladjućih klika balkanskih država.
No, kao što imperijalisti mogu svojom silom vještački ujediniti balkanske narode u njihovom ropstvu radi ostvsrenje svojih interesa, njihovo oslobođenje od imperijalizma, diktature kapitala i opšte neslobode i potčinjenosti može se ostvariti jedino kroz internacionalistički pokret zasnovan na klasnim interesima tih obespravljenih masa.
PR smatra da je moguće ujediniti sve balkanske narode u zajedničkoj borbi protiv imperijalizma.
PR smatra da balkanske obespravljene mase, koje se nalaze na poluperiferiji centara kapitala, moguće ujediniti na klasnoj osnovi u jedinstveni pokret, bez obzira na sve nacionalne i druge podjele.
Balkan slobodnim balkanskim narodima!
Balkanskim pokretom otpora!
