Neki “novi” fašisti

Fašitičke grupe u Srbiju su na putu legalnog političkog delovanja, i za to su se stekli svi neophodni uslovi. Grupe poput „Dveri“, “Pokreta 1389“ i sličnih su dobili signal da počnu sa legalnim delovanjem, registrujići se kao političke stranke. Podrške koju uživaju ove grupe od SPC, pojedinih intelektualnih krugova, krupnih kapitalista, nekih stranaka, kao i podrška iz inostranstva, veliki je podstrek za ove gupe da, prikrivajući svoju fašističku bit, pokušaju kroz institucije sistema osvojiti vlast. Opšte nazadovoljstvo koji postoji u narodu, kao i haotičnost koja vlada u Srbija i uopšte u svetu, pruža šansu ovim grupama da zadobiju i veću podršku u društvu.

Odabiranjem mađarskog modela, tj. „puzećeg hoda kroz institucije“, fašističke grupe su odabrale racionalan metod političkog delovanja, jer je postojeća vlast u Srbiji na korak od prihvatanja ove namere fašista kao svršenog čina.

Treba uzeti u obzir i to da su sve kapitalističke države u uslovima krize spremne da svoje negovane fašističke grupe uključe u sami sistem, u pokušaju njihove odbrane od socijalnog nezadovoljstva, pobuna i revolucije.

PR ne prvi razlike u tretiranju vlasti u Srbiji i prikrivenih ili otvoreno fašističkih grupa, kao ciljeva koji treba da budu uništeni. Međutim, PR interesuje taj trenutak kad će se konačno poklopiti svi ciljevi fašističkih grupa i režima u Srbiji. To je trenutak kada će u Srbiji i šire već biti jasna i vidljiva crta razgraničenja između branitelja kapitalističkog poretka i pobunjenih narodnih masa. Do tog trenuta će se fašističke grupe i režim u Srbiji sukobljavati samo po jenom pitanju, a to je odnos prema zapadnim imperijalistima. Intenzitet podrške koju uživaju ove fašističke › [8] »grupe od strane ruskog imperijalizma, i koji pokušava ponovo ojačati svoj uticaj u Srbiji i na Balkanu, određivaće i intenzitet supotstvaljanja tih grupa postojećem režimu.

PR će nastaviti da se bori protiv širenja fašističkog otrova među mladima Srbije, a koji se već više od dve decenije neprestalno izliva u različitim oblicima, zahvaljujući politici režim u Beogradu.

Borba se nastavlja! Protiv fašista i profitera!

Pobuna narodnih masa!

Obespravljene mase u arapskom svijetu poručuju da ne žele više da žive pod diktatorskim režimima u društvu koji im ne može omogućiti osnovne socijalne uslove, ravnopravnost i slobodu. I pored stihijnosti u pobunama, nedostatka jačih revolucionarnih snaga, kao i sinronizovanog djelovanja imperijalista i režima da ugase ove požare, borba se nastavlja. Pobunjene mase su osjetile kolika je moć ujedinjenog naroda i neće lako pristati na kapitulaciju. Na ruku pobunjenim masama u arapskom svijetu ide i činjenica da imperijalistima nedostaje ljudstvo kako bi smirivali narodni otpor širom svijeta. Imperijalisti su u takvoj situaciji primorani da nude ustupke i saveze dojučerašnjim protivnicima s ciljem da pobunjene mase ne postave pitanje revolucionarne promjene samih osnova društvenog uređenja. Jedno je izvjesno – u arapskom svijetu je otvoren novi front klasnog rata protiv imperijalizma i koji će se završiti pobjedom potlačenih klasa.

Pred pobunjenim masama imperijalisti zbijaju svoje redove, dogovarajući se na NATO konferencijama i samitima o daljim planovima za odbranu kapitalističkog svijeta. Ti planovi mogu imati samo jedan konkretni cilj – nastavak rata protiv naroda svijeta, odnosno nastavak činjenja masovnih zločina i razaranja…

PR je na anti­NATO demonstracijama u Minhenu jasno iskazala svoj stav da će nastaviti propagandu protiv ove zločinačke alijanse i da smatra legitimnim ciljem sve one koji pomažu NATO terorizam širom svijeta.

Kvislinški režimi na Balkanu su od strane imperijalista stavljeni pred svršen čin i trude se svim sredstvima da ubede narod o opravdanosti većeg angažovanja u okviru NATO pakta. Tako je režim u Hrvatskoj počeo priznavati da hrvatski vojnici učestvuju u borbenim operacijama u Avganistanu. Režim u Srbiji je pod motom «vojne neutralnosti» počeo intenzivnu saradnju sa NATO­om, kako bi bez većeg otpora uključio Srbiju u ovaj pakt. Vlasti u Srbija navode da je veliko priznanje to što će se tokom juna 2011. godine u Beogradu održati samit NATO­a.

Pred revolucionarima Hrvatske, BiH, Kosova, Srbije… stoji zadatak da permanentno iskazuju svoj stav o NATO paktu i režimima koji koriste obespravljene mase u službi ovih savremenihokupatora, kao i da se suprotstave svakom skupu tih masovnih ubica. NATO samit tokom juna u Beogradu je svakako prilika za to.

Iako je klasna borba na prostoru bivše Jugoslavije na nižem stupnju nego u mnogim državama Evrope, svakodnevni štrajkovi i nemoć režima da rešavaju osnovne zahtjeve štrajkača iz raznih slojeva društva, stvaraju uslove da se uskoro po gradovima BiH, Hrvatske Srbije, Kosova, Makedonije… pojavljuju i masovna, stihijska izlivanja nezadovoljstva radničke klase, nezaposlenih, studenata, srednjoškolske omladine, seljaštva, penzionera, ratnih invalida i izbjeglica. Međutim, ovaj porast nezadovoljstva kao da ne plaši mnogo korumpirane političke vrhuške. One su uvjerene da imaju dovoljnu podršku u kapitalističkoj eliti, snagama represije, rezervnim fašističkim hordama i, u krajnjoj nuždi, imperijalistima. Sve učestalije štrajkove, za sada, ovi režimi uspevaju da slome preko svojih kupljenih sindikata. No obespravljenim masama postaje jasno da su postojeći sindikati izgubili svaki legitimitet da pregovaraju u ime njih. Zato ni organizovanje štrajkova od rukovodstava ovih sindikata nema tako masovnu i odlučnu podršku ni samih članova sindikata.

Samo ona politička sila koja se bude stvarala i nicala iz bede i poniženja radničke klase i drugih obespravljenih slojeva ima istorijski legitimitet da vodi «pregovore» sa vladajućom klasom. Da vodi «pregovore» na ulicama, po fabrikama, univerzitetima, selima, rudnicima – u svakodnevnoj klasnoj i revolucionarnoj borbi, dok se ne sruši kapitalistički poredak i uništi kapitalistička klasa, uspostavljanjem društva socijalne ravnopravnosti, pravde i slobode.

Smrt kapitalizmu – sloboda narodu!

Saopštenje PR – januar 2011

Partija rada je izvršila akciju lijepljenja plakata i ostalog propagandnog materijala u sljedećim gradovima: Bijeljina, Banja Luka , Brčko, Doboj, Zenica, Tuzla.

Cilj akcije je bio da se građani podstaknu na veći otpor teškom ekonomskom stanju u BiH, i da se podstakne slobodarski i antiimperijalistički duh naroda BiH.

O ovoj akciji su izvijestili mediji u BiH, uz reakciju građana koji se uglavnom slažu sa porukama PR.

Na ovu akciju je reagovalo i Udruženje građana “Front” (zanimljiv naziv za “mirotvorce”), i pozvalo “nadležne” u MUP­u TK da “hitno pokrenu akciju otkrivanja i privođenja članova militarističke, a moguće i terorističke skupine koja pod nazivom Partija rada građane podstiče na nove ratne sukobe.”

Zanimljivo je da samoprozvano “udruženje” ne poziva MUP TK da pohvata ratne zločince, kriminalce, trgovce bijelim robljem, ekonomske kriminalce, ratne profitere, političke bandite koji su odgovorni za smrt desetine hiljada bosanskih građana, a koji neprestalno razaraju našu zemlju, nego se okomilo na komuniste.

Partija Rada ne priznaje vaše sudove, vaše “nadležne organe”, vaše zakone, koje služe samo jednom: tlačenju naroda BiH.

Mi ne priznajemo vaš sluganski odnos prema NATO, WTO i IMF.

Mi se borimo protiv fašizma i uvijek ćemo se boriti protiv njega.

Mi ne pristajemo na ubijanje iračke, avganistanske djece i pljačku njihove zemlje , kao što ne priznajemo pljačku bilo kojeg drugog naroda ove planete.

BORBA SE NASTAVLJA!
JEDINO REVOLUCIJOM!
SMRT FAŠIZMU , SLOBODA NARODU!

Saopštenje PR – Sjekira za vrat

Posle aktivnosti po BIH, PR nastavlja poropagandne akcije po Srbiji. U akciji Baba do sada su izvršene propagandne aktivnosti u Zrenjaninu, Beogradu, Kruševcu, Trsteniku, Vrnjačkoj Banji, Aranđelovcu, Novom Sadu, Čačku, Vrbasu, Crvenki… Istovremeno partija PR nastavlja sa akcijama u cilju sprečavanja pojačane propagande fašističkih grupa po gradovima Srbije.

Prošlogodišnja najava režima u Srbiji da će krenuti u odlučnu bornu protiv fašizma je bio samo jedan demagoški poklič i izraz nemoći. PR je uvijek tvrdila da će se na kraju interesi « neprijatelja » – krupnih kapitalista, neoliberalanih marionetskih političara, crkve i fašističkih grupa podudariti, jer su oni svi uključeni na jednom zadatku – odbranu kapitalističkog poretka, a koji je istorija osudila na poraz i koje mase širom svijeta svojim revoltom i odlučnom borbom odbacuju.

PR rada poziva sve neodlučne da se priključe borbi protiv kapitalizma i nastupajućeg fašizma, prije nego li ih sjekira globalnog fašizma ne tresne za vrat.

Smrt kapitalizmu i fašizmu!
Sloboda narodu!

Saopštenje PR – odlazak revolucionara

U Crvenki ( Vojvodina, Srbija) je sahranjen Đoko Pejović u svojoj 88. godini.

Đoko Pejović je bio reovolucionar i pripadnik PR. Rođen je 1923. godine u Komanima (Crna Gora) u seljačkoj porodici. Sa sedamnaest godina je postao član Komunističke Partije Jugoslavije. Učestvovao je u NOB­u kao pripadnik partizanskih jedinica.

Po oslobođenju zemlje 1948. godine je uhapšen i deportovan na Goli otok. Posle dve godine provedenih u ovom logoru pušten je na slobodu. Zbog odbijanja da se odrekne svojih uverenja ponovo je uhapšen i poslat u isti logor.

Đoko Pejović je još dva puta hapšen i osuđivan zbog svojih komunističkih ubeđena.

Đoko Pejović je još dva puta hapšen i osuđivan zbog svojih komunističkih ubeđena.

Do kraja života je ostao je primer komunističke principijelnosti i uzor mlađim pripadnicima PR.

Do kraja života je ostao je primer komunističke principijelnosti i uzor mlađim pripadnicima PR.

Jača nezadovoljstvo u masama

Nezadovoljstvo koje raste u masama u Hrvatskoj, BiH Srbiji… pokazuje da se mase mogu pokoriti, ali da se ne mogu držati stalno u pokornosti.

Opšte siromašenje, beda i beznađe je to što gura eksploatisane mase da otvorenije i odlučnije počnu da iskazuju svoj otpor postojećim sistemima.

Istovremeno potpuni krah parlamentarne demokratije, sveopšta otimačina, korupcija od vrha do dna, kao i međusobni obračuni političkih bandita, koji hapse jedni druge, ukazuje masama da moraju da preuzimaju stvari u svoje ruke.

Tako su štrajkovi u Hrvatskoj poprimili organizovaniji i borbeniji oblik. Posebno situacija u Dalmaciji pogoduje razvoju klasne borbe. “Privreda se sistematski uništava i pljačka,. S lica zemlje izbrisani su skoro svi nositelji proizvodnje: Dalmacija (Dugi Rat), Dalmatinka (Sinj), Trimot (Imotski), Jadrankamen (Pučišća), Greben (Vela Luka), Neptun (Komiža), Pomgrad, Tehnogradnja, Jugoplastika, Melioracija (Split)… Pokoravanje Dalmacije privodi se kraju gašenjem škverova. Kad se i na mjestu Brodosplita sagrade hoteli i trgovački centri, pretvaranje proizvodne privrede u uslužnu jeftinu radnu snagu bit će završeno. Dalmacija je uz Slavoniju regija s najviše nezaposlenih, a većina radnika radi za crkavicu, stvarajući profit kapitalistima. Spregom tajkuna i političkih partija iza svega stoji interes kapitala direktno povezan s političkim strukturama”.

Protekli izbori u BiH pokazuju tendenciju da je raspoloženje masa isključivo usmereno na rešavanje socijalnog pitanja, a njihov položaj je trenutno najgori u regionu.

»Bosna je nekad bila najveselija YU republika.­ sad je najgladnija. Ništa ne radi, nigdje ne možeš naći posao, ma kakve struke da si. Jedino penzioneri dobijaju neku crkavicu. Penzija dođe kad­tad. Političari raju hrane mržnjom i praznom pričom joj skreću paznju sa pravih problema. Prava kriza je u stvari ekonomska»

U Srbiji se vladajuća politička kamarila skoncentrisala oko jednog cilja – da dobije predstojeće izbore i produži vladavinu, dok se potpuno ne zaokruži marionetski status Srbije. Pri tome se služe sve većim lažima o boljem životu građana u narednom periodu, koristeći retoriku Miloševićevog režima. I dok su plate zamrznute, inflacija i nezaposlenost rastu, a poskupljenjapostaju svakodnevna – gorivo, struja, prevoz, životne namirnice, takse…, virtualni svet se proglašava stvarnim.

«Tаj poredаk besrаmno i neprestаno lаže svoje podаnike dа im obezbeđuje integrаciju i komunikаciju sа svetom i sа sаmimа sobom, а u stvаri se tek i po svаku cenu sаmoizoluje i sаmoreprodukuje. … Tаj poredаk je opаsnа, sаmoreprodukujućа аvet. Tаj poredаk je toliko uvrežen dа se primа i održаvа kаo bogomdаn, kаo dа se podrаzumevа i kаo dа nаm odgovаra»

Crna Gora je suočena sa štrajkovima u kojima štrajkači ispoljavaju jasnu svest o prirodi režima i njegovom kleptomanskom karakteru. Problem klasnog otrpora u Crnoj Gori je u tome što još nisu formirane grupe s revolucionarnih pozicija, već što tzv. opoziciju režimu čine najgori nacionalisti zajedno sa neoliberalnim plaćenicima.

Međutim ovo nezadovoljstvo masa ne može dati opipljive rezultate ukoliko se ne stvore revolucionarne organizacije, koje bi znale da povedu mase i podignu nivo njihove borbe na viši nivo. Iskustvo evropskih masa, koje se već dve godine tuku na ulicama gradova, govori nam da se bez revolucionarno organizovanih snaga ništa ne može promeniti.

“Ja mislim da treba pružiti otpor. Pružiti otpor!…….Ja i dalje vjerujem u revoluciju…. A mi poput teladi čekamo da nam sjekira tresne za vrat…. Krepajmo na barikadama u centru Beograda, Zagreba… Nemojmo krepati u Iraku…da tamo ubijamo ljude i nabijamo djecu na bajonet”

Za klasni otpor masa na Balkanu!
Za revolucionarnu borbu!
Smrt kapitalizmu – sloboda narodu!

Novi teror turskog režima

Turska vojska je krenula u novi pohod na Kurdistan. U skladu sa promenama na vojnom vrhu režim u Turskoj je usvojio i novu strategiju borbe protiv kurdskog pokreta i kurdskog naroda. Svetska kriza i rat imperijalizma protiv naroda sveta su dali zeleno svetlo svim režimima imperijalističke internacionale da mogu, bez bojazni od osude tzv. međunarodne zajednice, da vode ratove ograničenog karaktera i rešavaju svoje unutrašnje probleme i ostvaruju pljačkaške interese.

“Hemijski Nedžet Ozel” je naziv novouspostavljenog komandanta turske vojske koji je ovo ime “zaradio” za samo nekoliko dana ratnih operacija, a što naznačuje ciljeve i karakter ovog prljavog rata. Očito da cilj turske armije nije samo odmazda i pokušaj uništenje PKK kao reprezentativne vojne i političke sile kurdskog naroda, već da ograniči narastajući uticaj kurdskog pokreta, odnosno odloži pitanje davanja osnovnih nacionalnih prava kurdskom narodu kao i njegovog prava na samoopredeljenje. Istovremeno je to i uvod u novi vid militarizacije Turske koja želi u narednom periodu pokazati da njena vojska treba da igra veću ulogu, ne samo u očuvanju poretka i gušenju narodnog otpora, već i u ostvarenju regionalnih imperijalnih ciljeva turskog režima. Tu svakako treba dovesti u vezu sa daljim planovima zapadnih imperijalista u regionu, situaciji i Siriji i odnosa zapadnog imperijalizma i Irana.

Upotrebom hemijskog oružja, kao i strategijom da se napadima na sela primora seljaštvo da napusti cele teritorije i tako oslabi podrška kurdskom pokretu, nova je taktika turske vojske. Ratna dejstva turske vojske u Južnom Kurdistanu se odvijaju pod patronatom SAD, uz podršku kvinslinške vlasti u Iraku i u sadejstvu iranske vojske. Uništavanje infrastrukture po selima, kao i spremnosti iračke vlade da podstiče migraciju seljaka je samo novi primeri genocidne politike nad narodima koji se bore za slobodu i ne pristaju na diktate imperijalizma.

Broj poginulih civila po selima i boraca kurdskog pokreta je sve veći.

Međutim, ovaj rat samo jača snagu kurdskog naroda, dok solidarnost i podrška kurdskim narodu se manifestuje u Turskoj, Evropi i drugim delovima sveta. Omladina Južnog Kurdistana je organizovala masovne žive štitove protiv napada turske vojske, a pripremaju se i marševi ka planinama gde se vode borbe. Kurdske organizacije planiraju u mnogim gradovima duž granica sa Irakom da formiraju živih štitova. Ovim aktivnostima će pridružiti i Majke mira, iako turska policija na svaki način pokušava sprečiti jačanje mirovnog pokreta. Politički značaj mirovnog pokreta u ovom trenutku je nesumnjiv, jer turski režim može iskoristiti sadašnje svetske okolnosti i počiniti masovne zločine.

Solidarni sa kurdskim narodom u njegovoj borbi za samoopredeljenje!
Dole kolonijalna fašistička diktatura Turske!

Klasne bitke se mogu odložiti, ali se ne može izbeći klasni rat!

Ekonomska kriza, kao izraz permanentne krize kapitalizma, čini obespravljene i nezadovoljne mase Evrope sastavnim delom pobunjenih masa sveta, koje vode decenijsku borbu za svoje nacionalno i socijalno oslobođenje.

Vekovni položaj država Evrope kao kolonizatora, pljačkaša,ratnog huškača i imperijalnog zavojevača je doveden u pitanje. Evropa pod naletom temeljne krize kapitalizma ne može više da sačuva taj svoj privilegovan položaj, samim tim ni lagodni položaj vladajuće klase i srednjih slojeva koji su ravnodušno prelazili preko patnje stotinama miliona i milijardama ljudi koji nisu mogli da se izbave od sistema ekonomskog i političkog porobljavanja i bede.

Nemajući rešenje za izlazak iz krize, imperijalizmu ne ostaje ništa drugo nego da tvrdoglavo brane pozicije jednog prevaziđenog sveta. Zato pokušava ojačati NATO, represivni aparat i ubrzati fašizaciju država. No otpor masa u svetu je već toliko narastao, da je imperijalizam trenutno u defanzivnoj poziciji i u ovoj fazi pokušava da spreči da ne dođe do urušavanja celog sistema. Da li će globalni imperijalizam uspeti da Evropu pretvori u tvrđavu savremenog fašizma i tako bar za izvesno vreme speče kolaps, ili će se slamati pred naletom krize ii pobunjenih masa, zavisi u mnogome od toga kakav će odnos zauzeti i ostale imperijalne sile u nameri da pokušaju da stabilizuju Evropu, odnosno je učine zavisnom.

No iskustva Grčke, Irske, Portugala, Islanda, Španije, Francuske i ostalih evropskih zemalja pokazuju da se klasne bitke mogu donekle odlagati, ali se ne može izbeći klasni rat. Centralizacija kapitala u vodećim državama Evrope, poput Nemačke, neminovno vodi daljem siromašenju manjih zemalja Evrope, ali je to i jasni znak da se periferija kapitalizma proširila iz Azije i Afrike na rubne delove Evrope. Narastanje fašizma u Evropi je samo pokušaj krupnog kapitala da se spreči rušenje kapitalizma, ali je to i uvod u dugotrajni klasni rat za koji su ubrzano stvaraju svi neophodni uslovi.

Prostor bivše Jugoslavije i Balkana, posle dugogodišnjih ratova i divljanja nacionalističkih snaga, ostaje specifičan po svojim poblemima u odnosu na ostale delove Evrope. Nerešenonacionalno pitanja u pojedinim delovima Balkana samo dodatno usložnjava celokupnu situaciju. Narodi ovih zemlje su izloženi bezočnoj pljačci međunarodnih lihvara i domaćih marionetskih elita, odnosno, ove zemlje su u položaju totalne zavisnosti i faktički žive od socijalne pomoći koji im imperijlizam u globalnoj raspodeli kapitala dodeljuje. Iako imperijalisti guraju ove zemlje ka zbližavanju i integracijama, realna situacija, kao i trajanje krize globalnog kapitalizma, čini ovo područje i dalje eksplozivnim sa ozbiljnijim posledicama za celi region.

Dugotrajnost krize ubrzano stvara uslove za jačanje organizovanih snaga socijalnog nezadovoljstva, koje više nemaju šta da izgube u svojoj klasnoj borbi. Zato i za imperijaliste i za vladajuće marionetske klike više nije najbitnije koju političku garnituru dovesti ili držati na vlasti u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Kosovu…. Bugarskoj i Grčkoj…, već kako držati naraslo nezadovoljstvo masa pod kontrolom.

Udri bandu!

Neprijatelji balkanskih naroda :

  • političke partije na vlasti i opoziciji koje brane kapitalistički sistem
  • tajkuni i mafijaši
  • religiozne institucije koje propovedaju klerofašizam
  • mediji u službi režima i imeprijalista
  • inteligencija koja zagovara nacionalizam, šovinizam, fašizam i neoliberalizam
  • finansijske institucije multinacionalnog kapitala – banke
  • zaštitnici poretka­policija, paramilitarne organizacije i vojska u odbrani režima
  • NATO

Ugnjeteni narodi Balkana, ujedinite se!

Julske vatre

Sedamdeset je godina od kada su najbolji predstavnici jugoslovenskih naroda u porobljenoj Evropi rekli NE fašizmu, dižući oružane ustanke u Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Hrvatskoj, BIH i Makedoniji. Tada je rečeno NE „Novoj Evropi“ koja je u namjeri uspostavljanja hiljadugodišnjeg poretka na kraju završila na smetlištu istorije kao najveći zločinački projekat do tada.

Zbog sveopšte krize kapitalizma i pokušaja odbrane njegovih pozicija, danas su u Evropi ponovo oživljene i ojačane ideje fašizma u starim, a i novim formama. I to novo nadiranje fašizma traži i istorijski odgovor, jer će u suprotnom biti zaboravljene posljedice njegove prvobitne pojave na istorijskoj sceni.

Posle razbijanja Jugoslavije, u prvom redu od od strane bivših „komunista“ koji su preuzeli nacionalističku i fašističku ideologiju, i desetogodišnjeg klanja, razaranja, progona i stradanja jugoslovenskih naroda, marionetski režimi, pod diktatom svjetskog kapitala, ponovo oživljavaju ideje zajedništva. No sada su te ideje zajedništva naroda tzv. Zapadnog Balkana pod okriljem „Nove Evrope“ i u novom poretku. Za razliku od Hitlerove Evrope, sadašnja Evropa nije još Evropa koncentracionih logora, deportacija i smrti, ali ubrzano preuzima neke forme tog vremene, pokušavajući da im da „humanistički karakter ”, kao što su prisilne deportacije, zabrane kretanja i stvaranja geta za pojedine etničke skupine, napadi na strane radnike, Rome, azilante, sužavanje građanskih i socijalnih prava, jačanje uloge države i njenog represivnog aparata, sveopšti kontrola i nadzor stanovništva, potpirivanje rasne mržnje… I može se samo pretpostaviti u kom pravcu sve to može završiti ukoliko kriza potraja, odnosno ukoliko sve veći otpor pobunjenih masa dođe do tačke da se otpor prevaljivanju krize na pleća radničke klase i osiromašenih slojeva pretoči u zahtjev za promenom osnova kapitalizma, odnosno rušenje tog sistema.

Ponovne integracije među narodima bivše Jugoslavije su pozitivan proces. Time se dodatno slabe forme domaćeg fašizma i koji više nema snagu da samostalno izazove veće sukobe i vode ratove, jer je pod direktnom kontrolom i u zavisnosti od sistema globalnog terorizma. Ali ta integracija neće oslabiti već ojačati prisutnost modernog fašizma uopšte. Fašizam nije jedna istorijska epizoda, već imanentno stanje kapitalizma koji poseže za njegovim najagresivnijim formama prilikom svake veće krize, a svjetska krizi kapitalizma još traje i svakodnevno se produbljava.

Posle 70 godina od ustanka naroda Jugoslavije imamo u svim novonastalim državama prisutnost fašističkih organizacija i respektivno prisustvo te ideologije. Posebno je zabrinjavajuće da ova ideologija nalazi sve više uporište među mlađom populacijom. Zato je neophodno uporno voditi borbu da mase ne zahvati ponovo fašističko ludilo, jer bi posljedice bile strahovite za sve narode. No glavni istorijski obračun obespravljenih masa sledi sa globalnim fašizmom, kao što je i glavni obračun antifašističkog pokreta bio protiv Hitlerovog fašizma kao najjače njegove snage. To znači da se i buduća borba mora voditi protiv agresivnog imperijalizma u krizi, odnosno globalnog fašizma danas oličenog u tzv. evro­atlanskoj internacionali (multinacionalni kapital sa NATO kao vojnom silom za odbranu njegovih strateških interesa). Marionetski režimi u Srbiji, Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori, Makedoniji, Kosovu i Sloveniji, kao sluge ove internacionale, samo će jačati sadašnje forme fašističkih organizacija koje drže u rezervi za odbranu poretka, odnosno i zbog nemogućnosti da NATO interveniše svuda po svijetu protiv otpora pobunjenih naroda.

Jačanje antifašističkog i antiimperijalističkog pokreta u novim uslovima na prostoru bivše Jugoslavije je istorijski imperativ. Ne da bi se očuvala uspomena na partizanski pokreta kao najsvjetlije stranice u našoj istoriji, već da bi se vodila borba protiv fašizma u novim istorijskim okolnostima.

Smrt fašizmu – sloboda narodu!