Author: admin

Namjera crnogorskih vlastodržaca da Crnu Goru uključe u NATO – najmoćniju terorističku organizaciju na svijetu, samo po sebi je zločin. Pravdanje vlastodržaca da je to u interesu stabilnosti Crne Gore, njenog prosperiteta i izraz realnog odnosa snaga u svijetu i regionu, alibi je za dalje učvršćenje diktature kapitala na ovim prostorima i podaništvo crnogorske vrhuške u cilju opstanka na vlasti.

Svrstavanje zemalja na Balkanu uz NATO i zapadne imperijaliste (bilo koje druge) je kratkovida politika koja ubrzava novi ciklus imperijalističkog sukobljavanja na samom Balkanu. I umjesto da balkanske države usmjeravaju svoje težnje ka nezavisnošću, plaćenička političke elite ih uvlače u sukob medju imperijalistima. Ovo je svakako posledica i nedostatka revolucionarnog pokreta medju balkanskim narodima i aktivnije antiimperijalističke i anti­NATO propagande.

Zato je agitacija i borba protiv uključivanja Crne Gore u NATO danas prvenstveni zadatak revolucionarne ljevice u Crnoj Gori, kao i širenje anti­NATO raspoloženja u masama Srbije, BiH, Kosova i Makedonije.

Mase već shvataju da je prisustvo NATO pakta na njihovoj teritoriji u službi zaštite pljačkaškog kapitalističkog poretka koji ih svakim danom čini siromašnijim i neslobodnijim. To shvatanje treba produbiti sa činjenicom da ih članstvo u NATO paktu uvlači i u direktan globalni sukob imperijalističkih sila, u kome će oni biti samo potrošna roba sa svojim životima, razrušenim domovima i egzilom po svijet. Ako i budu imali gdje pobjeći?

Zato je započeta propaganda protiv pristupanja NATO paktu u Crnoj Gori podsticaj potrebi njenih naroda za nezavisnošću i slobodom, i u interesu svih balkanskih naroda. Samim tim ova propaganda je uperena i protiv svih onih reakcionarnih i nacionalističkih snaga, posebno u Srbiji, Crnoj Gori i BiH, koje su peta kolona ruskih imeprijalista u pokušaju oživljavanja velikosrpske dominacije.

Za oslobođenje od NATO okupatora!
Smrt diktaturi kapitala!
Za zajednicu balkanskih naroda!

Nesreća koje je zadesila Srbiju, BiH i Hrvatsku sa ogromnim poplavama, pored šoka koji je nastao, zbog totalne nepripremljenosti ovih zemalja za ovakve situacije, pokrenula je izraze solidarnosti i želje da se pomogne svima u nevolji. I to je jedino dobro u svemu ovome što se dešavalo proteklih dana. Sve ostalo je politička predstava. Iznenada se javila ta druga “solidarnost”, posebno u Srbiji, proizvedena, lažna, glasna, puna patetike i licemerja. Sve radi tzv. političkog marektinga, građenja nekih pozicija ili dodvoravanja režimu. Ujedno je to idealna prilika vlastodršcima da trenutnu situaciju iskoriste, ne samo za učvršćenje na vlasti, nego i za trasiranje fašisoidnih odnosa. Zato su već uveliko izvršene pripreme – sprega krupnog kapitala i režima nikad nije bila bolja (nestade odjednom ono o borbi protiv korupcije); represivni aparat se dodatno ojačava; mediji su stavljeni pod kontrolu režima; poziva se na jedinstvo (sabornost ) oko vlasti (vodje).

Jedino što je istina, i koja nas pogađa posred čela je, da je narod stradao. Izgubili su kuće, useve… sve ono što su godinama sticali. I to ne bi bila tolika tragedija da žive u nekom drugom društvu u drugim odnosima i da znaju da ce to moći ponovo steći. No oni vrlo dobro znaju da je za njih to kraj. Da više nema onoga – samo da je zdravlja, pa ćemo sve ponovo steći. Sve je zatvoreno. Ovo društvo odavno ne daje nadu više ni mladima. Da bar oni mogu da grade svoj život i svoju budućnost. I šta onda mogu očekivati ovi nesrećenci što su ostali bez ičega? Ništa. Njima se već uzimalo stalno. Svakodnevno su im već krali od života.

Najgore u svemu ovome je što se banda vrlo dobro snalazi čak i ovakavoj situaciji. Već trasiraju neke buduće laži o obnovi i prosperitetu. Čak lansiraju priče o obnovu Jugoslavije, normalno njihove i po njihovoj mjeri, da bi oživjeli nadu kod naroda o boljem životu. Zato treba pozdraviti svaki gest optora, čak i u ovakvoj situaciji. Bar postavljati jednostavna pitanje – otkud njima tolike pare za “solidarnost”? Čije su to pare i čije su to fabrike? Čije je to sve? Njihovo? Da, biće, to njihovo i sve više njihovo, dok se ne javi sila da im stane nogom za vrat, i vrati narodu ono što je njegovo. Što je zajedničko!

Sukob zapadnog i ruskog imperijalizma na teritoriji Ukrajine, pobuna ukrajinskog i ruskog naroda, sa svim svojim posljedicama opredijeljuju ponašanje političkih snaga, ne samo u Evropi nego i šire. Ovo se dešava zbog najprostije činjenice – na teritoriji Ukrajine se sukobljavaju najmoćnije imperijalističke sile.

Od kakvog je značaja situacija u Ukrajini za Balkan?

Posljedice širih sukoba su svakako nesagledive, ali u ovom trenutku situacija u Ukrajini ima značaj za Balkan samo u smislu ko će se, na kraju, svrstati na čiju stranu.I već sada su uočljive konture podjela i svrstavanja uz određeni imperijalizam.

No, da bi našli približan odgovor na prethodno pitanje, mora se prvo sagledati gdje je trenutno Balkan u geopolitičkom smislu. Reklo bi se da Balkan trenutno ne igra neku značajnu ulogu, jer je zapadni imperijalizam ostvario ključne ciljeve. Prvo, sa svojom vojskom je zaposeo značajne tačke na Balkanu, i postavio maronetske režime u balkanskim državama. Dalje, stavio je bankarski i finansijski sistem pod svoju kontrolu i vodi borbu da istisne pozicije ruskog imperijalizma u energetskom sektoru.

Zapadni imperijalizam je došao na korak do svog cilja – vojno zaokruženje Balkana, uključivanjem Crne Gore i Srbije u NATO pakt i eleminisanje energetskog monopola ruskog imperijalizma.

Ruski imperijalizam je trenutno u defanzivi na Balkanu i pokušava preko energetske zavisnosti zemalja Balkana ojačati svoj uticaj.

No, otkud tolika zabrinutost zapadnih imperijalista kada su već ostvarili značajne ciljeve?

Situacija nije nimalo jednostavna. Zapadni imperijalizam svoje pozicije na globalnom nivou pokušava grčevito održati vojnom silom i izazivanjem konflikata.Situacija na globalnom planu po zapadni imperijalizam u vojnom, ekonomskom i političkom smislu se mijenja iz dana u dan, i za zapadni imperijalizam je sve zabrinjavajuća. Ukoliko zapadni imperijalisti izgube u Ukrajini, a već su zaustavljeni u pogledu Sirije i Irana, a i zbog situacije u samoj Evropi, stvaraju se uslovi da antiimperijalističko raspoloženje masa pocijepa pozicije zapadnog imperijalizma u Evropi. Neučvršćeni Balkan sa svojim nacionalnim i klasnim protivrječnostima je tačka od koje prijeti opasnost po opstanak zapadnog imperijalizma u Evropi. Dovoljno je pogledati trenutnu situaciju: Srbija u kojoj nikako da učvrste svoje pozicije do kraja, gibanje u albanskom narodu; problemi sa Bugarskom i njenoj pokušaju da sjedi na „dvije stolice“; nestabilnost Grčke i u zadnje vrijemeproblemi sa Turskom i njene apsiracije da se osloni i na druge imperijaliste i postane regionalna sila. Posebno je tu nepoznanica BiH, koja sa svojim klasnim pitanjem može biti ona iskra koja će zapaliti Balkan. Zato se zapadnim imperijalistima žuri i čini ih nervoznim. I zato se trude da što prije uključe Crnu Goru u NATO pakt, jer se time otvara mogućnost da se i Srbija lakše „upakuje“.

Po pitanju Ukrajine tzv. ljevica Balkana zauzima različitu poziciju – dok su jedni sa svojim poznatim socijal­šovinističkim pozicijama otvoreno stali uz ruske imperijaliste, dotle su drugi sa svojih reformističkih, malograđanskih i anarhističkih pozicija zauzeli uglavnom poziciju glasnogovornika i petokolonaša zapadnih imperijalista. Revolucionarna ljevica je jasno zauzela stav protiv zapadnog i ruskog imeprijalizma i za njihov poraz na teritoriji Ukrajine – za pretvaranje imperijalističkog sukoba (rata) u klasni rat.

Događaji u Ukrajini su prilika za balkansku ljevicu da osmisli svoju jasnu strategiju, ali i jasnu diferencijaciju među sobom. Glavni neprijatelj balkanskih naroda je svakako NATO imperijalizam, ali ne u ime ruskog imperijalizma, već u ime toga da Balkan pripada balkanskim narodima.

Zato je borba protiv približavanja Crne Gore i Srbije NATO­u prvenstveni zadatak revolucionarne ljevice, kao i širenje antiimperijalističkog raspoloženja u masama. Svakako da i klasna borba masa, posebno u BiH, može biti ta iskra koja će antimperijalističkom pokretu dati novu dimenziju. Mase već shvataju da je prisustvo NATO pakta na njihovoj teritoriji u službi zaštite pljačkaškog kapitalističkog poretka koji ih svakim danom čini siromašnijim i neslobodnijim.

Za oslobođenje od NATO okupatora!
Smrt diktaturi kapitala!
Za zajednicu balkanskih naroda!

Kada su pre petnaest godina avioni i rakete NATO alijanse sejali smrti po Srbiji i Kosovu, vršeći masovno razaranje, stalno se, u opravdanju tog bombardovanja, navodilo da je ono legitimno i da se gađaju legitimni ciljevi.

Teško je ne složiti se sa stavom da je napad na vitalne ciljeve režima u Beogradu bio opravdan, jer je trajao egzodus albanskog naroda na Kosovu koje je velikosrpska soldateska proterivala, s ciljem da izvrše “etničko čišćenje” i da se jednom za svagda reši pitanje Albanaca na Kosovu­ tog “remetilačkog faktora”, kako su voleli reći i hrvatski vlastodršci isto za Srbe, koristeći ukazanu priliku da ih masovno proteraju iz Hrvatske. Još je teže, ukoliko smo dosledni internacionalisti i humanisti, ne reći da je intervencija zločinačke NATO alijanse bila u interesu svih naroda bivše Jugoslavije, jer je svojim aktom stavila tačku na rat koji je deset godina odnosio tolike živote. Tačku na rat tokom koga su njegovi akteri činili iste zločine kao što su to činili fašisti za vreme Drugog svetskog rata na istim prostorima. No, za razliku od Drugog svetskog rata, kada su jugoslovenski narodi stvorili antifašistički pokret čime je ispisao najsvetliju tačku svoje istorije, i porazio strane i domaće fašiste, sada su jugoslovenski narodi pali na tom ispitu. Dozvolili su da im najgori nacionalistički ološ preuzme vlast i razori zemlju. I ko zna koliko bi taj bestijalni i krvavi pir trajao, da nije bilo tog NATO­a koji stavlja još jedan region pod svoju kontrolu.

Uspostavljeni marionetski režimi uslužno se trude da ispune zahteve okupatora. Hrvatski vlastodršci su prvi potrčali da mu služe po svetu, dok crnogorska kamarila kao kučad nestrpljivo skakuću pred vratima ovih zlikovaca. U Srbiji se permanentno vrši “sondiranje terena” kako bi njeno uključivanje u NATO pakt prošao bez velikih protesa. Kosovo, Makedonija u BiH su, za sada, više određeni za stacioniranje NATO­trupa i njegovu logistiku. NATO okupatori su na Balkan došli iz svojih geostrateških interesa, odnosno nadmetanja sa drugim imerijalistima, u prvom redu ruskim imperijalizmom. Istovremeno, njegova uloga je da disciplinuje balkanske narode i omogući nesmetanu pljačku od strane multinacionalnog kapitala. On je tu da bi se ta pljačka danas odvijala u uslovima stabilnosti, kako vole marionete reći – “stabilnost iznad svega”. Posle ratnog profita, valja i malo mirnodopske pljačke. Otpor NATO­u je otpor okupatoru i pljački naroda. To je otpor diktaturi kapitala čiji je on najjači zaštitnik.

Sa ovom okupacijom traje i regrutacija žive sile. Mladi ljudi, baz posla, pokušavaju naći neku sigurnost u redovima vojske, kao plaćenici, regrutuju se u razne “mirovne misije”, u stvari u ratprotiv naroda sveta koji vode zapadni imperijalisti. I čak za to dobijaju pohvale kako revnosno ispunjavaju svoje zadatke. I time se podanici po Beogradu, Zagrebu i Podgorici još i hvale. No, ovi vojnici koji ne idu na piknik, već su legitimni cilj svih boraca oslobodilačkih vojski, svih onih snaga koji učestvuju u ratu protiv globalnog NATO terorizma. I treba pozdravljati svaku pobedu oslobodilačkih vojski nad ovim plaćenim ubicama.

NATO je legitimni cilj. Ko mu služi je takođe legitimni cilj, bez ikakvog sentimenta, bio to vojnik, političar, novinar…
Stoga treba pozdraviti svaki čin otpora NATO okupaciji na prostoru Balkana.

Da li će narod Srbije okićen NATO zastavom bez stida sluganski pevati ­“ Bože pravde”, i hoće li crnogorski slobodarski narod kliktati NATO gospodarima ­“Koji nikad ne poznaše, Sramotnoga ropstva lance”, … hrvatski, bosanski, albanski… ostaje da se vidi. Ukoliko se uzdamo u gvozdene zakone istorijske nužnosti, a oni su jedini relevantni, ne treba sumnjati da će se iz balkanske sirotinje, poniženja, beznađa i slobodoumlja, stvoriti sila koja će znati da se nosi s ovim modernim fašistima, a i njihovim revnosnim poslušnicima. Uostalom, oni su to već jednom i pokazali.

Smrt fašizmu – sloboda balkanskim narodima!