Author: admin

Rat u Ukrajini između ruskog i američkog imperijalizma u dosluhu sa njemačkim, francuskim i britanskim imperijalizmom poprima obrise koji će ga učiniti mnogo širim u lancu opšteg imperijalističkog rata, pri čemu je Ukrajina samo poligon u okviru sukoba transnacionalnih grupacija kapitala. Rat se bespoštedno vodi na svjetskom tržištu kapitala s oblikovanjem imperijalističkih saveza i uz nastojanje mnoštva zemalja da se pokušaju pozicionirati kako ne bi platile najveću cijenu rata. Taj rat može imati dugotrajnu cikličnu fazu nalazeći se između opšteg uništenja, “dozvoljenog” razaranja, pregovaranja, povremenih primirja i novih savezništava. Stradanja širokih masa se već statistički registruje samo u propagandne svrhe imperijalista.

Balkan je u prethodnim imperijalističkim ratovima bio jedno od čvorišta koje je odigralo značajnu ulogu u opštim sukobima. Taj istorijski slijed mu može opet biti namenjen. Početni simptomi takvog toka dešavanja se već jasno naziru.

Nalazimo se u epohi imperijalizma i proleterskih revolucija. Proces koji nas komuniste u ovoj epohi najviše interesuje jeste upravo proces svjetske proleterske revolucije.

Smatramo da je opet neophodno ponoviti koje su glavne protivrječnosti unutar samog objekta tj. savremenog svijeta.

Fundamentalna protivrječnost u ovom procesu, odnosno protivrječnost koja neće nestati sve dok proces nije završen, i koja u potpunosti određuje kvalitet i suštinu cijelog procesa, jeste protivrječnost između rada i kapitala. Ali brzina rješavanja ove osnovne protivrječnosti zavisi od brzine rješavanja ostalih glavnih protivrječnosti koje je čine.

To su:

• protivrječnsot između ugnjetenih naroda i imperijalizma;
• protivrječnost između proletarijata i buržoazije;
• protivrječnost između imperijalističkih država.

Sa porastom antikomunističkih trendova unutar komunističkog pokreta, nastalih usled ideološke konfuzije u drugoj polovini XX vijeka, započela je očajnička potraga za zamjenom revolucionarnog subjekta proleterijata.

Ovakva potraga bila je zasnovana na ekstremno desničarskim i ljevičarskim odstupanjima od marksizma i njegove revolucionarne materijalističke dijalektike. No, pored mnoštvo razlika u formi, suština ovih odstupanja bila je ista: odsustvo u svemu, proleterijata i proleterske discipline.

Jedna takva tendencija, koja duboko dominira u redovima legalne ljevice na Balkanu, jeste tendencija građanskog “antifašizma”. Organizacije u kojima je ovakav oportunizam dominantan fašizam redukuju na površne pretpostavke poput: “Fašizam je netolerancija prema različitosti.”. Oni u krajnjem ishodu  dolaze do zaključka da je fašizam svugdje oko njih, da je što god im se ne dopada fašizam. U isto vrijeme, oni mnoge stvarne manifestacije fašizma ignorišu iz ličnih oportunističkih razloga.

Od svog osnivanja Partija Rada zauzimala je stav da su američki imperijalizam i njegovi saveznici najveći protivnici balkanskih naroda i naroda svijeta. NATO trupe su uspostavile mir u BiH i Kosovu, iz sopstvenih interesa, što je u tom trenutku i bilo u interesu jugoslovenskih naroda. Međutim, ostanak tih trupa na teritoriji bivše Jugoslavije Partija Rada je proglasila uvodom u okupaciju Balkana, pa je organizovala propagandno-političku borbu protiv prisustva NATO. Od tada, balkanske zemlje sve dublje bivaju umiješane u imperijalističke NATO ambicije, igrajući ulogu NATO lakeja. One obezbeđuju vojne baze na svojoj teritoriji, daju logističku podršku, i na kraju pružaju direktan doprinos imperijalističkim agresijama NATO u Iraku, Avganistanu, Libiji i drugim polukolonijalnim zemljama.

Uloga NATO kristalno je jasna ne samo našoj partiji, već i svim revolucionarnim organizacijama širom svijeta. Samim tim, neophodno je voditi neprestanu borbu protiv američkog imperijalizma te i protiv NATO kao njegove udarne pesnice.

No, danas, i pod novim okolnostima međuimperijalističkog sukoba, određeni oportunisti u proleterskom pokretu pokušavaju osporiti ovu tezu, sve više postajući obično kolaboracionističko sredstvo u rukama jednog imperijalizma.

Podsjetimo se da je NATO nastao 1949. godine u trenutku kada se komunistički pokret nalazio u strateškom ekvilibrijumu. Komunistički  pokret i njegove partije uspostavile su moć nad velikim dijelom Evrope, a revolucija je pobijedila i u Kini, čime je svjetski proletarijat dobio snažni oslonac za dalju borbu. Iz tog globalnog odnosa snaga kapitalizmu je bilo nužno da se agresivnim vojnim paktom suprotstavi širenju tzv. komunističke opasnosti. Međutim, sa resturacijom kapitalizma u SSSR-u i njegovim raspadom,  kao i porazom istinskih socijalističkih zemalja, zaključno sa Kinom u Hladnom ratu, nije označio i prestanak potrebe za postojanjem NATO pakta.

3

1

2

4

9

7

8

10

5

6

14

15

13

16

11

12

Zapadni imperijalizam, predvođen SAD, prolio je more suza povodom invazije ruskog imperijalizma na, kako navode, “suverenu” državu Ukrajinu. Međutim, ne moramo daleko pogledati kako bi ponovo razotkrili licemjerje ovih “dušebrižnika”. Sa druge strane Crnog mora, turski okupatori, koristeći trenutnu geopolitičku situaciju, pokušavaju likvidirati kurdsku borbu za nacionalno oslobođenje. Žele da zaustave revolucionarni proces i unište predvodnike oslobodilačke borbe kurdskog naroda, a u kurdskim kolaboracionistima nađu privremenog saveznika za sebe. Time turska država, kao NATO članica, nastavlja sa svojim vojnim ekspanzionističkim planovima u regionu. Jasno je da zapadni imperijalizam ne mari za kurdske žrtve, sve dok im nije ugrožena pljačkaška pozicija u samom Kurdistanu i dok se Turska pokušava privoljeti na svoju stranu u sukobu sa ruskim i drugim imperijalistima.

U okupiranoj Palestini kolonijalna cionistička vlada Izraela sprovodi konstantan teror nad palestinskim narodom. Tokom više od sedam decenija izraelske okupacije, Palestinci su bili prisilno odvajani od svojih porodica, protjerivani iz svojih gradova, i ubijani. Izrael nikada nije bio primoran da se povuče ili da odgovara za brojna kršenja tzv. medjunarodnog prava i zločine koje je počinio nad Palestincima. SAD kao zaštitnik izrealskog režima, nastavlja svoju politiku odbacivanju poziva da se osude zločini Izraela, a umjesto toga su Palestince ocjenili kao “teroriste”. Smatraju da je izraelsko bombardovanje u skladu sa “pravilima rata”, a njihov genocid kao “pravo na samoodbranu”. U stvarnosti, najnovija agresija Izraela je samo još jedan nastavak njene kampanje višedecenijskog genocida i nasilne okupacije palestinskih teritorija, uz odobravanje i primjenu dvostrukih standarda SAD i zapadnih imperijalista.

Gdje su suze? Te iste suze koje su prolivene povodom rata u Ukrajini. Gdje su sankcije Turskoj i Izraelu? Gdje je osuda Turske i Izraela zbog okupacije drugih “suverenih” zemalja?
Narodi svijeta su se davno suočili sa zločinačkom prirodom zapadnog imperijalizma i njihovom licemjernom politikom. I sadašnja šutnja nad postupcima Turske i Izraela je očekivana. Kao što je očekivan i nastavak jačanja ratnohuškačke politike u Ukrajini i samoj Evropi. Sve maske padaju i ogoljena politika imperijalističkih zemalja nailazi na sve veći otpor naroda svijeta. I to je nezaustavljivi proces koji vodi slomu samog imperijalizma.

Ujedinjeni narodi svijeta u borbi protiv imperijalista!