Svet ponovo ulazi u tmurni period opštih sukoba. U metežu militarziacije liberalni i nacionalistički ideolozi ponovo razvijaju svoje ratne zastave i deklamuju svoje male i velike imperijalne interese. Buduće krvoproliće se mora opravdati „pravednim borbama“ protiv diktatorske Rusije, ili obrnuto, nasuprot dekadentnog – demokratskog zapada, stvarajući time lažnu iluziju podele među narodima na „slobodne i porobljene“, vešto zaobilazeći pravu i istinsku podelu na eksploatatore i eksploatisane, na one koji imaju sve i one koji nemaju ništa. A takvi se nalaze na obe strane sukobljenih strana.
Ma koliko se trudile nacionalističke horde da je devedesetih godina prošlog vijeka razbiju nijesu uspjele.
Ali su uspjele da je toliko osakate, da je danas BiH nešto između, između stvarnog i tamo negdje, s tendencijom da potpadne pod potpunu okupaciju, sa ostavljenim identitetskim simbolima koji ništa ne znače i sa poslušničkom kompradorskom vlasti, ili da ponovo potone u sukobe sa nacionalističkim barjacima koji će sada imati mnogo manji značaj jer će sada biti dominantni oni imperijalistički za koju će ginuti bosanska mladost sa svih njenih strana.
Da li su mogući novi sukobi u BiH?
Ne, ukoliko se bude pitao narod. A sami vladajući kompradori nisu sposobne za tako nešto, niti im je stalo do stvarnog sukoba. Da, ukoliko se međuimperijalistički sukob iz Ukrajine proširi na Balkan, posebno uslijed destabilizacije i otvorene bitke imperijalista za Srbiju.
Sada, sa novim pokušajima učvršćenja svog kompradorskog režima u Bosni i Hercegovini, zapadni imperijalisti, većinom američki, prisliljeni su da sve otvorenije utiču na veću zavisnost svojih polukolonija (BiH među njima). Zbog zaoštravanja svjetske krize BiH ulazi u sve dublju zavisnost i okupaciju od inostranog kapitala. OHR je jedan od glavnih alata u nametanju volje inostranog kapitala narodnim masama BiH, pokušavaju da uspostave zakone koje bi zadovoljile potrebe njihovih kapitalista. S takvim načinom rada imperijalistički okupatori upravo pokazuju svoje pravo lice i sve otvorenije i slobodnije nastupaju, spremni da BiH prodaju bilo kome ako im je to interes.
U BiH dolazi do sukoba ne samo ruskog i američkog imperijalizma, već i između svih drugih imperijalista koji imaju sopstvene interese u regionu, a koji ne žele da kompromituju svoju poziciju kako bi pomogli interesu drugoga imperijaliste.
Upravo kroz te sukobe jedni druge slabe i daju više prostora za nešto sada naizgled nemoguće – za razvoj revolucionarnog pokreta unutar BiH.
U BiH se primjećuju naznake zaoštravaja protivriječnosti između narodnih masa i imperijalističkih okupatora i pojavljuju se prvi znaci spremnosti na otpor. U isto vrijeme dolazi do zaoštravanja protivriječnosti između nacionalnih i sitnih kapitalističkih slojeva sa imperijalizmom koji ugrožava položaj nacionalnih i sitnih buržuja i tjera ih da se bune.
Zbog zaoštravanja ovih protivriječnosti dio narodni masa je nedavno izašao u protest protiv OHR-a i ugrožavanja nacionalnog suvereniteta Bosne i Hercegovine. Međutim, u ovim protestima narodi Bosne su vođeni od strane političkih predstavnika slojeva nacionalne i sitne buržoazije kao jedine klase u ovom momentu sa dovoljno političke moći za takav poduhvat. Ovu protesti narodnih masa sa višim i srednjim slojevima na čelu će neizbježno završiti u porazu za narodne mase. Buržoazija nije sposobna da vodi istinsku antiimperijalističku borbu, i uvijek je spremna na kompromis na štetu radničkih i potlačenih masa BiH.
Historija je bezbroj puta pokazala da je jedini put do istinskog nacionalnog oslobođenja nacija i naroda samo kroz oružanu borbu vođenu od strane narodnih masa koje vodi proleterska klasa kroz svoju partiju.
Partija rada jeste i uvjek će biti uz narodne mase Bosne i Hercegovine u svojoj pravednoj borbi protiv imperijalističke okupacije, ali naglašava da put do pobjede naših naroda nad imperijalizmom vodi kroz stvaranje revolucionarne političke sile koja bi zajedno sa narodnim masama stvorila i branila nove organe političke moći na prostoru Bosne i Hercegovine.
Obespravljenje mase Bosne i Hercegovine trenutno su još u defanzivi prema vlasti, imperijalističkim okupatora i svojim kapitalističkih krvopija. Pojedini izlivi nezadovoljstva i bunta imaju taj stihijski, neorganizovani otpor, bez jasnog cilja i bez jakog revolucionarnog subjekta koji bi predvodio taj otpor protiv strane okupacije i njihovih slugu u Sarajevu, Banja Luci i Mostaru. Predvodio borbu ujedinjenog naroda Bosne I Hercegovine za jedinstvenu i ponovo prkosnu Bosnu.
SMRT KOMPRADORSKIM SLUGAMA OKUPATORA!
SMRT OKUPATORIMA i RAZBIJAČIMA BOSNE I HERCEGOVINE!
Fašistička čudovišta oružanih snaga Filipina kidnapovala su, mučili i nemilosrdno ubili deset filipinskih revolucionara, od kojih su Ka Laan i Ka Bgong Tao, bili dvoje najcjenjenijih revolucionara u filipinskom pokretu. Partija Rada smatra ovaj brutalni čin pukim aktom očaja stare kompradorske države. Ne uspevajući iznova i iznova da ispune obećanje koje su dali svojim američkim gospodarima, odnosno da ugase vatru dugotrajnog narodnog rata, stara kompradorska država ulaže svoje nade u individualni teror.
Smrt revolucionara neće imati efekat kakvom su se nadale vladajuće klase i američki imperijalisti. Revolucionarna istorija filipinskog naroda će se neprestano obogaćivati i neće prestati kada prestane život pojedinih ličnosti. U ovom trenutku se podsjećamo riječi poginulog druga Ka Orisa: “Ne plašimo se smrti. Svako će umrijeti ili od bolesti ili metka. Za nas je važno da je naš pokret pravedan. Mi se borimo za interese radničke klase i njihovog bliskog saveznika seljaštva. Oni se bore za interese američkih i kineskih imperijalista. I ljudi vide kvalitativnu razliku u tome. Zbog toga imamo mnogo novih, mladih kadrova svake godine. I apsurdno je misliti da kada mi stari odemo da će revolucija otići sa nama. Naša revolucija ne zavisi od jednog čovjeka. Kada Ka Orisa ne bude bilo, neko istog ili boljeg kvaliteta će ga zamijeniti. Revolucija se nastavlja, jer ima osnova za to.”
Živjelo revolucionarno sjećanje na Ka Laanu i Ka Bagong-Toa i pale drugove! Živjela borba filipinskog naroda predvođena Komunističkom Partijom Filipina i Novom Narodnom Arimijom!
Rat u Ukrajini između ruskog i američkog imperijalizma u dosluhu sa njemačkim, francuskim i britanskim imperijalizmom poprima obrise koji će ga učiniti mnogo širim u lancu opšteg imperijalističkog rata, pri čemu je Ukrajina samo poligon u okviru sukoba transnacionalnih grupacija kapitala. Rat se bespoštedno vodi na svjetskom tržištu kapitala s oblikovanjem imperijalističkih saveza i uz nastojanje mnoštva zemalja da se pokušaju pozicionirati kako ne bi platile najveću cijenu rata. Taj rat može imati dugotrajnu cikličnu fazu nalazeći se između opšteg uništenja, “dozvoljenog” razaranja, pregovaranja, povremenih primirja i novih savezništava. Stradanja širokih masa se već statistički registruje samo u propagandne svrhe imperijalista.
Balkan je u prethodnim imperijalističkim ratovima bio jedno od čvorišta koje je odigralo značajnu ulogu u opštim sukobima. Taj istorijski slijed mu može opet biti namenjen. Početni simptomi takvog toka dešavanja se već jasno naziru.
Nalazimo se u epohi imperijalizma i proleterskih revolucija. Proces koji nas komuniste u ovoj epohi najviše interesuje jeste upravo proces svjetske proleterske revolucije.
Smatramo da je opet neophodno ponoviti koje su glavne protivrječnosti unutar samog objekta tj. savremenog svijeta.
Fundamentalna protivrječnost u ovom procesu, odnosno protivrječnost koja neće nestati sve dok proces nije završen, i koja u potpunosti određuje kvalitet i suštinu cijelog procesa, jeste protivrječnost između rada i kapitala. Ali brzina rješavanja ove osnovne protivrječnosti zavisi od brzine rješavanja ostalih glavnih protivrječnosti koje je čine.
To su:
protivrječnsot između ugnjetenih naroda i imperijalizma;
Partija rada je od svog osnivanja podržavala pravednu borbu albanskog naroda na Kosovu za nacionalno oslobođenje od beogradskog režima.
Oslobađanje od velikosrpske čizme s kraja dvadesetog vijeka nije značilo slobodu naroda Kosova. Oni su potpali pod čizmu moćnijeg gospodara i postali još jedno sredstvo u imperijalističkom nadmetanju na Balkanu.
Sadašnje tenzije oko Kosova kojim se od strane beogradskog režima, uz podršku ruskih imperijalista, daje posebna pažnja je u službi izazivanja većih sukoba na Balkanu, odnosno otpora ruskog imperijalizma da ne bude potisnut sa Balkana. Istovremeno je to i nastojanje agresivnog zapadnog imperijalizma da u potpunosti stavi Balkan pod svoju kontrolu, i od kojeg kosovske vlasti, u svojoj servilinosti i nemoći, traže zaštitu, ne pomišljajući da nastave borbu za oslobođenje naroda Kosova.
Partija rada sva dešavanjana na Balkanu koja nose mogućnosti ozbiljnijih sukoba ne smatra samo izrazom megalomanskih i nerealnih težnji reakcionarnih balkanskih režima, nego prije svega kao sastavni dio šireg međuimperijalističkog sukoba. U ovom slučaju sukoba zapadnog i ruskog imperijalizma.
Stav svih revolucionara u ovom istorijskom trenutku mora biti potpuno jasan – odlučno buđenje svijesti u potčinjenim balkanskim masama. U tim masama koje žele pobjeći sa Balkana u nadi za boljim životom i tim masama koje ne mogu pobjeći sa Balkana pred cunamijem sloma globalnog ekonomskog sistema. Buđenje otpora u samoj radničkoj klasi koja je odavno razbijena i dezorjentisana, i koja ne posjeduje dovoljni nivo proleterske svijesti o svojoj snazi i mogućnostima udruživanja u moćnu silu – silu koja će se suprotstavljati imperijalističkoj okupaciji Balkana i uništiti njihove sluge; u silu kako bi se povratila snaga balkanskh masa koje bi, kao u nekim prethodnim vremenima, dale doprinos u rušenju starog svijeta.
Partija rada smatra da samo udružena sila balkanskih naroda može dovesti do slobode, da ne budu potrošna roba, ginući za interese globalnih predatora.
Jačajmo zajedništvo među albanskim i srpskim narodom u interesu mira na Balkanu!
Jačajmo otpor albanskog i srpskog naroda NATO okupatorima i svim drugim imperijalistima!
U internacionalističkom stroju zajedno sa pobunjenim masama svijeta!
Sa porastom antikomunističkih trendova unutar komunističkog pokreta, nastalih usled ideološke konfuzije u drugoj polovini XX vijeka, započela je očajnička potraga za zamjenom revolucionarnog subjekta proleterijata.
Ovakva potraga bila je zasnovana na ekstremno desničarskim i ljevičarskim odstupanjima od marksizma i njegove revolucionarne materijalističke dijalektike. No, pored mnoštvo razlika u formi, suština ovih odstupanja bila je ista: odsustvo u svemu, proleterijata i proleterske discipline.
Jedna takva tendencija, koja duboko dominira u redovima legalne ljevice na Balkanu, jeste tendencija građanskog “antifašizma”. Organizacije u kojima je ovakav oportunizam dominantan fašizam redukuju na površne pretpostavke poput: “Fašizam je netolerancija prema različitosti.”. Oni u krajnjem ishodu dolaze do zaključka da je fašizam svugdje oko njih, da je što god im se ne dopada fašizam. U isto vrijeme, oni mnoge stvarne manifestacije fašizma ignorišu iz ličnih oportunističkih razloga.
Od svog osnivanja Partija Rada zauzimala je stav da su američki imperijalizam i njegovi saveznici najveći protivnici balkanskih naroda i naroda svijeta. NATO trupe su uspostavile mir u BiH i Kosovu, iz sopstvenih interesa, što je u tom trenutku i bilo u interesu jugoslovenskih naroda. Međutim, ostanak tih trupa na teritoriji bivše Jugoslavije Partija Rada je proglasila uvodom u okupaciju Balkana, pa je organizovala propagandno-političku borbu protiv prisustva NATO. Od tada, balkanske zemlje sve dublje bivaju umiješane u imperijalističke NATO ambicije, igrajući ulogu NATO lakeja. One obezbeđuju vojne baze na svojoj teritoriji, daju logističku podršku, i na kraju pružaju direktan doprinos imperijalističkim agresijama NATO u Iraku, Avganistanu, Libiji i drugim polukolonijalnim zemljama.
Uloga NATO kristalno je jasna ne samo našoj partiji, već i svim revolucionarnim organizacijama širom svijeta. Samim tim, neophodno je voditi neprestanu borbu protiv američkog imperijalizma te i protiv NATO kao njegove udarne pesnice.
No, danas, i pod novim okolnostima međuimperijalističkog sukoba, određeni oportunisti u proleterskom pokretu pokušavaju osporiti ovu tezu, sve više postajući obično kolaboracionističko sredstvo u rukama jednog imperijalizma.
Podsjetimo se da je NATO nastao 1949. godine u trenutku kada se komunistički pokret nalazio u strateškom ekvilibrijumu. Komunistički pokret i njegove partije uspostavile su moć nad velikim dijelom Evrope, a revolucija je pobijedila i u Kini, čime je svjetski proletarijat dobio snažni oslonac za dalju borbu. Iz tog globalnog odnosa snaga kapitalizmu je bilo nužno da se agresivnim vojnim paktom suprotstavi širenju tzv. komunističke opasnosti. Međutim, sa resturacijom kapitalizma u SSSR-u i njegovim raspadom, kao i porazom istinskih socijalističkih zemalja, zaključno sa Kinom u Hladnom ratu, nije označio i prestanak potrebe za postojanjem NATO pakta.
Od kada je početkom XX vijeka kapitalizam ugušio revoluciju u Njemačkoj, ne dozvolivši da se širi “kuga boljševizma” na Zapad, evropski proletarijat je sve više tonuo na reformističke i oportunsitičke pozicije, nesposoban da predstavlja stvarnu opasnost za tzv. zapadni svijet kapitala. Za to su postojali uzroci prije svega u koncentraciji kapitala na tlu Erope koja je ostala zajedno sa SAD tvrđava kapitalizma u borbi protiv komunističkog svijeta iza “gvozdene zavjese”, uz dobro izgrađeni repesivni aparat i snažnim propagandnim mehanizmima koji su sužavali mogućnost revolucionarnog organizovanja. Sa druge strane, položaj evropskog proletarijata je bio položaj radničke aristokratije u odnosu na proletarijat kolonijalizovanih i nerazvijenih zemalja u ostatku svijeta. Ovaj izlog potrošačkog društva proklamovanih „političkih sloboda“ neodoljivom silom je mamio svjetsku sirotinju da dolazi u Evropu po parče hljeba i u političku sigurnost, bježeći od siromaštva i ugroženosti.
Prvi maj,međunarodni dan borbe radničke klase, austrijski aktivisti obilježavaju u istinski crvenom i internacionalističkom duhu. Tokom obilježavanja 1. maja, drugovi iz Austrije posvetili su dobar dio svog vremena kako bi prikazali solidarnost sa komunističkim i progresivnim organizacijama širom svijeta.
Jedna od tih komunističkih organizacija bila je i naša partija, Partija Rada. Držeći u rukama svoje crvene zastave borbe, austrijski drugovi proglašavaju; “Živjela Partija Rada! Vlado Dapčević je besmrtan! Naprijed sa Balkanskim Pokretom Otpora!”
Ovo je još jedan čvrst dokaz stvaranja zajedničke borbe proleterijata Austrije i proletarijata republika nastalih na ruševinama Jugoslavije. Proizvod saradnje socijalističkog proletarijata ovih zemalja sigurno će biti od ogromnog značaja za dalji razvitak Balkanskog Pokreta Otpora kao i same PR, služeći svjetskoj revoluciji.
Živio proleterski internacionalizam!
30 Godina Partije Rada: Živela Partija Rada i Balkanski Pokret Otpora
