Author: admin

Da li se može uopšte praviti paralela između Bitke na Sutjesci i Bitke za Afrin? Prije svega zbog vremenske distance, drugih okolnosti i tako redom. Zatim, da li je pravljenje te paralele samo pokušaj jedne nategnute konstrukcije? Mi smatramo da nije i da ima niz zajedničkih tačaka u ovim bitkama, prije svega značajnih za analizu daljeg razvoja revolcuionarnog pokreta u novim okolnostima.

Prije svega, treba poći od osnovne pretpostavke da su i jugoslovenski partizanski i kurdski partizanski nacionalno – oslobodilački pokreti. Drugo, što i jedan i drugi pokret sadrže tu klicu izgradnje novih društvenih odnosa i „prevazilaženje starog“. Jugoslovenski partizanski pokret, jer se izdiže iznad nacionalnih suprotnosti i mržnje i nudi oslobođenje, prije svega seljaštvu, radništvu i ženama. Kurdski pokret, što se uzdiže iznad nacionalnih i vjerskih podjela i bori se za neke nove odnose u tom vrtlogu imperijalističkih protivjrečnosti, gdje bi, pored nacionalnog oslobođenja i nuđenja ravnopravnosti svim narodima, posebno mjesto zauzele klice ženske revolucije koja ima globalne pretenzije.

No, da se vratimo na Sutjesku i Afrin i pokušamo objasniti to zajedničko.

Najprije, okolnosti u kojem se našao i jedan i drugi pokret 1943. i 2018. Prvo, partizanski pokret je skoncentrisao skoro sve svoje snage na jednom području, sa preko četiri hiljade ranjenika, čime je napustio osnovne principe gerilske borbe i omogućio neprijatelju da ga lakše okruži, a da čak nije ni bio svjestan namjere neprijatelja. Sa druge strane, kurdski pokret je takođe u Afrinu napustio neke principe gerilskog ratovanja, omogućujući neprijatelju da sprovodi operaciju po svojim zamislima, pogrešno igrajući na suprotnostima imperijalista, i ne uzimajući dovoljno u obzir mogućnost njihovog dogovaranja i paktiranja. Pogreška rukovodstva i jednog i drugog pokreta je očigledna.

U jednom i u drugom slučaju je data široka mogućnost neprijatelju da izvrši okruženje teritorije na kojoj su se nalazili borci pokreta i da nanese strahoviti poraz. Partizanski pokret je to platio sa gubitkom više od sedam hiljada boraca i skoro tri hiljade zarobljenih, kao i demoralizacijom pokreta u prvim mjesecima nakon bitke. Kurdski poret je doživo poraz u Afrinu sa stotinama poginulih boraca. Time je pokret vojno oslabljen i bio je prisiljen da pređe na gerilso ratovanje.

No, Sutjeska i Afrin, kao veliki porazi u vojničkom smislu u sebi nose i najveći podsticaj, insipraciju za nastavak daljeg otpora. Lao Ce je jednom rekao: „Porazi su majke pobjeda“ i to se pokazalo u nastavku borbe partizanskog pokreta. Nakon samo nekoliko mjeseci partizanskipokret je dobio nezaustvljivi zamah. To se mora pokazati i u nastavku borbe kurdskog pokreta i započetog revolucionarnog procesa jer je on istorijski uslovljen, opravdan i nezaustavljiv. I kao što se to pokazalo vrlo brzo nakon poraza na Sutjesci, tako će se pokazati brzo i nakon poraza kod Afrina. Kako reče jedan uman filozof:“ Sve velike ideje na ovom svijetu dolaze na glinenim nogama“. Tako su i ideje partizanskog pokreta na „brdovitom Balkanu“ bile u prvom trenutku odbacivane – „neću na zajednički kazan“, „ oni oće da sve žene budu komesarske kurve“, itd… Tako i danas kada kurdski revolucionarni pokret kida okove patrijarhata, kida okove verske isključivosti, kida okove dominacije imperijalista i njihovog podsticanja nacionalnih i vjerskih suprostnsoti, njihove okupacije i bezočne neokolonijalne pljačke…

Zahvaljujući „Sutjesci“, narodi bivše Jugoslavije su uspostavili jedan sistem mnogo pravednijih odnosa u odnosu na ovo što danas živimo i koji je, sa svim svojim manama, trajao pedeset godina. Zahvaljujući „Afrinu”, nastaviće se revolucionarni proces bez obzira na sve ove bestijalnosti imperijalista sa bombardovanjima, rušenjem i masovnim ubijanjem.

Treba samo pogledati stanje beznađa i eksploatacije u kojem se danas nalaze balkanske mase. O kurdskim je sve već već rečeno i njima je sve jasno.

Nek živi „duh Sutjeske“ među balkanskim narodima!
Nek „duh Afrina“ postane podsticaj novih revolucionarnih procesa širom svijeta!
Balkanskim pokretom otpora!

Zato što su balkanske zemlje dovedene u položaj dužničkog ropstva, vojne okupacije i skoro potpunog gubitka suvereniteta i nezavisnosti.

Zato što su balkanski narodi izloženi diktaturi kapitala, kako od imperijalističkih zemalja i nadnacionalnog kapitala, tako i od domaćih korumpiranih, pljačkaških režima.

Zato što je je to uslov da se sačuva samobitnost svih balkanskih naroda i prevaziđu međunacionalni sukobi.

Zato što je to uslov za sve obespravljene mase da započnu istinsku klasnu borbu za jedan bolji svijet –svijet dostojan svakog slobodnog čovjeka.

I zato, što je danas najvažnije, što je to uslov da kroz Balkanski pokret otpora balkanski narodi stvaraju uslove da bi izbjegli strahovite posljedice Trećeg svjetkog rata u koje ih guraju moćnici svijeta i njihove domaće sluge.

Balkanskim pokretom otpora protiv Trećeg svjetskog rata!
Mir među narodima – rat među klasama!

Proces, nužan i nezaustavljiv, u neprekidnom razvoju proizvodnih snaga, koji se danas odvija pod nazivom globalizacija, dolazi do tačke kada ta nužnost zapada u protivrječnosti koje svojom silinom traže razrješenje. Osnovna protivrječnost savremenog društva je nesposobnost postojećeg sistema društvenih odnosa tj. kapitalizma da proces globalizacije učini opšteljudskim, tj. da ga podredi zajedničkim potrebama cijelog čovječanstva. Svjedoci smo pokušaja prevaziđenog svijeta da se održi na istorijskoj sceni, uprkos i protiv zahtijeva nadolazeće epohe. Taj svijet, zbog moći koja je skoncentrisana u njegovim rukama, pokušava oživjeti najgore recidive prošlosti, podvodeći ih pod savremene forme fašizma. Iz te suprotnosti, koja je proistekla iz osnovne suprotnosti klasnih borbi, odnosno suprotnosti rada i kapitala, izvode se i sve ostale, a kojih nije malo i koje se svakim danom gomilaju. To je, prije svega, sukob starih i novih imperijalističkih zemalja i saveza oko podjele svijeta tj. njegovih resursa. Ta borba je sve zaoštrenija i dobija sve brutalnije oblike. Ne biraju se sredstva u propagandnom ratu. Istovremeno su imperijalisti započeli otvorene finansijske, odnosno trgovinske ratove. Vode se krvavi ratovi preko leđa malih naroda za resurse i obezbeđenje energetskih tokova i monopola. Desetine i stotine hiljada ubijenih civila nikog više ne dotiču, niti se igdje postavlja ozbiljnije pitanje. Vodi se i rat na berzama i ostalim finansijskim institucijama da se uništi monopol dosadašnjih valuta, odnosno sa duge strane, da se ne dozvoli jačanje valuta novih imperijalističkih zemalja.

Partija rada, pored svojih pređašnjih stavova o globalizaciji i sve zaoštrenijim imperijalističkim sukobima, iznosi još tri stava.

– Svijet je zakoračio u Treći svjetski rat. Pitanje nije više da li će se on desiti ili ne, nego u kakvoj formi će se dalje odvijati i sa kakvim posljedicma. Pojednostavljeno – da li će čovječanstvo preživjeti, odnosno kakve će biti posljedice? Ovaj proces bi mogli zaustaviti samo iznenadni građanski ratovi ili revolucije u vodećim imperijalističkim zemljama poput SAD, EU, Rusije, Kine…, a što bi glavne frontove sučeljavanja među imperijalistima pomjerilo u drugom pravcu.

– Narodne mase su se pokrenule u svjetskim razmjerama. Taj pokret je izazvan prije svega potrebom za preživljavanjem, zbog ratova ali i niz drugih razloga, i taj proces, bez obzira na najgore oblike fašizma i odbrane od „najezde“, nemoguće je zaustaviti, dok se ne sruši dosadašnji svijet dominacije – u suštini tzv. zapadnog imperijalizma.

– Cjelokupni procesi koji su se odigrali s kraja dvadesetog vijeka i početkom ovog vijeka, otvorili su prostor za ponovno jačanje revolucionarne linije u svjetskim obespravljenim masama i ta linija dobija svakog dana na značaju i snazi. To jačanje revolucionarne linije međuobespravljenim je jedina nada da čovječanstvo ne potone u opštem haosu i samouništenju. U toj liniji se već ocrtavaju obrisi budućeg svijeta bez robno-novčanog svijeta, državnih i nadnacionalnih struktura kapitala i patrijarhalnih odnosa i već su stvoreni svi materijalni, pa čak u dobroj mjeri i duhovni uslovi, za jedan takav svijet.

Polazeći od gore iznesenih stavova, PR iznosi svoje stavove u konkretnim okolnostima u kojima djeluje.

Partija rada smatra da je u interesu čovječanstva da zapadni imperijalisti dožive poraz u međusobnom sukobu imperijalističkih zemalja i saveza. Taj poraz bi otvorio mogućnost da se svjetske mase, u svojoj borbi za oslobođenje, lakše obračunaju sa ostalim imperijalistima.

Partija rada smatra da narodi Balkana treba da pruže otpor zapadnom i ruskom imperijalizmu, kao i svim ostalim imperijalistima. U tom cilju, PR će sa svim revolucionarnim grupama djelovati na jačanje svijesti u masama o potrebi pružanju otpora imperijalizmu, kao i borbi protiv njegovih sluga u balkanskim zemljama.

Pitanje jačanja ideje o Balkanskom pokretu otpora nije potreba jedne političke organizacije, pa čak ni jednog pokreta. To pitanje je od životne važnosti za preživljavanje i slobodu balkanskih naroda. To pitanje nadilazi sva ostala pitanja i na liniji je svih onih snaga koje biju jednu neviđenu bitku do sada u istoriji – bitku za opstanak čovječanstva, bitku za rušenje robnonovčanog svijeta, odnosno za iskorak čovjeka u svijet ljudske slobode.

Mir medju narodima – rat medju klasama!
Balkan balkanskim narodima!
Balkanskim pokretom otpora!