Nad Balkanom se ponovo nadvijaju neki mutni oblaci i nacionalistička mržnja se pokušava rasplamsati. To može dovesti da Balkan zakorači u zonu ponovnih ratnih sukoba. No, za razliku od devedesetih prošlog vijeka, kada je nacionalističko ludilo inspirisano iznutra i kada je razbilo Jugoslaviju, sadašnji pokušaji imaju više taj spoljni pečat. Unutrašnje vladajuće strukture nemaju resurse da ozbiljnije vode svoje države, jer su faktički sve na liniji bankrota, a pogotovo nemaju resurse ne za ozbiljnije ratove. Vođenje rata je skupo, a i mase su izvukle neko iskustvo iz prethodnih ratova. Tim malim elitama je dozirani nacionalizam samo sredstvo za opstajanje na vlasti i unutrašnje političke igre. Znači, oni rat ne mogu ekonomski podnijeti, a i ne odlučuju o tome. No, zato rat može biti uvezen spolja. Rat na Balkanu zavisi od toga kako će se globalna kriza dalje odvijati, odnosno kako će se odvijati odnosi imperijalističkih sila u samoj Evropi i na Bliskom i Srednjem Istoku – da li će se požari iz regiona prenijeti polako i na Balkan?
Da li se može izbjeći rat na Balkanu ukoliko se dalje zaoštre odnosi imperijalističkih sila?
Ako se pogleda prostor Balkana, vidi se da su na njemu isprepleteni interesi evropskih, ruskih, američkih imperijalista i Turske. Nije zanemarljiv i sve veći ekonomski upliv Kine. No, nove sukobe na Balkanu mogu pokrenuti samo dvije sile – SAD i Rusija. Rusija ukoliko bude primorana da brani ekonomske i strateške interese, te da rastereti glavne udare zapadnog imperijalizma na svojim granicama; i SAD, ukoliko budu potiskivani od strane Rusije, odnosno ukoliko im se ne dozvoli da potpuno ovladaju Balkanom. Jasno je svima da bi u takvom jednom ratu narodi Balkana bili samo topovsko meso za interese imperijalista. Uostalom to je već sudbina mnogih naroda po svijetu. Ipak postoji izlaz iz ove situacije za sve narode Balkana. A to je da izgrade autentični pokret otpora sastavljen od predstavnika njenih naroda. Ta ideja izgleda u ovom trenutku potpuno nemoguća, jer su međunacionalne podjele jos duboke, mnogi balkanski narodi su okrenuti sami sebi je su im režimi nametnuli misao da su konačno “svoji na svome”, a postoji i snažni osjećaj nemoći pred silom imperijalista. Pri tom “sljepilu” se ne vidi da se nema skoro ništa od svoje suverenosti sem himne, nešto nacionalnih simbola, jezika i romantizirane i lažne istorije. Sve bi stalo u jedan kofer. Izvan ovog “koferčića” nemaju pravo na svoju industriju, puteve, rudnike, vode, na prirodne ljepote… Nemaju pravo na običan život i da žive od svog rada. Balkanski narodi su trenutno izgubili svoj suverenitet i pravo da odlučuju o svojoj sudbini. Njihove političke elite su kao smiješne dvorske lude feudalne aristokratije koja nije razumjela da je ona ostala sama na pozornici prošlog i da je povijesna zavjesa već pala. I zato balkanskim narodima ostaje samo jedno, strašno pitanje – kako izgraditi autentični oružani pokretobespravljenih slojeva. Ništa drugo. Ne postoji ni jedno pitanje važnije od toga. Sve ostalo je sporedno, lažno, imitacija ili glumatanje. I samo odgovor na to pitanje je ona ulaznica koja omogućava tim narodima da istorijsko klatno pomjeri u nekom drugom smijeru – da ono ne završi po vratovima balkanskih naroda. Da ne završe zaklani po jamama ili kao topovsko meso u ratovima na rodnom pragu ili širom planete – u boljem slučaju kao izbjeglice u “humanitarnim getima”. Stvaranje balkanskog pokreta otpora može da vodi put forsiranja intenzivne i radikalne klasne borbe. Istinska klasna borba je odlučna borba za svoja radna mjesta, plate, život i to je borba koja se odvija putem štrajkova, blokada, demonstracija i sukoba sa klasnim neprijateljem. Stvaranje revolucionarnog subjekta ukorijenjenog duboko u obespravljenim masama je taj put koji vodi do balkanskog pokreta otpora. A kada se dođe do njegovih temelja, i kada se vidi da je to stvarno i moguće, onda ni domaći kapitalisti, sama sila vlasti, a ni imperijalisti više neće izgledati tako moćno. Shvatiće se da je imperijalizam kao i njegove sluge po balkanskim zemljama samo “tigar od papira”. Da je to svijet prošlog koji, radi gomilanja svog kapitala i moći, misli da se može igrati sa sudbinom čovječanstva. A može i hoće bezobzirno i ludački, ako mu se dozvoli.
Turski revolucionari su do sada mnogo učinili za stvaranje revolucionarno pokreta u ovom regionu, a i grčki pokret je u previranjima. Potreba da se povežu obespravljene mase sa prostora bivše Jugoslavije je onaj korak i uslov koji treba napraviti da bi se krenulo na put bez povratka – na put borbe balkanskih naroda za oslobođenje od imperijalizma i rušenja diktature kapitala.
Za mir među balkanskim narodima!
Za jačanje klasne borbe na svakom mjestu!
Balkan balkanskim narodima!