Proces koji je zapoceo u Bosni, bez obzira na sve njegove slabosti u pogledu stihijnosti, neorganizovanosti i nedostatka revolucionarnog subjekta, od istorijske je važnosti za dalji proces klasne borbe na Balkanu. Poslije niz godina mase su progovorile na prostorima bivše Jugoslavije sa iskljucivo klasnih pozicija. Problem koji se pojavio pred masama je svakako evidentan – nedostatak revolucionarne organizacije i jasno formulisanih ciljeva. Pokušaj stvaranja tzv. plenuma je u suštini propao, jer nije bilo spremnosti, niti snage da se ti plenumi pretvore u paralelne organe vlasti. Plenumi su se pretvorili u obicne pricaonice i sredstvo manipulacije od strane režima. Medutim, i pored nastojanja protektoratske pljackaške elite da manipuliše nezadovoljstvom masa, to nece uspjeti. U BiH je stvorena iskra – jezgro buduceg revolucionarnog pokreta koji se nece moci uništiti nikakvom represijom kapitalistickog sistema, niti intervencijom od imperijalista.
Ovogodišnji prvomajski protesti radnika pokazuju da su nezadovoljne mase u svijetu duboko svjesne svoje klasne pozicije. Medutim, moc imperijalizma i diktature kapitala omogucuje im da i dalje spovode diktaturu, izazivaju nove ratove i sukobe medu narodima. To je u stvari i uslov opstanka kapitalizma – zavodenje još žešce diktature i izazivanje i vodjenje ratova.
Zašto je ovo istorijska nužnost?
Obespravljene mase se mogu tlaciti jedno vrijeme, ali se ne mogu tlaciti zauvijek. Prosec obespravljenja masa u BiH dostiže taj stepen kada mase više ne mogu nazad. Zato, osnovna poruka pobunjenih masa na demonstracijama glasi Marš Slobode – Put bez povratka!
No, jasno je da mase u BiH ne mogu same iznijeti proces oslobodenja, vec to mogu samo sa masama Balkana u zajednickoj borbi protiv imperijalisticke dominacije. Zato i parola na protestima – PRKOSNI BALKAN!
Kapitalizam je u fazi svog silaska sa istorijske scene. Pored pretnje za uništenjem covjecanstva, permanentnim ratovima, stalnim krizama, on stvara sve više i podrucja u svijetu koji nemaju drugu alternativu nego da idu na rušenje tog nepravednog i zlocinacnog sistema. BiH je jedna od tih tacaka, kao iskra za budenje porobljenih masa.
Nemam hljeba! Gladan sam! Nemam posao! Pobjeci odavdje! Tlace me sa svih strana! – parole su koje ce se na kraju pokazati jace od svih policijskih kordona, bande pljackaša na vlasti, NATO snaga i svih ostalih sila imperijalista.
Kljucni momenat u razvoju daljeg jacanja pokreta svakako je taj, da li ce pobunjene mase uspjeti da eliminišu uticaj režima na sam pokret, odnosno da eleminišu predstavnike reformisticke struje kao i sluga režima u samom pokretu. Time ce pokret dobiti na kvalitetu, a samim tim biti i podsticaj masama u drugim djelovima Balkana.