Stavovi Partije rada o imperijalističkom ratu

  1. Prije više od deset godina Partija rada je izašla sa stavom da je kriza kapitalizma globalna i temeljna, a da se Treći svjetski rat već vodi. Ispravnost ove teze više nije upitna.
  2. Globalni rat ima sve osnovne odlike prethodnih međuimperijalističkih sukoba proisteklih iz potrebe da se kriza kapitalizma riješi ratom. Izvoz kapitala, koji je zamijenio izvoz robe, dostigao je takav stepen da nailazi na sve veća ograničenja, a globalni finansijski špekulativni balon je pred pucanjem. Serije finansijskih krahova, energetske krize, urušavanja kolonijalnih-zavisnih ekonomija a i krupnih imperijalističkih više nije apstraktna perspektiva već jasna budućnost i odlika novog imperijalističkog rata.
  3. Donekle izmenjene forme svjetskog rata i nove karakeristike su samo posljedica naraslih proizvodnih snaga. Privid, novog, sveobuhvatnijeg vojnog, informativno-propagandnog i idejnog vođenja ne mijenjaju uzroke rata i same njegove nosioce, i jedino što je novo je kvantitet sile koja se može upotrebiti. Upravo ovaj kvantitet na bazi sadašnjih proizvodnih snaga nosi u sebi potencijal neviđenog razaranja. Iluzije i buržoaska propaganda o kratkom globalnom ratu nisu ništa novo do stalne saputnice tih istih ratova i ponovo će se pokazati kao potpuno neutemeljene i nemoguće.
  4. Balkanske zemlje i balkanski narodi ne mogu biti izuzeti od ovog rata koji će se neminovno proširiti i na te prostore, a sve naznake tog nezaustavljivog procesa su već u toku. Proces militarizacije, priprema za sukobe, stvaranje vojnih saveza i sveobuhvatno trovanje najširih masa šovinizmom je već u toku.
  5. Partija rada u svom propagandnom radu neprekidno postavlja i razvija ideju balkanskog pokreta otpora kao pretpostavke i jedinog uslova da balkanski narodi ne budu topovsko meso i obično sredstvo interesima imperijalizma i multinacionalnog kapitala. Njihovo nastojanje je jasno – da prevladaju krizu i cio svijet podijele i potčine svojim klasnim interesima – eksploatatorskih, pljačkaških i zločinačkim planovima stvaranja tehno fašizacije kao sredstva i suštine nove feudalizacije i novog ropstva.
  6. Pred svim predrevolucionarnim, antifašističkim, antiimperijalističkim snagama u svijetu i na Balkanu pitanje rata i odnosa prema njemu danas je centralno pitanje koje nadilazi sva ostala pitanja. To pitanje treba da određuje aktivizam političkih subjekata, a što podrazumijeva da zajednički cilj ovih snaga može dovesti i do osnova za stvaranje i jačanje samog opštenarodnog fronta, odnosno osnova pokreta otpora ratu, imperijalizamu i fašizmu.
  7. Zbog istorijske prošlosti, još uvijek prisutnih nacionalnih podjela na Balkanu, a koji koriste i imperijalisti i njihovi kompradori po balkanskim zemljama , opštenarodni front otpora može se graditi samo na zajedništvu i ravnopravnosti svih balkanskih naroda. Sa pokretom predvođenog od snaga koje stoje u potpunosti na pozicijama internacionalizma, bez primese bilo kakvog nacionalizma – otvorenog ili prikrivenog.
  8. Partija rada će voditi idejnu borbu protiv svih snaga koje mašu crvenim zastavama, a u stvari unose zabunu u redove obespravljenih najširih slojeva i u suštini pomažu imperijalistima i kompradorskim režimima, svrstavajući se uz pojedine imperijalne saveze ili čak uz kompradorske režime. Nastupanje sa socijalšovinističkih pozicija ili pak reformističkih u svojoj podjeli gubi značaj i postaje samo različita idejna manifestacija jednog te istog i reakcionarnog.
  9. Osnovni cilj radničke klase, odnosno same Partije rada je revolucija. No Partija rada smatra da u sadašnjim uslovima trajanja rata ne postoje objektivne okolnosti za sprovođenje revolucije. To ne znači da svaki dan produžetka rata ne jača revolucionarne snage u cijelom svijetu, odnosno slabi i dezorganizuje buržoarske snage. Pokrenute mase to već svuda pokazuju. Isto tako, Partija rada smatra da se revolucija ne može sprovesti bez naoružane partije, širokih narodnih frontova i njihove armije. Dužina borbe i način osvajanja vlasti u rušenju kompradorskih i mafijaških režima u balkanskim zemljama ne mogu biti unaprijed određeni, ali bez stvaranja potrebnih pretpostavki, revolucija ne može započet ma kakve objektivne okolnosti bile.