Pokret u Srbiji je zastao i pored svoje masovnosti, teatralnih prebrojavanja i pokazivanja snage režimu (što mu se nužno i ne zamera), zaustavljen je pred svojom sopstvenom kontradikcijom. Kontradikcijom između dosadašnjeg karaktera i forme, taktike i organizacije, zahteva svojih i zahteva realnosti.
Dosadašnja taktika nasilnih blokada (nenasilne i ne postoje), pod komandom tela direktne i široke studentske demokratije u formi plenuma pokazala se kao metod kome režim nije mogao da parira. Sada, kada se taj pokret faktički transformiše iz studentskog u, možemo reći, opštenarodni – mase se sve više nalaze pred izborom – ili dalja radikalizacija i reorganizacija, ili pristajanje na samolikvidaciju i poraz.
Čini se da mase to i same vrlo dobro znaju i osećaju.
Continue Reading