Nauka i tehnologija ne mogu unaprijed odrediti čemu će služiti. To znači da je naučno-tehnički progres podložan socijalnim ciljevima i zavisi od političke moći. To znači da naučno-tehnički napredak može služiti različitim i suprotstavljenim ciljevima u zavisnosti od društvenih odnosa koji vladaju, tj. koja klasa posjeduje u svojim rukama sredstva proizvodnje. (Staljin: „Mašine su, poput jezika, ravnodušne prema klasama“.) One mogu služiti i za masovno uništenje ljudi. Stoga, pogubnost kapitalizma nije u tehnologiji koja vlada nego u društvenim odnosima na kojim on počiva, kojih se grčevito drži i silom brani – u samoj „zloj prirodi“ tog sistema.
Sam kratki pregled upotrebe svih tih savremenih tehnologijia u XX vijeku nam jasno govori koliko je bitno koja klasa i sa kojim ciljem kotisti te tehnologije i o užasu novih tehnologija u rukama kapitalista. Da samo pomenemo upotrebu nuklearnog, hemijskog i biološkog oružja za masovno uništenje, koji su već upotrebljivani i koje i danas vise nad glavom cijelog čovječanstva. Tome treba posebno dodati razvoj robotike koji posjeduje potenciju samoreprodukcije sa nesagledivim mogućnostima, kao i genetske revolucije koja stvara mogućnosti „igranje boga“, tj. potpune promjene genetske strukture samog čovjeka. Treba napomenuti da sva najnovija naučna dostignuća potiču iz vojno-industrijskog kompleksa imperijalista i podređena su upotrebi razvoja najsavremenijih oružja. Nove tehnologije u okvirima kapitalističkih društvenih odnosa u privatnom vlasništvu vode krajnjem cilju – uništenju čovječanstva, i to nije nikakva ideološka ili neka druga projekcija, nego realnost.
Sukob koji se dešava između novih tehnologija i kapitalizma je u potrebi kapitalista da na osnovu te tehnologije ostvari sebi nesmetani i stalno sve veći i veći profit i zadrži postojeće klasne odnose, dok sama priroda te tenologije može zadovoljiti sve šire potrebe cjelokupnog čovječanstva. Tako internet ne može služiti samo jednoj klasi, ma koliko ga oni pokušavali oganičiti, već može služiti cijelom čovječanstvu. Jedan satelit takođe, i tako redom.
Istovremeno traje i proces samog ovladavanja čak najsavremenijom tehnologijom od ruku pastira, seljaka, radnika, naučne inteligencije, ma kako to znanje pokušavali kapitalisti monopolizovati u svrhu stvaranja profita. I to ovladavanje savremenom tehnologijom je sredstvo za pobjedu u rukama potlačenih klasa.
I tu dolazimo do ključne tačke našeg odnosa prema svim onima koji izražavaju protest protiv te „zloupotrebe tehnologije“ od tog „zlog kapitalizma“ radi sopstvenih potreba. Dolazimo do ključne tačke koja održava sam cilj svih tih „bundžija“ protiv kapitalizma zbog „spasa čovječanstva“, a lepeza je baš široka – od raznih ekologista, pacifista, zašitnika svega i svačega, pseudoljevičara i raznih pseudorevolucionara – nakupilo se toga dosta, a i moderno je.
Naš stav je da se ne treba osvrtati na taj „plankton“, te šarolike mase koje protestuju protiv sve pogubnijih posljedica tehnologije u rukama kapitalista i radi kapitalista. Na mase nezadoovljnika koji su permanentni proizvod upravo tog umirućeg kapitalizma, a koje svojom „pobunom“ ne postavljaju suštinsko pitanje prirode samog kapitalizma.
No, naš stav je i da je biti ravnodušan prema svim problemima koje poizvodi savremeni kapitalizam usled tehnološke revolucijie, znači posredno biti i ravnodušan prema zahtjevu za ukidanjem kapitalisitčkih odnosa zasnovanih na privatnoj svojini. Znači biti ravnodušan i prema osnovnom cilju svake revolucionarne organizacije i pokreta. Prema cilju koji dijeli političke organizacije na one koji u svojoj „pobuni“ ostaju u sferi postojećih odnosa i onih koji žele uništiti samu osnovu na kojima počivaju ti odnosi. Na one koji nauku žele osloboditi iz ruku vladajuče klase kroz uništenje same kapitalističke klase, radi opstanka i dobrobiti cjelopkupnog čovječanstva.
Zato smo mi na našim zastavama davno ispisali slogan u prilog tehnološke revolucije kao osnove za rušenje kapitalizma: „I kao što su manufaktura, tkačka i parna mašina uništili feudalni društveni sistem, tako će i mikroprocesori, elektronika i robotika uništiti kapitalistički društveni sistem.“ (Program PR).
A da li će “poslednje nihilističko raspoloženje” dovesti do nekog novog totalitarnog poretka na globalnom nivou, kraju biološkog bitisanja čovjeka ili uništenje samog čovječanstava su pitanja čiji odgovor u mnogome zavisi i od sile sve organizovanijih pobunjenih masa svijeta.
