Solidarnost sa grupom Yorum

Pozdrav iz Turske,

Kao što već znate; posle neuspešnog pokušaja puča 15. jula 2016.; fašistička vlada Stranke pravde i razvoja (AKP) proglasila je vandredno stanje u Turskoj. Odmah po izglasavanju, vlada je povećala aktivnosti u napadima i terorisanju mnogih revolucionara. Naš muzički sastav bio je jedna od meta ovih napada.

U samo jednoj godini, naš kulturni centar (İdil Kültür Merkezi) bio je četiri puta meta policijske racije. U svakom napadu policija je slamala i razbijala naše instrumente, cepali su notne i akordne sveske, svako ko se tog trenutka našao u prostorijama centra bio je priveden i mučen. Posle racije u novembru 2016. uhapsili su sve naše članove, prikazujući naše zelene majice koje nosimo na sceni, naš mesečni kulturno-umetnički časopis kao i “čekić” kao dokaze zločinačkog udruživanja! Ipak, naši članovi su oslobođeni u martu 2017.

Međutim, agresija fašističke AKP vlasti nas nije usporila. Vlast je zabranila naš veliki concert u Istanbulu koji je bio zakazan za 23. april 2017. Mi se nismo predavali, održali smo koncerte na krovovima zgrada u četiri predrgađa Istanbula u isto vreme, na dan našeg zabranjenog koncerta.

Posle još jedne racije našeg kulturnog centra İdil 30. maja 2017., uhapsili su još jednom četiri naša člana pod istim optužbama kao i pre.

Ipak, mi i dalje nastavljamo da delimo umetnost narodu. Naša muzička produkcija se nije usporila. Objavili smo naš novi album “İlle Kavga” (Borba se nastavlja) 22. septembra. 24. septmbra organizovali smo dan autograma u čast našeg novog albuma. Ali je naš kulturni centar gde je trebalo da se održi promocija ponovo bio meta racije, pri kojoj su uhapšena naša četiri člana. U ovom trenutku dvanaestoro naših članova su u zatvorima, uključujući i članove grupe Yorum: Sultan Gökçek, Fırat Kıl, Dilan Poyraz, Helin Bölek, Dilan Ekin, Betül Varan, Bahar Kurt, Özgür Gültekin, Bergün Varan; članovi hora Yorum İlyas Kazan, fotograf i video urednika Meral Yıldırım Gökoğlu i radnik u kafe-baru İdil Taylan Gültekin.

Danas, fašisti iz AKP-a drže u pritvoru dvanaestoro naših članova političke muzičke grupe koji su izvodili koncerte pred više stotina hiljada ljudi širom Turske. Prilikom svakog hapšenja, naši članovi su privođeni i nasilno mučeni. Među slikama je i majica koju je nosio Taylan Gültekin koji je priveden tokom racije na dan promocije albuma. Njegova majica i veš svuda imaju tragove krvi od nasilnog mučenja.

Takođe, želimo da objasnimo čitav niz teškoća i nepravde sa kojima se sretala naša članica Bergün Varan.

  • Bergün je privedena posle racije u maju 2017. U pritvoru su je čupali za kosu i kidali je iz korena. Posle napada deo njene glave ostao je bez kose. Oslobođena je posle deset dana pritvora.
  • Ponovo je privedena dve nedelje kasnije posle učešća na protestima ispred suda gde je trajao proces protiv grupe Yorum. Držala je transparent sa porukom “Sloboda za Yorum”. Odmah je privedena i sledećeg dana je zvanično bila uhapšena.
  • Oslobođena je iz zatvora posle prvog suđenja. Međutim, dva dana kasnije još jednom je privedena kada je donosila odeću za njenu sestru Betül koja je takođe bila u pritvoru u to vreme. Deset dana kasnije bila je i zvanično uhapšena.

Mi smo revolucionarni muzički bend, u borbi protiv trule, pokvarene kulture fašizma. Mi stvaramo pesme slobode, demokratije, socijalizma i pravde. Mi svoju snagu dobijamo od naroda širom sveta, od svih potlačenih. Iako fašisti pokušavaju da hapse naše članove, pokušavaju da utišaju naše pesme; milioni ljudi pevaju i pevaće naše pesme za oslobođenje Turske. Zato i kažemo “Yorum je narod, ne može se utišati”. Mi želimo da razotrkijemo i prikažemo napade AKP fašista na naš revolucionarni rad svima širom sveta. Želimo da razglasite svima sa kojim problemima se susrećemo od prošle godine, kako se borimo protiv fašizma našim umetničkim radom iako su skoro svi naši članovi u zatvorima. Želimo da propagirate našu revolucionarnu borbu svima, potlačenim radnicima, sindikatima, levim organizacijama i partijama u vašoj zemlji… Možete objavljivati poruke solidarnosti, organizovati koncerte za nas, protestvovati protiv napada kojima smo izloženi… Šta je svima nama potrebno je soliradnost sa svih strana sveta.

Pozdrav
Grupa Yorum

https://www.facebook.com/grupyorum1985/

Bili smo i bićemo!

Partija rada je organizacija obespravljenih, onih koji hoće da se bore protiv diktature kapitala i imperijalizma.

Bili smo odlučno za mir i protiv rata među jugoslovenskim narodima. Jasno smo ustali protiv nacionalizma, posebno velikosrpskih nacionalista koji su bili glavni pokretači i akteri rata na jugoslovenskom prostoru, a njih smo posebno označili jer su bili najjača sila – vojno, materijalno i brojčano i što je JNA stala na njihovu stranu.

Bili smo za pravedni odbrambeni rat hrvatskog naroda od agresije.

Posebno smo bili za odbranu cjelovite BiH i nasrtaja velikosrpskih i velikohrvatskih nacionalista da je komadaju – “Bosna se dijeliti neće, jer se dijeliti ne može”.

Bili smo za povratak svih izbjeglica u svoje domove u Hrvatsku, BiH, Kosovo i Srbiju i osuđivali politiku tzv. etničkog čišćenja.

Svim srcem smo bili za pravednu borbu albanskog naroda na Kosovu da se oslobodi čizme Beograda.

Bili smo čak, u krajnjoj mjeri, i za intervenciju najvećih terorista na svijetu NATO snaga, da bi se zaustvaio rat i pogrom na Kosovu, jer jugoslovenski narodi nisu stvorili silu koja bi sama mogla uspostaviti mir i zaustaviti taj niz neprekidnih ratova i stradanja.

Bili smo za i aktivno učestvovali u petooktobarskom rušenju režima u Srbiji.

Bili smo za i aktivno učestvovali u petooktobarskom rušenju režima u Srbiji.

Kada su ratovi završeni, naš cilj su postale te obespravljene mase koje su, još pod mamurlukom od nacionalizma, nevješto pokušavale da se suprotstave nadolazećoj diktaturi kapitala i neokolonijalne zavisnosti od imperijalista.

Bili smo protiv posljedica tzv. privatizacije, posebno “poštene privatizacije”, kao uvoda u sveopštu pljačku.

Bili smo protiv stvaranja te nove klase tajkuna, koja je pod zaštitom poražene nacionalističke elite u novim okolnostima im davala prostor da popljačkaju sve od prethodnog tzv. socijalizma u Jugoslaviji.

I ponovo smo svim srcem učestvovali u pobuni bosanskih masa kao nagovještaju nekih budućih dješavanja.

Bili smo protiv “domaćeg” jedinstva političari-tajkuni-mafija koja je pod pritiskom sve više postajalo obično sredstvo u rukama krupnijih imperijalista, kapitalista i mafijaša.

Danas smo zajedno sa tim svim obesprevljenim koji polako dižu svoj glas i izlaze na ulice, pokušavajući da ih podstaknemo na organizovaniju i radikalniju klasnu borbu.

Danas smo posebno na poziciji stvaranja Balkanskog pokreta otpora kao jedine sile koja se može aktivno suprotstaviti postojećoj diktaturi kapitala i postojećem imperijalističkom ropstvu.

Za Balkanski pokret otpora, čiji je glavni neprijatelj zapadni imperijalizam sa NATO okupatorom, ali koji će biti spreman da svoje oružje okrene i prema ruskim, kineskim, turskim i svim drugim imperijalistima…

Parija rada poziva prije svega sve one ljevičare, antifašiste da napuste svoje pozicije blagog ili akutnog oportunizma i reformizma i krenu ka aktivnijem suprotstavljanju klasnom neprijatelju i imperijalistima.

PR poziva sve one obespravljene koje su spremni da se aktivnije bore protiv klasnog neprijatelja da podrže ideju o potrebi stvaranja Balkanskog pokreta otpora.

Pozivamo jer nam predstoji najveća bitka u istoriji između obespravljenih masa i onih koji hoće, po cijenu uništenja čovječanstva, da zadrže svijet kapitala – svijet ropstva i besmisla.

A sve ovo gore – “bili smo i bićemo” je zato jer smo komunisti.

Smrt diktaturi kapitala!
Smrt imperijalističkim okupatorima!
Balkanskim pokretom otpora!

Stav PR – Kapitalisti hoće “socijalizam”!

U ovom opštem haosu nam se sve češće i glasnije od strane svijeta kapitala plasiraju ideje da socijalizam i nije tako loš.

Da li je ovaj svijet skroz poludio?

O čemu se u stvari radi?

Da li je to posljedica činjenice da zemlje koje su bar nominalno još socijalističke postižu najvišu stopu razvoja uz skladne društvene odnose? Da li je to posljedica da u vladama kapitalističkih zemalja sjede ljudi koji su nekad bili inficirani ljevičarskim idejama? Ili je to samo posljedica istorijske nužnosti smjene sistema prošlosti i ulaska u novu epohu socijalizma?

Sva ova pitanja-odgovori su samo jedan djelić suštinskog odgovora u ponašanju kapitalističke bande.

Prije svega, sukob svijeta komunizma i kapitalizma i dalje traje nesmanjenom žestinom, ispoljavajući različite forme. Ono što se sve više pokazuje kao istorijska neminovnost je nemogućnost održanja ne samo kapitalizma, već i tzv. kapitalizma “sa visokim stepenom socijalne pravde”. Upravo je ta permanentna svjetska kriza gurnula svijet kapitala u nepovratni odnos, odnosno početak saznanja da se taj svijet na tim temeljima ne može održati. I kapitalistička klasa traži spas za sebe, kao što je preostalo feudalno plemstvo, posle giljotiranja, potražilo spas u zapećku kapitalističkog društva da egzistiraju kao potpuni paraziti od nagomilanog bogatstva narednih par vjekova, a prihavatili su to jer nisu imali izbora i što im je taj parazitski status očuvan od kapitalističke klase. Tako i kapitalistička parazitska klasa, nemajući rješenja za sve veće izazove savremenog svijeta, pokušava održati neke oblike moći starog svijeta, koji nestaje pred njihovim očima, a pošto ta klasa ima samo jedan razvijeni instinkt, a to je instinkt za stvaranje profita, pojedini djelovi te klase su počeli da spas traže u “socijalizmu” koji dozvoljava održanje njihovog osnovnog instinkta, odnosno žeđi za sticanjem profita. I izgledalo je, i čak se i danas čini da ta kombinacija “dva suprotstavljena svijeta” može da funkcioniše. No, tu se sve više miješaju neke više zakonitosti, koje ih neminovno guraju u sve veću koncentraciju kapitala i u sve veće sukobe, kako sa tim milijardama obespravljenih po svijetu tako i među sobom. Zato te zakonitosti primoravaju osnovne snage istorijski poraženog svijeta kapitala da agresivnom silom, po cijenu da pobiju više od pola svijeta, zadže svoje profite. Pojednostavljeno, pored osnovnog sukoba između kapitalizma i komunizma se već vodi “idejna borba” među snagama kapitalizma – da li prihvatiti svijet “socijalizma” sa kapitalističkim likom pod uslovima da budu u njegovom “zapećku” ili da krenu u taj poslednji i odlučujući boj.

Iz ovih osnovnih relacija snaga kapitalističkog svijeta se određuje i odnos revolucionarnih snaga da razotkrivaju taj “socijalizam” u kom će kapitalisti u zapećku od “komunističkih partija” dobijati sve u ime “opšteg dobra” i po leđima milijarde masa obespravljenih – savremenih robova. Da te revolucionarne snage unište sve te “komuniste” koji pokušavaju sačuvati osnove starog svijeta i privilegije poražane kapitalističke klase, u ime “permanentnog progresa”, bolje reći nastavka klasnog svijeta, i savremenog ropstva, sve pod simbolima komunističkog svijeta – da sve šljašti i sja.

Interncionalnim jedinstvom proleterskih masa!
Jedino revolucijom!