Month: August 2017

Prošlo je vijek i po od poznatog nam slogana: „Istorija ljudskog društva je istorija klasnih borbi“.

Danas se ta naučna istina pokušava minimizirati raznim teorijama o koegzistenciji različitih klasa, o prevaziđenosti same definicije jer živimo u drugim okolnostima, da su se same klase izmijenile…

No, nas interesuje samo jedno – koje su sada to klase gdje mi živimo, koju oni vode borbu i na kom stupnju?

Prije svega, koje klase?

U savremenom svijetu su se formirale tri osnovne sile koje će opredijeliti sudbinu čovječanstva u narednim decenijama.

Prva je izrazito destruktivna sila robno-novčanog svijeta koji gura svijet u varvarstvo ili uništenje, vođena slijepim zakonitostima oplodnje kapitala. Posljedice te sile nam se svakodnevno predstavljaju putem stalnih kriza, opštim haosom i prijetnjama uništenja čovječanstva.

Druga sila se pokušava spasiti od zakonitosti sopstvenog svijeta i otarasiti se okova postojećeg kapitalizma, putem „modernog feudalizma“ i bjekstvom u savremeni fašizam. Nastojenjem da se uspostavi potpuna kontrola ljudskog društva, stvaranjem „nedodirljivih zona“ gdje će obitavati „civilizacijska elita“ i izvan kojih će se nalaziti „svijet varvara“, prepušten samom sebi.

Treća sila su pobunjene svjetske mase koje tragaju za putem ka novom svijetu, batrgajući se između krajnjeg reakcionarizma, vraćanjem u prošlost, religijskog i drugog otuđenja i savremenih revolucionarnih pokreta koji polako krče put ka tom novom svijetu.

No, mi živimo i na Balkanu. To je naš prostor i tu vodimo našu klasnu borbu. I tu su isprepletani interesi savremenog svijeta – a to je borba između nadnacionalnog kapitala protiv imeprijalnih država, kao i borba imperijalnih država među sobom. To je primarni odnos iz koga se izvode svi ostali ekonomski i politički odnosi. Kao sekundarno su tu režimi u balkanskim zemljama koji su u potpunoj zavisnosti i od multinacionalnog kapitala preko neokolonijalnog statusa i dužničkog ropstva i sve više vojne potčinjenosti, odnosno okupacije.

Iza tih osnovnih relacija se odvija klasna borba na tom nižem stupnju, a to je nastojanje vladajuće klase u balkanskim zemljama da što više opljačkaju potčinjenu klasu.

Ko sačinjava tu vladajuću klasu u balkanskim zemljama?

Njeno osnovno svojstvo je da je čine „sveto trojstvo“ kriminala, politike i lokalnih i regionalnih biznismena, kao specifičnog oblika prevazilaženja nacionalne buržoazije. Tom „jedinstvu“ je teško odrediti ko i kada daje taj „prepoznatljiv lik” vladajućoj klasi – da li više odišu kriminalnim kartelom, marionetskim statusom ili nezajažljivošću biznismena. I što je važnije, ta banda je spremna da rasproda sve što se rasprodati da – od radne snage do prirodnih bogatstava, nemilosrdno gazeći po tim obespravljenim masama. Pri tome se stalno grade novi „nacionalni mitovi“ i nudi masama „prava na svoj etnički prostor“, odnosno religijska formula u ovozemaljskim uslovima o nekom i nekada boljem životu.

I sve ovo gore je jasno skoro svakom pripadniku balkanskih masa i ne treba mu objašnjavati i teoretisati. On to zna ili osjeća na svojoj koži.

Znači, jasan nam je protivnik – nadnacionalni kapital, imperijalisti i njihove pozicije u balkanskim zemljama i čiji se interese sprovode preko marionetskih režima koji istovremeno i sve nemilosrdnije pljačkaju i eksploatišu „sopstveni“ narod.

Koja je suprotstavljena klasa?

U kapitalizmu je to proletarijat.

Šta je proletarijat i ko ga danas čini?

Moramo jasno naglasiti da proletarijat nije radništvo po sebi, ni seljaštvo, najamni radnici ili prekaristi u savremenom svijetu, koji rade po potrebi kapitala od danas do sjutra, iako se iz svih ovih slojeva formira proletarijat. Pipadnicima proletarijata se smatraju oni koji po mjestu u društvenoj proizvodnji ne pripadaju kreatorima društvenog života već slijepim izvršiteljima; koji nisu vlasnici sredstava za proizvodnju već prodaju svoju radnu snagu, svoje znanje i umjeće, da bi preživjeli; koji su u samom procesu proizvodnje hijerarhijski potčinjeni; koji ne raspoložu proizvodom koji proizvode već dobijaju bednu nadnicu za to; i koji u toj opštoj razmjeni svog proizvoda dobijaju najmanje s tendencijom stalnog povećanja tog raspona u korist drugih. Znači, proletarijat je tu među nama. Nije nestao. I nije se skoro ništa promijenilo, sem uslova eksploatacije.

Između proletarijata i i vladajuće klase kapitalista, u ma kom obliku, ne može biti mira. I ta borba traje neprekidno sa jačim ili slabijim intenzitetom, sve dok jedna klasa ne uništi drugu.

Mi pripadamo proletarijatu.
Mi smo se opredijelili za silu pobunjenih masa svijeta koji su ustali protiv kapitalizma.
Mi želimo uništiti kapitalizam na ovim prostorima.
I mi ćemo znanjem, upornošću, i svojim životima braniti interese proletarijata.
Balkanski pokret otrora smatramo formom gdje se mogu okupiti sve sile koje žele nacionlno i socijalno oslobođenje.

Pozivamo sve one koji smatraju da pripadaju proletarijatu, sve one koji neće pod nacionalističke barjake, sve one koje neće da služe imperijalistima i savremenom fašizmu, da stupaju u redove borbenog proletarijata.

Jedna sila – jedan cilj!
Balkanskim pokretom otpora!

Ljudi i mase se mogu jedno vrijeme zavaravati da ne vide šta se oko njih zaista zbiva, ali se ne mogu zauvijek zavaravati, jer će ih surova realnost dobro tresnuti po glavi. Ako i poslije tog treska budu odbijali da se suoče sa istinom, onda su saglasni da budu roblje u fabrikama, na njivama, kao beskućnici, emigranti u potrazi za poslom po svijetu, ili u nekim „humanitarnim centrima“, bolje reći savremenim koncentracionim logorima. Onim malo izdržljivijim obući će uniforme raznih oznaka – da tjeraju narod, da ga hapse, premlaćuju, ubijaju, da budu „neka vlast“, svejedno.

Dominantna malogrđanska svijest odbija da se suoči sa realnošću, zabijajući glavu u pijesak i trošeći poslednji kiseonik, nadajući se da se neće to desiti, da će ih neko spasiti, da će ipak sve biti na kraju dobro i da će oni moći nastaviti kakav-takav svoj malograđanski život.

Mi se ne obraćamo tim malograđanima, niti onima koji nemilosrdno gaze ostale u surovoj neosetljivosti. Mi se obraćamo onima koji su upregnuti da rade sve više i više, onima kojima ne daju da rade ni malo, onima koji su izgubili svako pravo da uopšte ikada rade, onima koji ne žele da rade pod takvim uslovim diktature kapitala, i onima koji, prije svega, žele da budu slobodni ljudi.

Naš stav je jasan – nalazimo se u Trećem svjetskom ratu koji još nije dobio opštu formu. Taj rat se u oružanoj formi vodi na sve većim područjima, dok se svakodnevno povećavaju njegovi ostali oblici – propaganda ne da disati, trgovinski ratovi se vode sve oštrije, militarizacija obuhvata sve veći broj stnovništva, zakoni i proklamovana prava više nemaju nikakvu težinu i podvedeni su pod opšti voluntarizam. Oživljavaju se ideje prethodnih epoha, dok humanizam i solidarnost postaju zaboravljene kategorije. Cvjeta opšti primitivizam i šire se apokaliptične vizije.

Slika koja se svakodnevno plasira, zasenjuje istinu koju ne smiju predstaviti ili koju ne želimo mi vidjeti, iako je tu pred našim očima – sve veći je broj onih u redovima oružanih pokreta protiv postojećeg svijeta; i sve je više onih na protestima na ulicama koji ne žele da žive pod normama tog svijeta. I zato se stepen represije se iz dana u dan povećava, kao i gubitak osnovnih prava radnika, zaposlenih, žena, djece, skoro svih…

Stepen tehnološkog napretka je na nivou da riješi najbitnije probleme ovog svijeta – gladi, žeđi, zaraznih bolesti, krova nad glavom, posla, obrazovanja. Istovremeno se povećava idestruktivna uloga te tehnologije upravo zbog odnosa koji vladaju u svijetu i oni sve opasnije prijete opstanku čovječanstva.

Znači, moramo se pripremati za neizbježno i nadolazeće i ne možemo ostati po strani, ma kako nam se činilo da imamo rješenje i mogućnost, jer to nije stvar ličnog izbora. Svjetski predatori ne ostavljaju nijednu stopu zemaljske kugle po strani, pa prema tome, ni one koji gaze po toj svakoj stopi.

Iz tog opšteg civilizacijskog sukoba nove i stare epohe treba posmatrati i probleme na Balkanu. Problem Balkana nećemo riješiti ako sluganišemo pod zapadnim, ruskim ili bilo kojim drugim imperijalizmom i opredeljivali se kako nam oni budu diktirali svojom jačinom. Taj problem se rješava u procesu podizanja otpora – klasnog, nacionalnog i ljudskog na razinu koja nadilazi postojeće interese balkanskih marionetskih režima i imperijalne interese najkrupnijeg kapitala. Iluzija je da možemo ostati slobodni u tom svijetu po cijenu da se svrstavamo uz „jače“ i da ćemo tako nekako preživjeti i nekako se „obogatiti“. Možemo biti samo roblje i samo roblje. Upotrebljivo, reciklirano ili zgaženo je manje više svejedno za onog koji o tome odlučuje.

Zašto smo mi za ideju Balkanskog pokreta optora?

Ta ideja je superiorna u odnosu na sve te ideje koje se brčkaju u tom mulju nacionalnih suprotnosti, u odnosu na sve te koji biju neke svoje „patriotske bitke“, u odnosu na sve one koje su spremeni da se dodvore svim tim imperijalnim moćnicima, prodajući svako parče zemlje, vode i vazduha balkanskih naroda, u odnosu na sve te ratne bubnjeve i opštu silu represije i modernog fašizma koji su sve glasniji i glasniji.

Ta ideja povezuje klasnu i nacionalnu antiimperijalističku borbu balkanskih naroda protiv moćnih lešinara koji im uništiše sve. Ta ideja povezuje sve te obespravljene po fabrikama, njivama, rasutih po svijetu, po stanovima u depresiji i ogorčenih mladih ljudi koji ne znaju gdje da iskale bijes. Ta ideja je direktno suprotstavljena svim novim ratovima za interese tih moćnika, ma kako se oni pokrivali „patriotizmom“. Ta ideja otvara prostor za otpočinjanje klasnog rata na prostoru Balkana, i koja inspiriše mase za odlučnije rušenje tvrđava imperijalizma.

No, tu ideju mogu iznijeti samo najspremniji koji se žele suprotstaviti svakodnevnom poniženju, eksploataciji, teroru, militarizaciji i njihovim ratovima. I tu nema mjesta ni za kakvo – „ali“, jer njihova okrutnost neće slabiti u odnosu na porobljene i eksploatisane mase. Naprotiv! Ona je u direktnoj proporciji sa rastom otpora pobunjenih masa, a na toj relaciji nije nikada bilo niti će biti mira.

Ne njihovim ratovima i njihovim vojskama!
Mir balkanskim narodima!
Balkanskim pokretom otpora!