Partija rada je, zajedno sa ostalim antifašistima na protestu u Novom Sadu, pokazala svoju jasnu antifašističku i antikapitalističku orijentaciju. Osnovni zadatak pripadnika PR na protestu bio je da se ukaže kako je vođenje borbe protiv diktature kapitala u suštini vođenje borbe protiv modernog fašizma.
Zato PR smatra da danas za sve antifašiste na Balkanu ne postoji važniji zadatak od sprečavanja ponovnog pokušaja potpirivanja međunacionalne mržnje među balkanskim narodima, i izazivanja ratova u interesu imperijalista. Poslije izbijanja novih sukoba, svi balkanski narodi bi ubrzo bili desetkovani i za dugi niz godina osuđeni da žive u potpunoj bijedi i sa oružjem u rukama. Zato je i parola PR na antifašističkom protestu bila – Balkanskim pokretom otpora! Time je PR jasno uputila poruku za mir i zajedništvo balkanskih naroda, ali i upozorenje da se do mira i zajedništva može doći samo borbom udruženih balkanskih obespravljenih masa. Otporom imperijalistima, diktaturi kapitala i njihovim fašističkim izdancima u raznolikim oblicima. Klasnim otporom na svakom mjestu i svim sredstvima.
KO SE NE BORI PROTIV KAPITALIZMA, NEKA ĆUTI O FAŠIZMU! BALKANSKIM POKRETOM OTPORA!
Nad Balkanom se ponovo nadvijaju neki mutni oblaci i nacionalistička mržnja se pokušava rasplamsati. To može dovesti da Balkan zakorači u zonu ponovnih ratnih sukoba. No, za razliku od devedesetih prošlog vijeka, kada je nacionalističko ludilo inspirisano iznutra i kada je razbilo Jugoslaviju, sadašnji pokušaji imaju više taj spoljni pečat. Unutrašnje vladajuće strukture nemaju resurse da ozbiljnije vode svoje države, jer su faktički sve na liniji bankrota, a pogotovo nemaju resurse ne za ozbiljnije ratove. Vođenje rata je skupo, a i mase su izvukle neko iskustvo iz prethodnih ratova. Tim malim elitama je dozirani nacionalizam samo sredstvo za opstajanje na vlasti i unutrašnje političke igre. Znači, oni rat ne mogu ekonomski podnijeti, a i ne odlučuju o tome. No, zato rat može biti uvezen spolja. Rat na Balkanu zavisi od toga kako će se globalna kriza dalje odvijati, odnosno kako će se odvijati odnosi imperijalističkih sila u samoj Evropi i na Bliskom i Srednjem Istoku – da li će se požari iz regiona prenijeti polako i na Balkan?
Da li se može izbjeći rat na Balkanu ukoliko se dalje zaoštre odnosi imperijalističkih sila?
Ako se pogleda prostor Balkana, vidi se da su na njemu isprepleteni interesi evropskih, ruskih, američkih imperijalista i Turske. Nije zanemarljiv i sve veći ekonomski upliv Kine. No, nove sukobe na Balkanu mogu pokrenuti samo dvije sile – SAD i Rusija. Rusija ukoliko bude primorana da brani ekonomske i strateške interese, te da rastereti glavne udare zapadnog imperijalizma na svojim granicama; i SAD, ukoliko budu potiskivani od strane Rusije, odnosno ukoliko im se ne dozvoli da potpuno ovladaju Balkanom. Jasno je svima da bi u takvom jednom ratu narodi Balkana bili samo topovsko meso za interese imperijalista. Uostalom to je već sudbina mnogih naroda po svijetu. Ipak postoji izlaz iz ove situacije za sve narode Balkana. A to je da izgrade autentični pokret otpora sastavljen od predstavnika njenih naroda. Ta ideja izgleda u ovom trenutku potpuno nemoguća, jer su međunacionalne podjele jos duboke, mnogi balkanski narodi su okrenuti sami sebi je su im režimi nametnuli misao da su konačno “svoji na svome”, a postoji i snažni osjećaj nemoći pred silom imperijalista. Pri tom “sljepilu” se ne vidi da se nema skoro ništa od svoje suverenosti sem himne, nešto nacionalnih simbola, jezika i romantizirane i lažne istorije. Sve bi stalo u jedan kofer. Izvan ovog “koferčića” nemaju pravo na svoju industriju, puteve, rudnike, vode, na prirodne ljepote… Nemaju pravo na običan život i da žive od svog rada. Balkanski narodi su trenutno izgubili svoj suverenitet i pravo da odlučuju o svojoj sudbini. Njihove političke elite su kao smiješne dvorske lude feudalne aristokratije koja nije razumjela da je ona ostala sama na pozornici prošlog i da je povijesna zavjesa već pala. I zato balkanskim narodima ostaje samo jedno, strašno pitanje – kako izgraditi autentični oružani pokretobespravljenih slojeva. Ništa drugo. Ne postoji ni jedno pitanje važnije od toga. Sve ostalo je sporedno, lažno, imitacija ili glumatanje. I samo odgovor na to pitanje je ona ulaznica koja omogućava tim narodima da istorijsko klatno pomjeri u nekom drugom smijeru – da ono ne završi po vratovima balkanskih naroda. Da ne završe zaklani po jamama ili kao topovsko meso u ratovima na rodnom pragu ili širom planete – u boljem slučaju kao izbjeglice u “humanitarnim getima”. Stvaranje balkanskog pokreta otpora može da vodi put forsiranja intenzivne i radikalne klasne borbe. Istinska klasna borba je odlučna borba za svoja radna mjesta, plate, život i to je borba koja se odvija putem štrajkova, blokada, demonstracija i sukoba sa klasnim neprijateljem. Stvaranje revolucionarnog subjekta ukorijenjenog duboko u obespravljenim masama je taj put koji vodi do balkanskog pokreta otpora. A kada se dođe do njegovih temelja, i kada se vidi da je to stvarno i moguće, onda ni domaći kapitalisti, sama sila vlasti, a ni imperijalisti više neće izgledati tako moćno. Shvatiće se da je imperijalizam kao i njegove sluge po balkanskim zemljama samo “tigar od papira”. Da je to svijet prošlog koji, radi gomilanja svog kapitala i moći, misli da se može igrati sa sudbinom čovječanstva. A može i hoće bezobzirno i ludački, ako mu se dozvoli.
Turski revolucionari su do sada mnogo učinili za stvaranje revolucionarno pokreta u ovom regionu, a i grčki pokret je u previranjima. Potreba da se povežu obespravljene mase sa prostora bivše Jugoslavije je onaj korak i uslov koji treba napraviti da bi se krenulo na put bez povratka – na put borbe balkanskih naroda za oslobođenje od imperijalizma i rušenja diktature kapitala.
Za mir među balkanskim narodima! Za jačanje klasne borbe na svakom mjestu! Balkan balkanskim narodima!
U mnogim delovima Sirije, oružani sukobi traju više od dve godine. U ratu u Siriji je na jednoj strani Asadov režim sa podrškom Rusije, Kine i Irana, a sa druge strane su plaćenici poput Slobodne sirijske armije podržani od strane zapadnih imperijalista, Turske, S. Arabije i Katara. Treća sila ISIL, odnosno samoproglašena Islamska država, pojavila se kao snaga čije je stvaranje potpomagao zapadni imperijalizam s ciljem jačanja sopstvene pozicije, ali ISIL sada nastupa i samostalno, trenutno remeti mnoge imperijalne interese, a nastupa sa krajnje reakcionarnih pozicija.
Kurdskom narodu, koji broji skoro trideset miliona, nije dozvoljeno od reakcionarnih režima Turske, Iraka, Irana i Sirije da ostvaruje osnovna nacionalna prava i pravo na samoopredeljenje. Borba kurdskog naroda za slobodu je dugotrajna, i sada se prvi put stvaraju uslovi da konačno Kurdi ostvare svoje nacionalne ciljeve. Stvaranje kurdske autonomije u Siriji u Rožavi je od istorijskog značaja za kurdski narod u procesu samooslobođenja. Započeti društveni procesi u Rožavi su istovremeno i jedini putokaz ostalim narodnim masama, da se oslobode reakcionarnih režima i okupacije imperijalista.
Pokušaji da se uguši autonomija Kurda u Rožavi od strane ISILa, uz potporu reakcionarnih režima je pokušaj da se prekine proces oslobođenja kurdskog naroda i speči da na prostoru Bliskog i Srednjeg Istoka ojača borba narodnih masa na nekim novim osnovama – antiimperijalisitičkim, antikapitalističkim i sa jasnim otklonom od verskog fanatizma.
Podrška odbrani Rožave je podrška borbi za ravnopravnost svih naroda.
Podrška borbi kurdskog naroda je podrška borbi protiv imperijalizma – protiv neprestanih zločina koei imperijalisti vrše nad ostalim narodima sveta.
Podržimo i borbu kurdskog naroda u Turskoj jer je to u interesu i svih balkanskih naroda, kako bi se slabila njihova zavisnost od imperijalizma. Time jačamo solidarnost balkanskih naroda, sprečavamo širenje međunacionalne mržnje i ponovne pokušaje imperijalista da se služe balkanskim narodima u njihovoj sve zaoštrenijoj međusobnoj borbi. Time dajemo i doprinos sprečavanju izbijanja novih sukoba na Balkanu.
Slava velikoj borbi kurdskog naroda za slobodu i pravedniji svet!
