Na prostoru bivše Jugoslavije, zbog rata i divljanja nacionalizma, u proteklih deset godina se sporije odvijao razvoj levicarskih ideja i revolucionarnih organizacija. To režimi obilato koriste i, u nedostatku jačeg revolucionarnog otpora, demagoškim parolalama i organizacijama koje samo fingiraju klasnu borbu, jos više unose konfuziju u osiromašene mase. Medjutim , sve veće nezadovoljstvo masa i sve češće njihovo smoorganizovanje gura levičarske grupe ka radikalnijim oblicima borbe i pilagodjavanju svojih organizacionih formi zahtevima masa.
Tako je Crvena akcija u Hrvatskoj obznanila da je prešla na ilegalni oblik rada: Ilegalnim radom organizacije mi nazivamo onaj rad koji ne priznaje legalne strukture sustava i koji štiti aktiviste od represivnih aparata države. Povijest, ali i primjeri drugih zemalja jasno nam pokazuju da svaki režim primjenjuje represiju kad se osjeća dovoljno ugroženim od antisistemskih pokreta. Mi želimo graditi upravo antisistemski pokret.
To znači da smatramo da se stvari ne mogu mijenjati promjenom pojedinih politika, nego potpunom promjenom sustava. Nedemokratski parlamentarizam, u kojem “birači” ne mogu utjecati na svakodnevne odluke “svojih” zastupnika, nije samo nedemokratski, nego je i smišljeno kreiran da odgovara interesima kapitala. Borba je protiv diktature kapitala i borba protiv nedemokratskog sustava, a borba protiv sustava je – ilegalna. Mi se samo ponašamo u skladu s tim činjenicama.
Partija rada je 2007. godine donela odluku o početku prelaska na ilegalne oblike rada: “Osnovni razlog prelaska partije na ilegalni rad proizilazi iz uslova u kojima ona deluje i postavljenih programskih ciljeva, a koji se ne mogu ostvariti bez postojanja ilegalne partije. Osnovni zadarak na putu pripreme jedne partije za revolucionarnu promenu društvenog uredjenja jeste da svojom strukturom ostane što više nedostupna za klasnog neprijatelja. Ostati na sadašnjem stupnju legalnosti, a istovremeno želeti da partija predje na viši stepen izgrađenosti je samo po sebi protivrečno.To je ujedno i političko pitanje, jer partija koja zagovara rušenje kapitalističkog poretka, a ne želi da predje na ilegalni rad, poptuno je kontaminirana najprizemnijim oportunizmom.
No prelazak na ilegalan rad mora osposobiti PR da razvija ostale specifične strukture organizovanja koje će se prilagodjavati kretanjima i potrebama masa. U masama niče hiljadu novih formi koje se razvijaju ili nestaju u kratkom roku. PR mora biti spremna da se prilagodjava i tim strukturama i učestvuje u njihovom radu. PR mora biti stopljena sa masama – « da se u masam oseća kao riba u vodi (Mao) ».
