Borba narodnih masa protiv diktature kapitala uzima sve više maha, ali se pojacava i represija od strane režima i njegova spremnost da se kapitalizam brani svim sredstvima.
Ovogodišnji prvomajski protesti radnika pokazuju da su nezadovoljne mase u svijetu duboko svjesne svoje klasne pozicije. Medutim, moc imperijalizma i diktature kapitala omogucuje im da i dalje spovode diktaturu, izazivaju nove ratove i sukobe medu narodima. To je u stvari i uslov opstanka kapitalizma – zavodenje još žešce diktature i izazivanje i vodjenje ratova.
Situacija se mijenja i na prostoru bivše Jugoslavije. Istaknute prvomajske parole u Beogradu: Ne šetnja – Bosna, Bosna!, Jedino revolucijom!, Generalni štrajk!, Ne evolucija – revolucija!; ili u Tuzli: Srušiti diktaturu kapitala!, Smrt kapitalizmu sloboda narodu!, imaju za svrhu podizanje borbenog duha kod obespravljenih masa. Ujedno su ove parole u službi ocuvanja mira medu narodima.
Uvjerenja da se u borbi protiv diktature kapitala moraju koristiti sva sredstva treba u potpunosti da ovlada masama s ciljem istorijskog poraza kapitalizma. Gledano iz osnovne ljudske i klasne potrebe – svjetski imperijalizam je postao ne samo stalni izvor brutalne eksploatacije, represije i ratova, vec i prijetnja po opstanak covjecanstva.
Grupa revolucionarnih levičara je povodom 1. maja i sindikalnog protesta u Beogradu, raširila transparent ispred sindikalne kolone sa natpisom: NE ŠETNJA – BOSNA, BOSNA! Pripadnici policije u civilu su prvo pokušali da osujete ovaj čin, dok je kasnijom intervencijom policije transparent uklonjen. Tom prilikom ovoj grupi je od strane policije onemogućeno kretanje, dok je jedan pripadnik grupe priveden u policijsku stanicu.
Namera ove grupe je bila da ukaže na spregu vrhova sindikata i režima, na njihovu kapitulantsku ulogu pred diktaturom kapitala, kao i da podstakne radnike u sindikalnoj koloni da aktivnije krenu u borbu i protiv svojih korumpiranih rukovodstava i protiv same diktature kapitala, koja je svakim danom za njih sve nepodnošljivija i pogubnija. Ta situacija se ne može promeniti šetnjom, već aktivnom klasnom borbom. Zato i isticanje parole – Bosna, Bosna! kao podsećanje na primer kako su bosanske mase krenule da se bune, odnosno da radnici i obespravljeni u Srbiji treba da slede primer bosanske pobune masa, kao početka duge borbe za povratak svog dostojanstva i osnovnih radničkih prava.